Rev-1227/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini, Miljenke Vraničar i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. J. iz B., koga zastupa punomoćnik G. K., odvjetnica iz P., protiv tuženika A. O. d.d. P. iz P., koga zastupa punomoćnik V. J., odvjetnik iz P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli br. Gž-1246/97. od 30. ožujka 1998. godine, kojom je preinačena dopunska presuda Općinskog suda u Puli br. P-367/96. od 02. rujna 1997. godine, u sjednici održanoj dana 20. kolovoza 2002. godine,
Legislator headnote
AI generatedRev-1227/1999-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli br. Gž-1246/97. od 30. ožujka 1998. godine, preinačena je navedena dopunska presuda, te je naloženo tuženiku da tužitelju plati razliku između dosuđenih kamata po stopi koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju i zakonskih zateznih kamata koje se plaćaju na kunske štedne uloge, počevši od 18. svibnja 1995. nadalje. Drugostupanjski sud smatra da potraživanje tužitelja, temeljem odredbe čl. 395. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» 53/91. i dr. – dalje: ZOO) ima svojstvo deviznog duga sve do isplate, koji trenutak drugostupanjski sud smatra danom donošenja prvostupanjske presude 18. svibnja 1995. godine, nakon kojeg datuma tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate kao na kunske štedne uloge.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-1227/1999-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna, kao predsjednika vijeća, te Marijana Ramušćaka, Gordane Gasparini, Miljenke Vraničar i Ivana Mikšića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. J. iz B., koga zastupa punomoćnik G. K., odvjetnica iz P., protiv tuženika A. O. d.d. P. iz P., koga zastupa punomoćnik V. J., odvjetnik iz P., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Puli br. Gž-1246/97. od 30. ožujka 1998. godine, kojom je preinačena dopunska presuda Općinskog suda u Puli br. P-367/96. od 02. rujna 1997. godine, u sjednici održanoj dana 20. kolovoza 2002. godine,
p r e s u d i o j e :
Prihvaća se revizija tužitelja, te se preinačuje presuda Županijskog suda u Puli br. Gž- 1246/97. od 02. rujna 1997. godine i sudi:
«Tuženik A. osiguravajuće društvo d.d. P. iz P. dužan je platiti tužitelju J.K. na dosuđeni iznos glavnice od 21.720,00 kuna razliku između već dosuđenih kamata po pravomoćnoj presudi Općinskog suda u Puli P-2295/94. od 18. svibnja 1995. godine i zakonskih zateznih kamata po stopi određenoj čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima u vezi sa čl.1. Zakona o visini stope zatezne kamate od 22. travnja 1993. do 21. 10. 1993. godine, a od 22. 10. 1993. godine pa do isplate po stopi određenoj čl.1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, kao i trošak parničnog postupka u iznosu od 2.837,50 kn»
Obrazloženje
Dopunskom presudom Općinskog suda u Puli br. P-367/96. od 02. rujna 1997. godine, tužitelj je odbijen sa dijelom tužbenog zahtjeva kojim je tražio da mu tuženik na dosuđeni iznos glavnice od 21.720,00 kuna, kao protuvrijednost iznosa od 20.000,00 DEM
temeljem ugovora o osiguranju od 1. studenog 1991. godine, plati i zakonske zatezne kamate koje se plaćaju za kunske štedne uloge i to od 22. travnja 1993. godine pa do isplate. Općinski su u Puli je smatrao da tražbina tužitelja ima svojstvo deviznog duga pa je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu se na dosuđeni iznos glavnice dosude i zakonske zatezne kamate koje banke plaćaju na kunske štedne uloge i dosudio tužitelju kamate koje se plaćaju na devizne štedne uloge.
Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli br. Gž-1246/97. od 30. ožujka 1998. godine, preinačena je navedena dopunska presuda, te je naloženo tuženiku da tužitelju plati razliku između dosuđenih kamata po stopi koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju i zakonskih zateznih kamata koje se plaćaju na kunske štedne uloge, počevši od 18. svibnja 1995. nadalje. Drugostupanjski sud smatra da potraživanje tužitelja, temeljem odredbe čl. 395. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» 53/91. i dr. – dalje: ZOO) ima svojstvo deviznog duga sve do isplate, koji trenutak drugostupanjski sud smatra danom donošenja prvostupanjske presude 18. svibnja 1995. godine, nakon kojeg datuma tužitelju pripadaju zakonske zatezne kamate kao na kunske štedne uloge.
Protiv navedene drugostupanjske odluke tužitelj je izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava, smatrajući da mu na dosuđeni iznos glavnice pripadaju kamate koje banke plaćaju na kunske štedne uloge te predložio da se pobijana presuda preinači i tužitelju dosudi razlika između već dosuđenih kamata i zakonskih zateznih kamata koje se plaćaju na kunske štedne uloge, uz naknadu troška sastava revizije i sudskih pristojbi.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a nadležni državni odvjetnik o reviziji se nije izjasnio.
Revizija je osnovana.
U pravu je revident kada u reviziji tvrdi da tužitelju na dosuđeni iznos glavnice pripadaju zatezne kamate na potraživanje izraženo u domaćoj valuti i to od dana dospijeća odnosno od 23. travnja 1993. godine pa do isplate.
Naime, nižestupanjski sudovi pogrešno tumače sadržaj valutne klauzule ugovorene uz spomenuti ugovor o osiguranju, smatrajući da tužiteljeva tražbina ima svojstvo deviznog duga sve do podmirenja duga (odnosno do donošenja prvostupanjske presude prema stavu drugostupanjskog suda).
U ovom predmetu iznos naknade preračunat je u domaću valutu prema tečaju važećem na dan 22. travnja 1993. godine kao dana dospijeća tražbine, od kojeg datuma tužitelj potražuje i kamate. Tog momenta je prestala djelovati i valutna klauzula, te je tužiteljeva tražbina postala običnom tražbinom u domaćoj valuti. Zatezne kamate nisu dakle one koje se plaćaju na devizne tražbine već naprotiv kamate na koje ima pravo vjerovnik tražbine u domaćoj valuti.
Iz navedenih je razloga temeljem odredbe čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku («Narodne novine» 53/91. i dr. – dalje ZPP) valjalo preinačiti nižestupanjske odluke i odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 20. kolovoza 2002. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.