Revr-25/2013-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 25/13-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća i suca izvjestitelja, Mirjane Magud članice vijeća i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. J. iz V., kojeg zastupaju punomoćnici M. D. i I. D. Ž. iz V., protiv tuženika B. d.o.o. Z., kojeg zastupa punomoćnica D. R., odvjetnica iz Z., radi poništenja odluke o otkazu te raskida ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-1350/12-3 od 16. listopada 2012., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima poslovni broj P-1535/10-59 od 7. svibnja 2012., u sjednici održanoj 6. veljače 2013.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja A. J..

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Odbija se tužitelj u cijelosti sa tužbom i tužbenim zahtjevom koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije zakonit niti dopušten otkaz Ugovora o radu kojeg je tužitelju A. J. iz V., ..., dao tuženik B. d.o.o. Z., ..., Odlukom o otkazu Ugovora o radu od ... i da radni odnos temeljem navedene Odluke nije prestao.

2. Raskida se Ugovor o radu sklopljen ... između tužitelja i tuženika s danom ..., te se nalaže tuženiku da tužitelju isplati naknadu štete od pet prosječnih bruto plaća od 3.800,00 kn ili ukupan iznos od 19.000,00 kn.

3. Tuženiku se nalaže da obračuna i isplati tužitelju plaće zbog neopravdanog otkaza Ugovora o radu za vremenski period od prestanka Ugovora o radu tj. ... pa do dana sudskog raskida ... s pripadajućom zateznom kamatom na dospjele, a neizmirene plaće u narečenom vremenskom periodu, koja je određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, do isplate, kao i da mu naknadi trošak parničnog postupka – sve u roku od 8 dana."

II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 10.312,50 kn u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja.

Protiv presude suda drugog stupnja reviziju podnosi tužitelj. Iz navoda revizije nije razvidno zbog kojih razloga se pobija presuda suda drugog stupnja jer se u reviziji tužitelj na njih (revizijske razloge) određeno ne poziva, no s obzirom na navode revizije kojima se argumentira podnošenje revizije dade se razabrati da se revizija podnosi zbog postojanja bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Na reviziju nije odgovoreno.

Revizija nije osnovana.

Sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) koji se primjenjuje na one postupke u kojima je drugostupanjska presuda donesena nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 57/11), a u skladu s odredbom čl. 53. st. 4. tog Zakona ovaj sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

Zbog navoda revizije valja naglasiti da je revizija samostalan izvanredni pravni lijek te stoga pozivanje tužitelja u reviziji na navode iznesene u žalbi protiv presude suda prvog stupnja nisu od značaja jer se podnositelj revizije ne može podnoseći ovaj pravni lijek pozivati na razloge iz nekog drugog ranije izjavljenog pravnog lijeka.

Presude sudova nižeg stupnja imaju razloge koji korespondiraju s sadržajem isprava, zapisnika i izvedenih dokaza u spisu tako da nemaju nedostataka zbog kojih se ne mogu ispitati.

Drugi navodi u reviziji predstavljaju osporavanje činjeničnih utvrđenja sudova nižeg stupnja . Kako prigovor pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije dopušten u revizijskog fazi postupka prema odredbi čl. 385. ZPP-a ovi navodi također nisu od značaja u ovoj fazi postupka.

U postupku pred sudovima nižeg stupnja utvrđeno je da je tužitelju redovno otkazan ugovor o radu citiran u izreci presude suda prvog stupnja na temelju odredbe čl. 113. st. 1. podst. 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, ispravak 54/95, ispravak 64/95, 17/01, 82/01, 114/03, 30/04, 142/03, pročišćeni tekst 137/04 – dalje: ZR) stoga što je tužitelj kršio obveze iz radnog odnosa.

U ovoj fazi postupka nije sporno da je poslodavac u svemu poštovao proceduru prije otkazivanja ugovora o radu.

Nadalje utvrđeno je da je ... utvrđen manjak novca u blagajni djelatnice M. D., te je tužitelj kao radnik na osiguranju pozvan kao svjedok i osoba od povjerenja poslodavca. Na zahtjev djelatnice K. Š. da o utvrđenom manjku u blagajni obavijesti voditelja filijale G. F. tužitelj se na to oglušio i izjavio da će sve biti riješeno drugi dan, čime je postupio protivno svojoj obvezi da o događaju izvijesti nadređene osobe.

Člankom 57. Pravilnika o radu tuženika (list 20-39 spisa) propisuju se teže povrede radne obveze zbog kojih tuženik kao poslodavac može radniku otkazati ugovor o radu redovitim otkazom ugovora zbog skrivljenog ponašanja radnika među kojim povredama je opisano i propisano neodgovorno obavljanje radnih zadataka pod čime se podrazumijeva svako obavljanje radnih zadataka protivno radnim obvezama.

Iz odredbi općeg akta tuženika, Pravilnika o smanjenju manjka u prodajnim jedinicama (list 113-139 spisa) iz točke VII. citiranog Pravilnika slijedi da je djelatnik osiguranja, a to je bio kod tuženika i tužitelj dužan prijaviti sve nepravilnosti u poslovanju koje je uočio tijekom kontrole i redovnog rada u svojoj smijeni Voditelju prodajne jedinice.

Prema tome kako je tužitelj kao radnik osiguranja bio pozvan da bude nazočan utvrđivanju stanja blagajne radnice tuženika i da je pri tome utvrđeno da postoji manjak u blagajni, a obveza je tuženika svaku nepravilnost u poslovanju, pri čemu manjak u blagajni svakako jest takva nepravilnost prijaviti voditelju prodajne jedinice, što tužitelj nije učinio pravilno su sudovi nižeg stupnja utvrdili da je tuženik svojim nepostupanjem počinio težu povredu radne obveze iz čl. 57. Pravilnika o radu tuženika jer je postupio protivno obvezama iz rada protivno točki VII. Pravilnika o smanjenju manjka na prodajnim mjestima.

Stoga su sudovi pravilno primijenili i odredbu čl. 113. st. 1. podst. 3. ZR-a kada su odbili tužitelja s tužbenim zahtjevom kao u izreci presude suda prvog stupnja.

Zbog svega gore navedenog valjalo je reviziju tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci slijedom odredbe čl. 393. ZPP-a.

U Zagrebu, 6. veljače 2013.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.