Rev-860/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 860/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća u pravnoj stvari tužiteljice Lj.B. iz P., koju zastupa M.B., odvjetnica u K., protiv tuženika I.B. iz S., koga zastupa I.P., odvjetnik u Z., radi povišenja uzdržavanja, te tužitelja I.B. protiv tuženice Lj.B., radi ukidanja uzdržavanja, rješavajući reviziju tuženika protiv presude Županijskog suda u Sisku od 30. studenog 1994., br. Gž 1201/94-3, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Kutini od 20. srpnja 1994., br. Ps 132/90, u sjednici održanoj dana 12. travnja 1995.

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženika i tužitelja I.B. kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom suda prvoga stupnja obvezan je tužitelj plaćati povišeni iznos uzdržavanja tužiteljici i to za razdoblje od podnošenje tužbe do donošenja presude suda prvoga stupnja u izreci te presude navedenim novčanim iznosima a dalje 25% od mjesečne plaće zajedno s kamatama i parničnim troškom, dok je preostali dio tužiteljičinog zahtjeva odbijen.

Taj sud je ujedno odbio zahtjev tuženika za ukidanje njegove obveze uzdržavanja tužiteljice.

Sud drugog stupnja je potvrdio presudu suda prvoga stupnja.

Protiv presude suda drugoga stupnja tuženik je izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu preinači u smislu navoda revizije.

Tužiteljica nije odgovorila na reviziju, a ni Državni odvjetnik Republike Hrvatske se o njoj nije izjasnio.

Revizija nije osnovana.

Protivno tvrdnji u reviziji, presuda suda drugoga stupnja ima razloge o odlučnim činjenicama. Taj sud je također, suprotno tuženikovoj tvrdnji u reviziji, ocijenio navode njegove žalbe protiv presude suda prvoga stupnja koji su od odlučnog značaja.

Tuženik ne navodi u reviziji konkretno u čemu bi se sastojali spomenuti nedostatci.

Sud prvog stupnja je utvrdio da je tuženik temeljem ranije pravomoćne presude bio dužan doprinositi za uzdržavanje tužiteljice 20% od svoje mjesečne plaće.

U ovoj parnici tužiteljica traži povećanje tuženikova doprinosa tvrdeći da su se promjenile okolnosti na temelju kojih je donijeta ranija odluka.

Tuženik je pak zahtjevom svoje protutužbe tražio ukidanje obveze uzdržavanja prema tužiteljici.

Sud prvog stupnja je također utvrdio da tužiteljica koristi zajedničku imovinu stranaka koju su one stekle u toku njihovog braka i to obiteljsku kuću, a isto tako da je 1990. godine obrađivala tuženikove nekretnine, te da je njezina radna sposobnost nakon donošenja ranije presude smanjena za 15%, dok tuženik da nema više obveze za uzdržavanje djece.

Na temelju tih činjenica su sudovi nižega stupnja zaključili da je došlo do promjena okolnosti koje su postojale u vrijeme donošenja ranije presude, a koje se sastoje u smanjenju tužiteljičine radne sposobnosti i poboljšanju tuženikovih materijalnih mogućnosti budući da mu je prestala u međuvremenu obveza za uzdržavanje sina.

Utvrđujući visinu doprinosa koji je tuženik dužan davati za tužiteljičino uzdržavanje sudovi nižega stupnja su pravilno ocijenili da se tužiteljica djelomično može sama uzdržavati zbog životne dobi (44 godine), pa su s obzirom na njezine potrebe i materijalne mogućnosti tuženika, i po mišljenju ovoga suda, pravilno utvrdili obvezu tuženika kako u novčanom iznosu tako i u postotku od njegove plaće.

Stoga su ti sudovi pravilno primijenili odredbu čl. 272. Zakona o braku i porodičnim odnosima kada su udovoljili tužiteljičinu zahtjevu za povišenje tuženikove obveze na 25% prema ranijoj od 20% od njegove mjesečne plaće.

Kako i dalje postoji potreba za uzdržavanje tužiteljice od strane tuženika, koji je po svojim materijalnim mogućnostima u stanju doprinositi tom uzdržavanju u prije navedenom opsegu, sudovi nižega stupnja su također pravilno primijenili materijalno pravo kada su njegov zahtjev za utvrđenje da je prestala njegova obveza uzdržavanja kao neosnovan odbili.

Iz tih razloga revizija nije osnovana, pa ju je kao takvu trebalo odbiti (čl. 393. Zakona o parničnom postupku).

U Zagrebu, 12. travnja 1995.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin, v.r.