Rev-1518/1993-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1518/1993-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Đorđa Bjegovića, Radomire Felicijan-Maoduš, Borisa Guttmanna i Stanislava Plazonića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. P. iz H., koga zastupa Đ. F., odvjetnik u K., protiv tužene C. o. d.d. Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Bjelovaru br. Gž-1891/92 od 17. prosinca 1992. godine, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Koprivnici br. P- 253/92 od 9. srpnja 1992. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 17. studenog 1994. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Drugostupanjskom presudom Okružnog suda u Bjelovaru potvrđena je prvostupanjska presuda Općinskog suda u Koprivnici, kojom je tužitelj, u cijelosti, odbijen s tužbenim zahtjevom radi naknade štete (sudar automobila tužitelja i osiguranice tužene - na raskršću), jer je na temelju raspravljanja i ocjene dokaza zaključeno da je tužitelj, isključivo, odgovoran za nastalu štetu odnosno sudar vozila.

Protiv pravomoćne presude donesene u drugom stupnju tužitelj je pravovremeno izjavio reviziju (odredba čl. 382. st. 1. preuzetog Zakona o parničnom postupku) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže, da se pobijane presude ukinu, a zatim preinači presuda općinskog suda i tužbenom zahtjevu udovolji.

Primjerak pravovremene, potpune i dopuštene revizije prvostupanjski je sud - u smislu odredbe čl. 390. Zakona o parničnom postupku - dostavio protivnoj stranci i Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske nadležnom za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, međutim, protivna stranka nije odgovorila na reviziju, niti se Državno odvjetništvo Republike Hrvatske izjasnilo o podnesenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku, pa revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije ostvaren:

- zato što, nedvojbeno, nije ostvarena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku, na koju povredu, prema odredbi čl. 386. Zakona o parničnom postupku, revizijski sud pazi po službenoj dužnosti;

- zato što su nižestupanjski sudovi u obrazloženjima odluka naveli jasne razloge o odlučnim činjenicama onako kako one proizlaze iz rezultata raspravljanja, pa nije ostvarena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku; te

- zato što je drugostupanjski sud dužan odgovoriti samo na žalbene navode od odlučnog značenja, što je i učinjeno, pa nije ostvarena ni bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o parničnom postupku. No, svakako valja imati u vidu da je revizijski sud, prilikom ocjene zakonitosti donesene odluke, dužan respektirati činjenično stanje onako kako je ono utvrđeno u toku redovnog postupka. To zato što se revizija ni inače, prema odredbi čl. 385. st. 3. Zakona o parničnom postupku, ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Prema odredbi čl. 356. Zakona o parničnom postupku, pogrešna primjena materijalnog prava postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio.

U ovom slučaju nije sporno da su sudovi imali u vidu odgovarajuće odredbe tada važećeg (u odnosu na nastanak odnosa) i preuzetog Zakona o osnovama sigurnosti prometa na cestama, a i prema mišljenju ovog suda te su odredbe pravilno primijenjene. Naime, utvrđene okolnosti ovog slučaja takove su da su sudovi bili dužni, prilikom ocjene kretanja vozila, primijeniti tzv. pravilo desne strane, ili točnije pravilo prvenstva za vozilo koje otuda ulazi u raskršće. Da je tome tako pokazuju okolnosti da prometni znakovi ne postoje, da su obje ceste asfaltirane itd. Dakle, nema dvojbe o krivnji tužitelja, koji navedeno pravilo nije poštovao. Sa druge strane, na takav zaključak, što ujedno znači ne postojanje pretpostavki za primjenu pravila o podijeljenoj odgovornosti iz čl. 192. preuzetog Zakona o obveznim odnosima, upućuje i krajnje pažljivo ponašanje vozača drugog učesnika u prometu osiguranika tužene. Ona je u samo raskršće ušla toliko oprezno da je odmah stala, ušavši na okomiti put, i to na mjestu koji je jedini omogućavao pogled na odvijanje prometa, na kom je mjestu i za vrijeme dok je stajala i došlo do sudara zbog očito neprilagođene brzine kretanja vozila tužitelja.

Prema tome, istaknuti revizijski razlozi nisu ostvareni pa je reviziju valjalo odbiti kao neosnovanu i to temeljem odredbe čl. 393. Zakona o parničnom postupku.

U Zagrebu, 17. studenog 1994.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković v.r.