Legislator Case Law & Legislation
I Kž-577/2006-6 AI generated

Croatian Supreme Court partially allows appeals, increasing sentences for corruption and smuggling charges while dismissing others.

Case Number I Kž-577/2006-6
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially upheld appeals against a first-instance judgment regarding corruption and smuggling charges. While the court dismissed appeals from some defendants and the Anti-Corruption Office, it increased prison sentences for others due to an overvaluation of mitigating circumstances. The court ruled that the original sentences were too lenient for the principal offenders but appropriate for those playing accessory roles.

Legislator headnote

AI generated

Articles 38, 60, and 63 of the Criminal Law; The Supreme Court may increase a sentence on appeal if the lower court overvalued mitigating circumstances or undervalued aggravating factors, ensuring the penalty fits the gravity of the crime and the offender's culpability.

Keywords

AI generated
Criminal Law of Croatia Corruption charges Smuggling offenses Sentencing review Mitigating circumstances Accessory liability Appeal procedure

Cited Legislation

AI generated
Article 38 of the Criminal Law
Article 60 of the Criminal Law
Article 63 of the Criminal Law
Article 333 of the Criminal Law
Article 298 of the Criminal Law
Article 384 of the Criminal Procedure Law

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 577/06-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ileane Vinja, kao predsjednice vijeća, te Melite Božičević Grbić i Senke Klarić Baranović, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 298. st. 3. i 4. i dr. KZ, odlučujući o žalbama Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, opt. M. B., opt. Ž. C., opt. R. V., opt. D. V., opt. D. N. i opt. G. S., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. ožujka 2006. broj K-us-19/03, u sjednici održanoj dana 08. svibnja 2008., u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Marinke Orlić i branitelja opt. D. N., D. B., odvjetnika iz Z.,

presudio i riješio je:

I. Djelomično se prihvaćaju žalbe opt. R. V., opt. D. V. i opt. D. N., ukida se prvostupanjska presuda u odnosu na ove optuženike i na kazneno djelo iz čl. 333. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01; u nastavku: KZ) i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Uslijed odluke pod I., kao i djelomičnim prihvaćanjem žalbi opt. D. V., opt. D. N. i Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se:

a) opt. R. V. zbog kaznenog djela iz čl. 298. st. 3. u vezi s čl. 38. KZ temeljem istih odredbi osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, dok se opt. D. V. i opt. D.

đuju

N. zbog kaznenog djela iz čl. 298. st. 3. u vezi s čl. 38. KZ temeljem istih odredbi osu svaki na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine,

b) opt. G. S. se zbog kaznenog djela iz čl. 298. st. 3. KZ temeljem iste odredbe utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, dok se za kazneno djelo iz čl. 333. st. 3. KZ prihvaća kao utvrđena po prvostupanjskom sudu kazna zatvora u

I Kž 577/06-6

trajanju od 4 (četiri) mjeseca, pa se primjenom čl. 60. st. 2. toč. c) KZ opt. G. S. osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.

Temeljem čl. 63. st. 1. KZ u kazne zatvora optuženicima se uračunava vrijeme provedeno u pritvoru i to: opt. R. V. od 07. ožujka 2003. do 08. siječnja 2004., opt. D. V. od 06. ožujka 2003. do 08. siječnja 2004., opt. D. N. od 07. ožujka 2003. do 08. siječnja 2004. i opt. G. S. od 06. ožujka 2003. do 08. siječnja 2004..

III. Žalbe opt. M. B., opt. Ž. C. i opt. G. S. te u ostalom dijelu žalbe opt. R. V., opt. D.

V., opt. D. N. i Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta odbijaju se kao neosnovane te se u neukinutom i nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Zagrebu proglašeni su krivim opt. M. B. i opt. Ž. C. zbog kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 298. st. 3. i 4. KZ, te su temeljem čl. 298. st. 4. KZ osuđeni, opt. M. B. na kaznu zatvora u trajanju od tri godine, opt. Ž. C. na kaznu zatvora u trajanju od četiri godine. Opt. R. V., opt. D. V. i opt. D. N. proglašeni su krivima zbog kaznenih djela pomaganja u izbjegavanju carinskog nadzora iz čl. 298. st. 3. u vezi s čl. 38. st. 2. KZ i kaznenog djela udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. KZ, pa su prethodno utvrđene kazne zatvora temeljem čl. 298. st. 3. KZ, opt. R. V. u trajanju od osam mjeseci, opt. D. V. u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, a opt. D. N. u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, dok su im temeljem čl. 333. st. 3. KZ utvrđene kazne zatvora, opt. R. V. u trajanju od tri mjeseca, a opt. D. V. i opt. D. N. svakome u trajanju od četiri mjeseca. Primjenom čl. 60. st. 2. toč. c) KZ optuženici su osuđeni na jedinstvene kazne zatvora, opt. R. V. u trajanju od jedne godine, opt. D. V. u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, a opt. D. N. u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Opt. G. S. utvrđena je kazna zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca za kazneno djelo iz čl. 298. st. 3. KZ, te u trajanju od četiri mjeseca za kazneno djelo iz čl. 333. st. 3. KZ, te je primjenom čl. 60. st. 2. toč. c) KZ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. Optuženicima je u kazne zatvora uračunato vrijeme provedeno u pritvoru odnosno vrijeme lišenja slobode u vezi s kaznenim djelima i to opt. R. V. i opt. D. N. od 07. ožujka 2003. do 08. siječnja 2004., a opt. D. V. i opt. G. S. od 06. ožujka 2003. do 08. siječnja 2004. godine. Optuženici su, temeljem čl. 122. st. 1. ZKP, obvezani naknaditi troškove kaznenog postupka u iznosima koji će biti određeni posebnim pisanim rješenjem, dok je oštećena tvrtka E. L., temeljem čl. 132. st. 2. ZKP, upućena imovinskopravni zahtjev ostvarivati u parničnom postupku.

Istom presudom opt. G. G. oslobođen je optužbe da bi počinio kaznena djela iz čl. 298. st. 3. u vezi s čl. 38. KZ i čl. 333. st. 3. KZ, dok troškovi kaznenog postupka padaju na teret proračunskih sredstava.

Protiv osuđujućeg dijela presude žalbu su podnijeli Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (u nastavku: USKOK) te svi optuženici.

I Kž 577/06-6

USKOK se žali zbog povrede kaznenog zakona u odnosu na opt. R. V., te zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i svim optuženicima izreknu kazne zatvora u duljem trajanju.

Opt. M. B. se žali po branitelju D. H., odvjetniku iz Z., iz svih razloga u čl. 366. st. 1. toč. 1. do 4. ZKP s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

Žali se i opt. Ž. C. po braniteljici Lj. B., odvjetnici iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona te odluke o kazni, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine, podredno preinači i oslobodi ga se od optužbe.

Žali se i opt. R. V. po braniteljima Ž. R. i S. M., odvjetnicima iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenim sankcijama, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i oslobodi ga se optužbe, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, te da o sjednici vijeća budu izvješteni branitelji optuženika.

Opt. D. V. se žali po branitelju Ž. D., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenim sankcijama, uz prijedlog da se pobijana presuda preinači i oslobodi ga se optužbe, podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, te da branitelj bude izviješten o sjednici drugostupanjskog vijeća.

Opt. D. N. se žali po branitelju D. B., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kaznenoj sankciji, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje, podredno da se preinači izricanjem blaže kazne, te da o sjednici vijeća bude izviješten branitelj optuženika.

Žali se i opt. G. S. po branitelju E. M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Nakon što je spis sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99, 58/02, 143/02; u nastavku: ZKP) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske u pisanom mišljenju predložio je da se žalbe optuženika odbiju kao neosnovane, a da se prihvati žalba državnog odvjetnika (USKOK-a).

Postupajući po zahtjevu stranaka sukladno čl. 374. st. 1. ZKP sjednica drugostupanjskog vijeća održana je u odsutnosti uredno izviještenih branitelja Ž. R., odvjetnika Slavena M. i Ž. D., sukladno čl. 374. st. 4. ZKP.

I Kž 577/06-6

Žalbe opt. M. B., opt. Ž. C. i opt. G. S. nisu osnovane, dok su djelomično osnovane žalbe opt. R. V., opt. D. V., opt. D. N., te Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta.

Ispitujući pobijanu presudu iz osnova iz kojih se pobija žalbama stranaka te sukladno čl. 379. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bile ostvarene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje je dužan paziti po službenoj dužnosti, niti one povrede na koje upiru žalitelji. Međutim, osnovano se žalbom USKOK-a i opt. R. V. ističe povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 5. ZKP. Kada je opt. R. V., nakon utvrđivanja pojedinačnih kazni zatvora u trajanju od osam mjeseci i tri mjeseca osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od jedne godine to je odlukom o kazni prekoračena ovlast koju sud ima po zakonu (čl. 60. st. 2. toč. c) KZ) time da je ova povreda uslijed odluke pod I. i ukidanja dijela presude sanirana odnosno prestala egzistirati.

U odnosu na bitne povrede odredaba kaznenog postupka

Svi optuženici izuzev opt. G. S. pobijaju prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP, tvrdnjama da presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da je izreka presude nerazumljiva i proturječna sebi, odnosno da postoji proturječje između izreke presude i razloga, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih isprava odnosno zapisnika.

Suprotno stavovima žalitelja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka kako su naznačene, te pojedinim žalbama i precizirane nisu učinjene.

Pobijana presuda sadrži određene i jasne razloge o utvrđenju odlučnih činjenica, time da je prvostupanjski sud koncizno i korektno iznio sadržaj dokaza pa nema znatnog proturječja između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju dokaza izvedenih na glavnoj raspravi.

Kada je prvostupanjski sud proglasio krivim opt. D. N. za djelatnost opisanu u činjeničnom supstratu izreke presude, te potom zaključio da je ostvario obilježja kaznenog djela pomaganja u izbjegavanju carinskog nadzora, sa naznakom da se radi o kaznenom djelu iz čl. 298. st. 3. u vezi s čl. 38. st. 2. KZ, a potom je kod izricanja kazne po čl. 298. st. 3. KZ utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, bez posebnog navođenja i pozivanja na odredbu kaznenog zakona o pomaganju iz čl. 38. KZ, izreka presude nije nerazumljiva ni proturječna samoj sebi. U opisu djela izreke presude određeno i jasno je naznačeno za koju je djelatnost opt. D. N. proglašen krivim, da je ta djelatnost pravno označena kao kazneno djelo pomaganja u izbjegavanju carinskog nadzora, sve uz točnu, ispravnu naznaku zakonskih odredbi o djelu i obliku sudioništva u njemu. Utvrđena kazna zatvora na temelju čl. 298. st. 3. KZ ne čini izreku nejasnom, jer prema odredbi čl. 38. KZ, kako i sam žalitelj ističe, kazna može biti u okviru zakonom propisane, a počinitelj se može i blaže kazniti. Obzirom da je opt. D. N. za kazneno djelo pomaganja u izbjegavanju carinskog nadzora utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, to je sasvim jasno da je ona odmjerena u okviru zakonom propisane kazne za terećeno kazneno djelo, dakle nisu primijenjene odredbe o ublažavanju kazne. Tek u slučaju da je kazna izrečena odnosno odmjerena ispod granica zakonom propisane kazne, trebalo bi u izreci naznačiti odredbe o ublažavanju kazne, što je u

I Kž 577/06-6

ovom slučaju izostalo. Stoga je žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka opt. D. N. neutemeljena.

Nije osnovana ni žalba opt. Ž. C. zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka. Prvostupanjski sud je reproducirao dio izvedenih dokaza, te naveo kao utvrđenu činjenicu da ugovor o leasingu za odnosno vučno vozilo reg. oznake … glasi na J. H. koji je osobno potpisao ugovor o najmu vučnog vozila dana 11. rujna 2002. Međutim, iz obrazloženja pobijane presude razvidno je da unatoč činjenici što neposredni unajmljivač vozila nije opt. Ž. C., to ne isključuje zaključak o prethodnom dogovoru između opt. Ž. C. i opt. M. B. da se takvo vozilo unajmi, a što je neposredno realizirano kroz osobu J.

H. pa nema proturječja izreke presude i njezinih razloga o spomenutoj činjenici. Kada se u žalbi upire na dio obrazloženja presude da je telefonska komunikacija i komunikacija putem SMS poruka između opt. Ž. C. i opt. M. B. bila isključivo vezana uz nabavku cisterne, što je prema žalitelju u suprotnosti sa navodima izreke pobijane presude, valja ukazati da je naznačeni dio razloga presude izdvojen izvan cjelokupnog konteksta i njenog smisla, analize svih dokaza međusobno i zaključaka suda o nesumnjivoj povezanosti između opt. Ž. C. i opt.

M. B. glede unajmljivanja vučnog vozila, a u cilju prevoženja veće količine cigareta iz područja Bosne i Hercegovine preko teritorija Republike Hrvatske u prostor zapadne Europe, kojem cilju je prema utvrđenju suda i obrazloženju presude služila telekomunikacijska veza između spomenute dvojice optuženika. Nadalje, ovaj žalitelj ističe proturječnost između izreke presude i njenih razloga glede činjenice prelaska predmetne autocisterne sa područja Republike Hrvatske na teritorij Republike Bosne i Hercegovine i vremena utovara cigareta u istu.

Prema činjeničnom opisu slijedi da je opt. G. S. „18. veljače 2000. doputovao u Z. i preuzeo je tako preinačenu autocisternu i njom se odvezao na područje Bosne i Hercegovine“, što ne precizira točan datum preuzimanja auto cisterne već vrijeme dolaska opt. G. S. u Z., koje prvostupanjski sud na opisani način i nalazi utvrđenim. Osim toga prema opisu djela iz izreke presude inkriminirana je djelatnost smještena u intervalu od 18. veljače 2003. (dolaskom opt. G. S. u Z. radi preuzimanja prerađene auto cisterne, njenog odvoženja na teritorij Bosne i Hercegovine radi utovara i prenošenja cigareta) do 05. ožujka 2003., kako i obrazlaže prvostupanjski sud samo uz preciznije određenje i utvrđenje pojedinih radnji pa time izreka presude nije proturječna njenim razlozima.

Ostali žalbeni prigovori optuženika glede nedostataka u odnosu na razloge o odlučnim činjenicama, poglavito prigovori opt. R. V. i opt. D. V. o nedostatnim odnosno manjkavim razlozima glede zaključka o ostvarenom kaznenom djelu udruživanja za počinjenje kaznenih djela ovih optuženika iz čl. 333. st. 3. KZ također ne stoji jer je prvostupanjski sud koncizno no dostatno iznio svoje razloge na temelju kojih je utvrdio odlučne činjenice i ocijenio da su ostvarena obilježja ovog kaznenog djela kod opt. R. V., opt. D. V., pa i opt. D. N., a druga je stvar je li taj zaključak ispravan što je pitanje činjenične naravi i predstavlja žalbenu osnovu pobijanja prvostupanjske presude zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u kojem dijelu su žalbe spomenutih optuženika osnovane, kako će biti kasnije izloženo. Neutemeljen je i žalbeni prigovor opt. G. S. o ostvarenoj bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 1. toč. 5. ZKP. Prema podacima u spisu razvidno je da od početka pokretanja kaznenog postupka, u fazi predkaznenog postupka, kriminalističke obrade čl. 180. ZKP, bilo je saznanja da redarstvene predmeta, provođenja posebnih izvidnih mjera iz

vlasti u Republici Njemačkoj provode posebne izvidne mjere na temelju odgovarajućeg naloga nadležnog suda Republike Njemačke. Kako je Državni odvjetnik Republike Hrvatske

I Kž 577/06-6

svakako bio upoznat sa svim ovim činjenicama tijekom trajanja kaznenog postupka, stavljen je zahtjev za provođenje istrage, a potom je državni odvjetnik podigao optužnicu koja je postala pravomoćna i bila osnovom za donošenje pobijane presude, to su ostvareni svi uvjeti iz čl. 15. st. 1. KZ da se kazneni postupak provede na teritoriju Republike Hrvatske, pa nije ostvarena istaknuta bitna povreda odredaba kaznenog postupka.

Opt. Ž. C. ističe i bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 3. ZKP tvrdnjom da je povrijeđen propis čl. 330. st. 1. ZKP, budući transkripti snimljenih telefonskih razgovora nisu dostavljeni u izvorniku ni u preslici, već je samo pročitan njihov prijevod na hrvatskom jeziku, a što je od utjecaja na presudu.

Žalitelja prije svega treba podsjetiti da je na glavnoj raspravi od 03. listopada 2003. godine sud prvog stupnja odlučio, temeljem čl. 504. ZKP od nadležnog suda u Republici Njemačkoj pribaviti podatke s ispisom pozivnih i dolaznih telefonskih razgovora za određene brojeve telefona, time da je potom dopisom od 22. listopada 2003. (list 1164 i 1165) zatražio dostavu cjelokupnog kaznenog spisa u preslici u kaznenom predmetu protiv opt. M. B. i opt. G. S.. Postupanje po zamolnici suda za međunarodnu pravnu pomoć uz dostavu tražene dokumentacije, poglavito obzirom da je dostavljen kazneni spis nadležnog suda u Republici Njemačkoj u preslici, jer je kazneni postupak pred tim sudom i dalje u tijeku, te korištenje tako dostavljene dokumentacije u dokazne svrhe nije protivno čl. 330. ZKP.

Opt. M. B. isticanjem bitne povrede odredaba kaznenog postupka uz parafraziranje zakonskog teksta povrede iz čl. 367. st. 1. toč. 11. ZKP samo iznosi tvrdnju da mu je suđeno u odsutnosti. Ovom je optuženiku na temelju pravomoćnog rješenja Županijskog suda u Zagrebu određeno suđenje u odsutnosti (što se također precizno navodi u razlozima presude), o njegovim pravima obrane brine i štiti ih postavljeni mu branitelj, pa je bez osnova njegova žalba zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

Slijedom iznijetog nisu utemeljene žalbe optuženika zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka.

U odnosu na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje te povrede kaznenog zakona

Pobijajući pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja ovaj drugostupanjski sud je našao djelomično osnovanim žalbe opt. R. V., opt. D. V. i opt. D. N. glede učina kaznenog djela iz čl. 333. st. 3. KZ, dok su u ostalom dijelu žalbe optuženih iz ovog žalbenog razloga neutemeljene.

Optuženici se (osim opt. G. S.) žale i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ustvari samo zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja jer se u žalbama, izuzev žalbe opt. D. N., ne navodi koje odlučne činjenice nisu utvrđene odnosno koji dokazi nisu provedeni.

Suština žalbenih pobijanja je da prema izvedenim dokazima nije bilo moguće na nedvojben način zaključiti o kaznenoj odgovornosti optuženih. Ističe se tako da nema dokaza o povezanosti između opt. M. B. i opt. G. S., odnosno da ona nema veze sa učinom kaznenih djela (žalba opt. M. B.), dok opt. Ž. C. ukazuje da je u postupku utvrđeno samo njegovo

I Kž 577/06-6

poznanstvo sa opt. M. B. budući ne komunicira sa drugim suoptuženicima, a SMS poruke i transkripti sadržajno ukazuju samo na kupnju teretnog vozila, upirući na ugovor o leasingu čiji je potpisnik J. H. i na nalaz i mišljenje vještaka K. F. o cisterni sa dvije komore.

U žalbama opt. R. V. i opt. D. V. zbog iste žalbene osnove također se osporava pravilnost zaključka prvostupanjskog suda glede učina kaznenih djela, poglavito se ističe da se u posebnim izvidima ne spominje opt. R. V., opt. D. V. osporava zaključak prvostupanjskog suda da su dvojica Nijemaca koje je ranije upoznao upravo opt. M. B. i opt. G. S., te prigovaraju i zaključku prvostupanjskog suda o njihovoj međusobnoj povezanosti sa ostalim optuženicima glede učina kaznenog djela iz čl. 333. st. 3. KZ.

Opt. D. N. smatra da su činjenice dijelom pogrešno, a dijelom i nepotpuno utvrđene, osobito o identifikaciji sporne cisterne te osporava pravilnost utvrđenja i zaključka prvostupanjskog suda o učinu kaznenog djela iz čl. 333. st. 3. KZ.

Suprotno stavu žalitelja ovaj drugostupanjski sud nalazi da su u pobijanoj presudi u potpunosti i pravilno utvrđene sve odlučne činjenice i provedeni su svi potrebni i dostatni dokazi koje je sud prvog stupnja savjesno i sveobuhvatno ocijenio, za zaključak da su opt. M. B. i opt. Ž. C. počinili kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 298. st. 3. i 4. KZ, opt. G. S. kaznena djela izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 298. st. 3. KZ, te udruživanja za počinjenje kaznenih djela iz čl. 333. st. 3. KZ. Jednako tako se ovo odnosi i na zaključak iz pobijane presude o učinu kaznenih djela opt. R. V., opt. D. V. i opt. D. N. pomaganja u izbjegavanju carinskog nadzora iz čl. 298. st. 3. u vezi s čl. 38. KZ, dok su žalbe ovih optuženika djelomično osnovane zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zaključka iz pobijane presude da su ostvarili i obilježja kaznenog djela iz čl. 333. st. 3. KZ, u kojem dijelu je trebalo pobijanu presudu ukinuti i vratiti na ponovno suđenje.

Koncipirajući argumentaciju o razlozima za činjenična utvrđenja spornih činjenica sud prvog stupnja najprije na temelju iskaza svjedoka, djelatnika autoservisa opt. D. N. nalazi utvrđenim da su na spornoj autocisterni u autoservisu obavljeni radovi koji su bili izvan okvira redovnog servisa, odnosno da su obavljeni radovi za koje je primjerice svjedok S. V. iskazao da se radi o nekim čudnim radovima zbog čega je našao osnovanim za njih upitati opt. D. N.. Odgovor opt. D. N. upućen svjedoku S. V. da gleda svoja posla povezano sa iskazivanjem ostalih svjedoka o samo vrlo površnoj asistenciji na ovim radovima, zajedno sa ostalim dokazima opravdano je rukovodio prvostupanjski sud u zaključku da je upravo opt. D. N. obavio sporne preinake na cisterni kako je naznačeno u izreci pobijane presude, dakle preinake zatvaranja jednog od ulivnih otvora na vrhu autocisterne i izvođenje radova na donjem dijelu cisterne kako bi se kroz donji ulaz mogli utovariti duhanski proizvodi namijenjeni „švercu“ izbjegavanjem mjera carinskog nadzora. Sljedeći prihvatljiv argument prvostupanjskog suda glede zaključka o obavljenim preinakama na autocisterni je navod opt. R. V. i opt. D. V. da cisterna nije imala vanjskih oštećenja što naprotiv tvrdi opt. D. N. očigledno radi opravdanja radova na vanjskoj oplati cisterne. Povezujući ovako ocijenjene spomenute dokaze sa računom o radovima koji se ne podudara sa obranom opt. D. N., opravdava otklanjanje njegove obrane kojom poriče inkriminiranu djelatnost. Obrane opt. D. N., opt. D. V. i opt. R. V. otklonjene su i zbog dokaznog materijala pribavljenog provođenjem posebnih izvidnih mjera. Primjerice premda opt. D. N. i opt. D. V. tvrde da je auto cisternu iz prostora auto servisa odvezao opt. D. N. iz provedene mjere tajnog praćenja proizlazi da je cisternom od servisa do S. c. u D. S. upravljao opt. D. V..

I Kž 577/06-6

Bez osnova su žalbeni prigovori o dvojbi je li cisterna kojom je izvršeno terećeno kazneno djelo istovjetna cisterni koja se nalazila u krugu autoservisa opt. D. N. pa nije bilo potrebe provoditi dodatno vještačenje kako se upire u žalbi opt. D. N.. Sud prvog stupnja o utvrđenju te odlučne činjenice, da se radi o istoj autocisterni, također dao iscrpne i dostatne, te u svemu uvjerljive razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Opravdano prvostupanjski sud zaključuje da podatci o dužini, težini, zapremini sporne autocisterne prema naznakama u prometnoj dozvoli nisu odgovarajući stvarnom stanju jer je iz komunikacije opt. M. B. i opt. Ž. C. bilo razvidno da je planirana nabavka dokumentacije koja neće odgovarati stvarnim karakteristikama cisterne radi lakšeg učina kaznenog djela. Prema tome oni podaci koji su naznačeni u preslici prometne dozvole i na koje se ukazuje žalbom opt. D. N. sami po sebi ne ukazuju da se radi o dvije različite cisterne, prihvaćanjem argumentacije iz pobijane presude. Što se tiče izričaja da se radi o srednjem otvoru sporne cisterne, a koji se spominje i u izvidnim mjerama redarstvenih vlasti, pravilno prvostupanjski sud ovaj izričaj tumači činjenicom da se radi o otvoru koji se nalazio smješten relativno u središtu same cisterne. S druge strane izvjesno je da je cisterna iz autoservisa opt. D. N. na svojoj oplati imala isti broj kao i cisterna kojom je upravljao opt. G. S. u trenutku njegova uhićenja po djelatnicima PU Splitsko-dalmatinske i koja je sadržavala inkriminirane cigarete, dok se konstatacija vještaka o zelenoj boji odnosi na registarske oznake. Kada se ovi podaci povežu još i sa obranom opt. G. S. koji je decidirano naveo da se radi o istoj cisterni žalbeni prigovori ne dovode u sumnju utvrđenje i zaključak prvostupanjskog suda da je odnosna auto cisterna dovezena u autoservis opt. D. N., potom prepravljena i iskorištena za prijevoz cigareta iz Bosne i Hercegovine u zapadnu Evropu preko Republike Hrvatske.

Prema tome glede učina kaznenog djela pomaganja u izbjegavanju carinskog nadzora opt. R. V., opt. D. V. i opt. D. N. sud prvog stupnja pravilno je analizirao i ocijenio dokaze koji nedvojbeno ukazuju na njihovu odgovornost, poglavito imajući u vidu i međusobni odnos ove trojice optuženika, činjenicu da je opt. D. V. u svojoj obrani priznao da poznaje i da je ranije bio u kontaktu sa opt. M. B., kao i činjenicu utvrđenu iz provedenih izvidnih mjera o neposrednom višekratnom kontaktu opt. D. V. sa opt. G. S..

Neutemeljene su i žalbe opt. M. B. i opt. Ž. C. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Korištenjem transkripata kao valjanog i zakonitog dokaza, pribavljenim na temelju provođenja posebnih izvidnih mjera naloženim od nadležnog suda u Republici Njemačkoj, prvostupanjski je sud opravdano zaključio da je intenzivna međusobna komunikacija opt. M. B. i opt. Ž. C., te kasnije povezanost opt. M. B. sa opt. G. S. sa potpunom izvjesnošću ukazala da su kaznenopravno odgovorni za terećenu djelatnost. Opt. M. B. i sam u žalbi ističe postojanje kontakta između njega, opt. G. S. i opt. Ž. C., ali izvan inkriminirane djelatnosti. Suprotno žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je pravilno povezao znakovitost sadržaja komunikacije između spomenutih optuženika, o nabavci sasvim određene vrste autocisterne, koja mora biti izolirana i izvorno namijenjena za prijevoz opasnih kemikalija, kako bi se kasnijom njezinom preinakom moglo obaviti prevoženje krutih predmeta, a što je na spornoj cisterni nedvojbeno učinjeno i utvrđeno obavljenim pregledom te vještačenjem prometnog vještaka ing. K. F..

I Kž 577/06-6

Premda opt. Ž. C. u žalbi osporava bilo kakvu vlastitu ulogu u kaznenom dijelu, upravo na temelju sadržaja komunikacije ukazuje se osnovanim zaključak prvostupanjskog suda da je opt. Ž. C. imao značajnu ulogu u djelu (davanje uputa kakvu autocisternu treba nabaviti, što treba biti naznačeno u prometnoj dozvoli). Stoga je komunikacija koju je opt. Ž. C. imao samo sa opt. M. B., unatoč zaključka vještaka za telekomunikacije o nepostojanju komunikacije sa ostalim optuženicima na što se upire žalbom, takve kvalitete i značaja da je dostatna za zaključak suda prvog stupnja o opt. Ž. C. kao jednom od glavnih organizatora cjelokupne kriminalne aktivnosti dok mu je opt. M. B. glavna poveznica u realizaciji djela.

Bez osnova je i žalbeni prigovor opt. Ž. C. da je nadležno tijelo Republike Njemačke provodilo posebne izvidne mjere isključivo zbog sumnje na kriminalnu djelatnost opt. M. B., jer suprotno proizlazi iz sadržaja dostavljenog spisa nadležnog suda u Republici Njemačkoj. Tako je razvidno da su posebne izvidne mjere u tom predmetu bile određene u odnosu na opt. M. B., opt. Ž. C. i drugih osoba koje nisu obuhvaćene u ovom kaznenom postupku, primjerice J. H., dok ostali žalbeni prigovori opt. Ž. C. koji osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda da je autocisterna o kojoj je govora u telefonskoj komunikaciji između opt. M. B. i opt. Ž. C. različita od cisterne sa utovarenim cigaretama također neosnovan i o čemu je već prethodno bilo riječi.

Opravdano se u pobijanoj presudi zaključuje o kontinuiranom kontaktu, dogovoru radi zajedničke kriminalne djelatnosti između opt. M. B. i opt. Ž. C. time da je opt. M. B. evidentno osoba koja putuje na relaciji Republika Njemačka, Republika Hrvatska i Republika Bosna i Hercegovina, jer je upravo opt. M. B. kontaktirao sa opt. G. S. radi dovoženja sporne autocisterne na područje Republike Hrvatske pa je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je autocisterna prevezena iz Republike Njemačke u krug autoservisa opt. D. N. u razdoblju od 03. do najkasnije 15. siječnja 2003.. Ispravno je zaključeno da je opt. G. S. vozio cisternu nakon što je završio specijalni tečaj radi dobivanja odgovarajuće dozvole za prijevoz ove vrste cisterne, što uz obranu opt. D. V. o upoznavanju dvoje Nijemaca u spornom periodu evidentno ukazuje na činjenicu da je i opt. M. B. zajedno sa opt. G. S. kao vozačem došao u Republiku Hrvatsku radi izvođenja odgovarajućih preinaka. Naime, ostavljanje autocisterne u Republici Hrvatskoj kroz vrijeme od 15. siječnja 2003. do 20. veljače 2003., izvjesno je bilo u svrhu obavljanja potrebnih preinaka da bi se na području Republike Bosne i Hercegovine utovarile cigarete budući autocisternom ponovo upravlja opt. G. S., ulazi u Bosnu i Hercegovinu, a potom 06. ožujka 2003. sa utovarenim cigaretama dolazi u S..

Prema tome ukupnost utvrđenja niza činjenica odnosno radnji koje su dogovarane i realizirane opravdavaju zaključak prvostupanjskog suda o iznimnoj povezanosti svih optuženika na način kako je utvrđeno u pobijanoj presudi. Pri tome je uloga opt. M. B. i opt. Ž. C. pravilno označena ključnom jer su njih dvojica osobe koje se međusobno dogovaraju i koordiniraju, angažiraju opt. G. S. koji polazi specijalni tečaj u cilju lakše i neometane mogućnosti prevoženja duhanskih proizvoda u prerađenoj cisterni.

Aktivnost suoptuženika, te djelatnost koja je utvrđena i opisana izrekom presude ne dovodi u sumnju zaključak suda prvog stupnja da su opt. M. B. i opt. Ž. C. počinili kazneno djelo izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 298. st. 3. i 4. KZ, organizirali grupu odnosno osobe za počinjenje kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora robe čiji je promet ograničen kako je pravilno i uslijedila pravna oznaka njihove djelatnosti, pa nije učinjena povreda kaznenog zakona istaknuta posredno u žalbama opt. M. B. i opt. Ž. C..

I Kž 577/06-6

Međusobna povezanost braće opt. R. V. i opt. D. V., te vlasnika automehaničarske radionice opt. D. N., osobna tako i u inkriminiranoj djelatnosti, svakako ukazuje i na njihovu svijest i saznanje o potrebi izvođenja ciljanih radova preinake na spornoj autocisterni što omogućuje ostvarenje djela izbjegavanja carinskog nadzora, tj. da će autocisterna sa preinakom služiti „švercu robe“, pa je pravilan zaključak i da su spomenuti optuženici ostvarili bitna obilježja kaznenog djela pomaganja u izbjegavanju carinskog nadzora, koje djelo je ispravno pravno označeno kao djelo iz čl. 298. st. 3. u vezi s čl. 38. KZ, niti je učinjena povreda kaznenog zakona iz čl. 368. toč. 5. ZKP na štetu opt. D. V. koju neutemeljeno ističe žalbom ova optuženik.

Međutim opravdane su žalbe opt. R. V., opt. D. V. i opt. D. N. glede pogrešnog zaključka prvostupanjskog suda o dokazanosti kaznenog djela iz čl. 333. st. 3. KZ. Premda nije sporna uloga opt. R. V., opt. D. V. i opt. D. N. u odnosu na preuzimanje, dovoženje sporne autocisterne, te izvođenje radova preinake, opravdano žalitelji čine upitnim zaključak prvostupanjskog suda o njihovoj pripadnosti grupi za činjenje kaznenih djela, poglavito obzirom da je njihova uloga u jednoj konkretnoj, određenoj autocisterni time iscrpljena. U okviru ostvarenja ovog cilja nedvojbeno je opt. M. B. i opt. Ž. C. trebalo organizirati osobe za počinjenje kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora, ali je prema za sada utvrđenim činjenicama djelovanje opt. R. V., opt. D. V. i opt. D. N. usmjereno isključivo i jedino na preuzimanje i prepravak odnosne autocisterne. Stoga je u tom dijelu žalba opt. R. V., opt. D.

V. i opt. D. N. dijelom osnovana, pa je trebalo odlučiti kao pod toč. I. izreke ove odluke.

U ponovljenom postupku sud će za osnovu uzeti onaj dio optužbe koji se odnosi na ukinuti dio presude, provesti će sve potrebne dokaze te nakon analize svakog dokaza posebno i u njihovoj ukupnosti donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.

U odnosu na odluku o kaznama

USKOK smatra da su zbog precijenjenih olakotnih okolnosti optuženicima izrečene preblage kazne.

Opt. M. B. navodi da zbog „nedostajanja određenih okolnosti“ kazna nije pravilno odmjerena, opt. Ž. C. osporava vrednovanje upornosti, nekritičnog odnosa i odsustvo kajanja kao otegotne okolnosti, opt. R. V. i opt. D. V. isticanjem žalbenog osnova povrede kaznenog zakona osporavaju i odluku o kazni bez pobližeg obrazloženja, dok opt. D. N. ukazuje na olakotne okolnosti koje nisu cijenjene, korektno držanje pred sudom, kajanje i žaljenje uz ispriku što ukazuje na kritičan odnos prema inkriminiranoj djelatnosti, te poglavito obiteljske prilike.

Razmotrivši odluku o kaznama povodom žalbi stranaka kao i uslijed odluke pod I., ovaj drugostupanjski sud nalazi osnovanom žalbu USKOK-a u odnosu na opt. G. S., te žalbe opt. D. V. i opt. D. N., dok su u tom dijelu žalbe opt. M. B. , opt. Ž. C. i opt. R. V. neosnovane.

I Kž 577/06-6

Cijeneći težinu i pogibeljnost kaznenih djela, stupanj krivnje i ulogu svakog od optuženika ponaosob, ovaj drugostupanjski sud nalazi primjerenim izrečene kazne zatvora opt. M. B. (prema sudu dostupnim i poznatim okolnostima) i opt. Ž. C., te opt. R. V. za djelo iz čl. 298. st. 3. KZ, premda odsustvo kajanja i žaljenja za djelo koje optuženici poriču, odnosno koji nisu obranu iznosili jer im je suđeno u odsutnosti ne može predstavljati otegotnu okolnost. Međutim, u pravu je USKOK da su opt. G. S. olakotne okolnosti precijenjene obzirom na činjenicu da je upravo opt. G. S. počinitelj kaznenog djela izbjegavanja carinskog nadzora iz čl. 298. st. 3. KZ pa se primjerenom ukazuje kazna zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, što uz pravilno odmjerenu kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca za kazneno djelo iz čl. 333. st. 3. KZ čini jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine odgovarajućom cilju ostvarenja svrhe kažnjavanja.

Što se tiče opt. D. V. i opt. D. N. svakako je trebalo u većoj mjeri vrednovati akcesornost djela, njihovu pomagateljsku ulogu i neosuđivanost, a većeg su odraza u kazni trebale dobiti i obiteljske prilike na koje se ukazuje žalbom opt. D. N., (uzdržavanje vlastite obitelji te brigu i skrb o teško bolesnoj i nepokretnoj majci) o čemu je prvostupanjski sud imao saznanja iz odgovarajuće dokumentacije (list 1262), kao i osobnost optuženika izražena stavom prema terećenoj djelatnosti. Stoga je kazna zatvora u trajanju od jedne godine opt. D.

V. i opt. D. N. primjerena njihovom stupnju krivnje i težini djela.

Slijedom iznesenog trebalo je temeljem čl. 384. st. 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu, 08. svibnja 2008.

Zapisničar:

Predsjednica vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

Ileana Vinja, v.r.