Rev-1007/2012-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1007/12-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. C. iz Z., zastupanog po punomoćniku Ž. R., odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ž. R. i k. u S. B., protiv tuženika H. a. d.o.o. iz Z., zastupanog po punomoćniku A. S., odvjetniku u S. B., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu poslovni broj Gž-1788/09-2 od 17. listopada 2011., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Novoj Gradiški poslovni broj P-264/04-77 od 2. travnja 2009., u sjednici vijeća održanoj 20. siječnja 2016.,

r i j e š i o j e:

I. Revizija tužiteljice M. C. odbacuje se kao nedopuštena.

II. Odbija se zahtjev tuženika H. a. d.o.o. za naknadu parničnog troška nastalog u povodu sastava odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 14.600,00 kn na ime naknade štete, te zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom pobliže navedenom u izreci prvostupanjske presude. Pod toč. II. izreke prvostupanjske presude naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 13.420,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom pobliže navedenom u izreci prvostupanjske presude.

Drugostupanjskom presudom pod toč. I. izreke odbijena je žalba tužiteljice kao neosnovana, dok je žalba tuženika djelomično prihvaćena te je potvrđena prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, a preinačena je odluka o troškovima pod točkom II. izreke prvostupanjske presude na način da je tužiteljici naloženo da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.448,00 kn, umjesto iznosa od 13.420,00 kn. Pod točkom II. izreke drugostupanjske presude odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe, a zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odbijena žalba tužiteljice reviziju je izjavila tužiteljica na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) navodeći pravna pitanja važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te ukine u cijelosti ili djelomično nižestupanjske presude i predmet vrati na ponovno suđenje, a podredno da preinači pobijane presude na način da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti i obveže tuženika na naknadu prouzročenog troška.

Tuženik je podnio odgovor na reviziju kojim ukazuje kako revizija tužiteljice nije dopuštena, te predlaže istu odbaciti, a podredno odbiti kao neosnovanu, te tuženik potražuje i trošak sastava odgovora na reviziju.

Revizija tužiteljice nije dopuštena.

Tužiteljica je podnijela reviziju na temelju odredbe čl. 382. st. 2. ZPP prema kojoj u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, s time da prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP stranke trebaju određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg su je podnijeli uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatraju da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno naznačeno pravno pitanje, da su uz pitanje određeno navedeni propisi i drugi važeći izvori prava koji se na njega odnose, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi oduka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije u smislu čl. 382. st. 2. ZPP.

Tužiteljica je predmetnom revizijom postavila sljedeća pravna pitanja:

„Kao materijalno pravno pitanje tužiteljica apostrofira pitanje krivnje tj. odnos odgovornosti za naknadu štete tuženika sukladno odredbi čl. 6. Zakon a o javnim cestama u vezi s odredbom čl. 154. st. 1. ZOO-a, jer isti odgovara po načelu presumirane krivnje, a sve u korelaciji sa možebitnim eventualnim doprinosom tuženika nastaloj nezgodi, te procesno- pravno pitanje izbora dokaznih sredstava i provođenja istih u parničnom postupku, konkretno pitanje svrhe provođenja očevida na licu mjesta i pro futuro novog vještačenja u postupku radi naknade štete.“

Razmatrajući ovako postavljena pitanja, u okviru cjelokupne revizije, ovaj sud zaključuje kako ista sadržajno predstavljaju prigovor pogrešne primjene materijalnog prava (prvo pitanje) i prigovor povrede odredaba parničnog postupka (drugo pitanje), a nije riječ niti o određeno naznačenim pravnim pitanjima.

Naime, pravnim pitanjima u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, ne smatraju se činjenična pitanja a niti pogrešna primjena materijalnog prava niti bitna povreda odredaba parničnog postupka nije razlog za tzv. „izvanrednu reviziju“.

U smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP pravilno postavljeno pravno pitanje ne podrazumijeva pitanje o individualnim pravima stranaka u konkretnim situacijama, već pitanje mora biti postavljeno na opći način, kako bi se odgovorom na to pitanje rješavale materijalnopravne i procesnopravne dileme koje se pojavljuju u sličnim slučajevima koji su u bitnim elementima podudarni.

Dakako, to pitanje mora biti povezano i sa konkretnim predmetom u kojem se podnosi revizija, odnosno rješenje u sporu mora ovisiti o tom pravnom pitanju pa stoga navedena pitanja nisu postavljena u smislu odredbe čl. 382. st. 2. ZPP. Osim navedenog tužiteljica u predmetnoj reviziji nije navela niti jedan razlog važnosti.

Budući da podnesenom revizijom nisu ispunjene pretpostavke za njenu dopuštenost propisane odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP, proizlazi da je revizija tužiteljice nedopuštena, zbog čega je istu valjalo odbaciti na temelju odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP (točka I. izreke).

Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na reviziju, jer je ocijenjeno u smislu odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. st. 1. ZPP da ovaj trošak nije bio potreban u postupku izjavljivanja revizije (točka II. izreke ).

Zagreb, 20. siječnja 2016.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.