Rev-481/1995-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 481/1995-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića kao predsjednika vijeća, te Borisa Guttmanna, Vladimira Drakulića, Stanka Hautza i Vlatke Potočnjak-Radej kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1. F.M., M., 2. Š.B., S., 3. F.L., S., 4. E.L., S., 5. N.H., S., 6. A.P., L. i 7. S.D., L., svi zastupani po punomoćniku Z.K. iz S., … , protiv tuženika "B. - P. " S., koga zastupa punomoćnik M.J., odvjetnik u S., radi poništenja odluke, rješavajući revizije tužitelja izjavljene protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Splitu od 2. studenoga 1994.g., br. Gž 2726/94, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu od 3. lipnja 1994.g., br. P 556/94, u sjednici održanoj 8. lipnja 1995.g.,

p r e s u d i o j e:

Odbijaju se revizije kao neosnovane.

O b r a z l o ž e n j e

Sud drugog stupnja odbio je žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je odbijen njihov tužbeni zahtjev da se ponište odluke direktora tuženika o prestanku radnog odnosa svih tužitelja.

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su pravovremeno izjavili reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupku i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlažu da se obje presude preinače i prihvati njihov tužbeni zahtjev.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.

Revizija nije osnovana.

Odlukama direktora tuženika, koje tužitelji poništavaju, utvrđen je prestanak radnog odnosa tužitelja - radnika te organizacije, za kojima je prestala potreba za radom prema ranije donijetoj odluci nadležnog organa - radničkog savjeta od 18. siječnja 1991. godine. Tada je naime, a nakon sačinjenog Programa osiguranja prava radnika za čijim je radom prestala potreba, sastavljen spisak radnika - među ostalima i tužitelja - kojima nije bilo osigurano ni jedno od prava iz čl. 21. st. 1. Zakona o osnovnim pravima iz radnog odnosa koji je preuzet kao Republički zakon ("Narodne novine", br. 34/91

- dalje ZOPRO), te su imali pravo na novčanu naknadu (u trajanju od 27 mjeseci - dakle i duže od dvije godine - čl. 21. st. 2. ZOPRO), a tada im je odlukom direktora utvrđen prestanak radnog odnosa.

Odluku radničkog savjeta od 18. siječnja 1991. godine tužitelji su dobili u obliku pismene obavijesti, a bez upute o pravnom lijeku. Na tu odluku - obavijest nisu reagirali (ni prigovorom ni tužbom) već su to učinili tek primitkom odluke direktora koja ima deklaratorni karakter, jer je donošenjem ranije odluke radničkog savjeta odlučeno o prestanku radnog odnosa nakon proteka roka od dvije godine od donošenja Programa za osiguranje radnika.

U ovom sporu tužitelji su osporavali valjanost Programa iz siječnja 1991. godine, koji međutim nije bio predmetom raspravljanja, jer su tužitelji propustili to učiniti primitkom obavijesti o tome, koja je od preudicijalne važnosti, za rezultat ovog radnog spora.

Kada tužitelji nisu pobijali raniju odluku - obavijest (bez obzira na činjenicu da u njoj nije bilo pouke o pravnom lijeku - pravu na prigovor) onda u ovoj parnici nisu sa uspjehom mogli isticati prigovor koji se odnosi na raniji postupak koji je osnov za odluku direktora.

Odluka direktora tuženika je zakonita i u skladu s odredbom čl. 25. st. 1. i 2. i čl. 23. st. 2. Zakona o radnim odnosima ("Narodne novine", br. 25/92).

Revidenti nisu ukazali, koje su bitne povrede odredaba parničnog postupka ostvarene u ovom predmetu, pa je ovaj sud ispitao, po službenoj dužnosti, da li je ostvarena ona iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku koji je preuzet kao zakon Republike Hrvatske i ustanovio da nije, a kako je pravilno primijenjeno materijalno pravo (citirane odredbe oba zakona) odbio je reviziju i presudio kao u izreci po čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 8. lipnja 1995.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.