Revr-610/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 610/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Gordane Matasić-Špoljarić članice vijeća, Aleksandra Peruzovića člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz R., zastupanog po punomoćniku A. B., odvjetniku u R., protiv tuženika H. k. z. p. d.o.o., Z. l. P., Z., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u Z., radi poništenja odluke o otkazu ugovora o radu, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Rijeci posl. br. Gž-3871/07-2 od 23. travnja 2010. kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci posl. br. P-7009/04-19 od 15. prosinca 2006., u sjednici vijeća održanoj 15. siječnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom poništena je Odluka o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu broj 04-01/201-0075/0001 od 15. studenoga 2004. i Odluka o ispravku Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu broj 01-02/201-0075/0003 od 3. prosinca 2004., te je naloženo vratiti tužitelja na radno mjesto pripravnika za radno mjesto 261 toranjski kontrolor (toč. 1.) i nalaženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu 3.812,50 kn (toč. 2.). Rješenjem donesenim u sklopu presude odlučeno je da se smatra tužba povučenom za iznos 299.000,00 kn sa zateznom kamatom na pojedine mjesečne iznose kako je to navedeno u izreci rješenja.

đena je prvostupanjska presuda.

Drugostupanjskom presudom potvr

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti nižestupanjske presude i odbaciti tužbu ili odbiti, odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija je neosnovana.

Prema odredbi čl. 392. a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 12/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08,96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) koje odredbe se u ovom postupku primijenjuju na temelju odredbe čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 57/11) u povodu revizije iz članka 382. stavka 1. ovoga Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 8. ovoga Zakona.

Nižestupanjski sudovi nisu počinili bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 8. ZPP.

Polazeći od navoda revizije, tuženik je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP i tvrdi da su nižestupanjske presude nerazumljive i proturječe same sebi i razlozima kao i utvrđenom činjeničnom stanju. Obrazlažući navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka tuženik analizira provedene dokaze kao i utvrđene činjenice i iz njih izvodi zaključke o neosnovanosti tužbenog zahtjeva. Navedenim razlozi ne ukazuju na postojanje bitne povrede odredaba parničnog postupka već na taj način tuženik zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja revizija nije dopuštena (čl. 385. ZPP).

Tuženik tvrdi da drugostupanjski sud nije ocijenio sve odlučne žalbene navode, pa se iz ovih navoda zaključuje da je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 375. st. 1. ZPP.

Ispitujući drugostupanjsku presudu u odnosu na navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, prema ocjeni ovog revizijskog suda, drugostupanjski sud je ocijenio sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja za odluku u ovom sporu. Suprotno revizijskim navodima ocijenio je žalbeni navod od kakvog je značaja za dopuštenost tužbe u ovom sporu činjenica što je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. studenoga 2004., a takav zahtjev nije podnio i protiv Odluke o ispravku odluke o osobno uvjetovanom otkazu od 3. prosinca 2004. zaključujući da su odlukom o ispravku samo ispravljene neznatne greške u pisanju, zbog čega se ne radi o odluci protiv koje je tužitelj trebao podnijeti zahtjev za zaštitu prava.

Predmet spora je poništenje odluke o otkazu govora o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto pripravnika na radnom mjestu kontrolora tornja pod rednim brojem 261 privremenog pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta i vraćanje na rad na to radno mjesto.

U postupku je utvrđeno:

- da su tužitelj i tuženik sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme za radno mjesto pripravnika na radnom mjestu 261 kontrolor tornja od 18. rujna 2002.,

- da je tužitelj upućen na obuku, ali da prilikom provjere nije zadovoljio, te je određena dopunska obuka koja nije provedena, već je tuženik donio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 15. studenoga 2004. i Odluku o ispravku te odluke od 3. prosinca 2004.

Nižestupanjski sudovi prihvatili su tužbeni zahtjev jer su utvrdili da je tuženik u postupku otkazivanja počinio niz formalnih propusta prilikom donošenja Odluke o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 28. st. 3. i čl. 106. Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 38/95, 54/95, 65/95, br. 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 137/041- pročišćeni tekst i 142/03 - dalje: ZR) te da tuženik bio dužan obrazovati pripravnika i u skladu sa svojom odlukom i dopunski ga osposobiti za rad na radnom mjestu za koje su sklopili ugovor o radu, kao i da se prije namjeravanog otkaza ugovora o radu tuženik nije savjetovao s radničkim vijećem u smislu odredbe čl. 145. ZR.

Odredbom čl. 28. st. 3. ZR propisano je da pripravniku koji ne položi stručni ispit poslodavac može redovito otkazati.

Prema odredbi čl. 106. st. 1. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz), time da je prema st. 2. poslovno i osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima.

Prema odredbi čl. 106. st. 4. poslovno ili osobno uvjetovani otkaz dopušten je samo ako poslodavac ne može obrazovati ili osposobiti radnika za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da obrazuje ili osposobi radnika za rad na nekim drugim poslovima.

Iako su se nižestupanjski sudovi prvenstveno pozvali na navedene odredbe ocjenjujući otkaz ugovora o radu nedopuštenim, prema shvaćanju ovog revizijskog suda, dopuštenost otkaza ugovora o radu prema navedenim odredbama ocjenjuje se tek nakon ocjene jesu li ispunjene formalne pretpostavke za dopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu.

Naime, prema odredbi čl. 145. st. 1. i 2. ZR prije donošenja odluke važne za položaj radnika, poslodavac se mora sa radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika. Važnim odlukama iz stavka 1. ovoga članka smatraju se između ostalog osobito odluke o planu zapošljavanja, premještaju i otkazu.

Nižestupanjski sudovi utvrdili su da se tuženik nije savjetovao s radničkim vijećem o namjeri otkazivanja ugovora o radu tuženiku.

Zbog toga je Odluka o otkazu ugovora o radu tuženika donesena protivno odredbi čl. 145. st. 1. i 2. ZR pa je prema odredbi čl. 145. st. 11. ZR odluka tuženika ništava.

Stoga su nižestupanjski sudovi pravilno odlučili kada su naložili vraćanje tužitelja na rad na temelju odredbe čl. 115. st. 1. ZR.

Slijedom navedenog valjalo je odbiti reviziju tuženika kao nedopuštenu na temelju odredbe čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 15. siječnja 2013.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.