Rev-1303/1994-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1303/1994-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata, kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Augusta Husineca, Vladimira Drakulića i Jakoba Miletića, kao članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja: 1) M.D. ud. D. i 2) M. mldb. I. pok. D., oboje iz Z.D., tužitelj ad 2) zastupan po majci i zak. zastupateljici tužiteljici ad 1) a ova po punomoćniku I.Š., odvjetniku iz Z., protiv tuženih: 1) C. O. d.d. Z., filijale Š. i 2) C. o. d.d. Z., filijale Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zadru od 23. prosinca 1993., br. Gž-315/93., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zadru od 14. listopada 1992., br. P-649/80., u sjednici održanoj dana 21. veljače 1995. godine,

r i j e š i o j e:

Revizija se kao nedopuštena odbacuje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Okružnog suda u Zadru odbijena je djelomično žalba tužiteljice D.M. i tužitelja mldb. I.M. te potvrđena presuda suda prvog stupnja u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev protiv tužene C. Z., filijala Z., dok je presuda preinačena u odbijajućem dijelu za materijalnu štetu zbog uništenja automobila i u odluci o parničnom trošku, te tuženici C. O. d.d. Z. - Filijala Š. naloženo da plati tužiteljima sa naslova naknade štete na osobnom automobilu iznos od 27.126 HRD sa pripadajućom kamatom, kao i s naslova parničnog troška cijelog postupka iznos od 366.952 HRD.

Protiv pravomoćne presude žalbenog suda izjavili su tužitelji reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog za ukidanje pobijane presude. Tužitelji su u dopuni revizije (podnesenoj u zakonskom roku) predložili isto tvrdeći da imaju pravnog interesa za ukidanje presude.

Revizija nije dopuštena.

U ovoj pravnoj stvari za naknadu štete iz prometne nezgode sudovi su dosudili tužiteljima naknadu za razne oblike štete i to više nije predmet pobijanja u ovom revizijskom postupku, osim zahtjeva za naknadu materijalne štete zbog uništenog automobila.

Tužitelji su zatražili isplatu iznosa do 800.000 HRD, a prvostupanjski je sud dosudio iznos od 772.874 HRD, dok je za preostali dio od 27.126 HRD zahtjev odbio. Drugostupanjski sud prihvativši reviziju u tom dijelu preinačio je prvostupanjsku presudu i tužiteljima dosudio i taj iznos od 27.126 HRD sa pripadajućom kamatom i na taj način prihvatio tužbeni zahtjev za ovaj oblik štete u cijelosti.

Revidirajući protiv pravomoćne presude tužitelji prigovaraju samo u pravcu da nije trebalo preinačiti prvostupanjsku presudu i dosuditi zatraženi iznos, već za taj iznos ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tužitelji očigledno imaju u vidu mogućnost povišenja zahtjeva u nastavljenom postupku što im je preinakom presude onemogućeno.

Sud sudi u granicama zahtjeva postavljenog u postupku (čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, Narodne novine br. 53/91), te ne može dosuditi više nego je traženo. Dosudivši, dakle, tužiteljima čitav zatraženi iznos za ovaj oblik štete udovoljio je njihovom zahtjevu u cijelosti, pa tužitelji nemaju pravnog interesa da pobijaju drugostupanjsku presudu kojom je njihov zahtjev u cijelosti prihvaćen (čl. 389. st. 2. ZPP).

Stoga je trebalo reviziju tužitelja kao nedopuštenu odbaciti (čl. 392. ZPP).

U Zagrebu, 21. veljače 1995.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat, v.r.