Rev-566/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 566/17-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Č. P., kao vlasnika soboslikarskog obrta P. u G., kojeg zastupaju punomoćnici I. Š. i B. V., odvjetnici u Z., protiv tuženika: 1. O. H. d.d. Z., kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Š. i partneri sa sjedištem u S., 2. R. C. d.o.o. K. S., kojeg zastupa punomoćnik I. L. zaposlenik tuženika i 3. G. Z. d.o.o. Z., kojeg zastupa Z. G. direktor tuženika, radi nedopustivosti ovrhe, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru broj Gž - 3161/15-2 od 30. kolovoza 2016., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zadru broj P - 1299/14 od 14. listopada 2015. u sjednici održanoj 29. ožujka 2017.,

r i j e š i o j e:

Revizija tužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je odbijen zahtjev tužitelja na nedopustivost ovrhe u ovršnom predmetu Općinskog suda u Zadru br. Ovr – 1044/13 određena rješenjem od 24. svibnja 2013. i br. Ovr – 1421/13 određena rješenjem od 5. srpnja 2013., te tužitelj obvezan naknaditi tuženiku pod 1. troškove parničnog postupka u iznosu od 3.750,00 kuna.

Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnio tužitelj uz prijedlog da se presuda preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a, revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tužitelj postavlja pitanje „da li založni vjerovnik u situaciji kada skupa sa založnim vjerovnikom na prijevaran način i dovodeći treću osobu, u ovom slučaju tužitelja kao izvođača radova, u zabludu uživa pravnu zaštitu odnosno da li u tom slučaju, primjenom odredbi Ovršnog zakona, isti mogu otuđiti nekretninu na kojoj je upisano založno pravo?“ Pri tom tužitelj ističe da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojem drugostupanjski sud ima različitu praksu, a revizijski sud nije zauzeo pravno shvaćanje. Daljnji navodi izneseni u reviziji svode se na analizu postupaka provedenih pred nižestupanjskim sudovima, odnosno na obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao da je riječ o tzv. redovnoj reviziji iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

U konkretnom slučaju u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U reviziji se samo općenito ističe da je riječ o pitanju o kojem postoji različita praksa drugostupanjskog suda, dok se određeno ne ukazuje na konkretne presude pojedinih županijskih sudova koje se međusobno u svojem pravnom shvaćanju razilaze, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a. Naime, u reviziji se određeno ne ukazuje na zauzeta shvaćanja drugostupanjskih sudova koja eventualno nisu podudarna s iznijetim pravnim shvaćanjem u pobijanoj odluci.

Slijedom izloženog, kako u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je određeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 29. ožujka 2017.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.