I Kž-388/2014-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 388/14-4

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja, kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Žarka Dundovića, kao članova vijeća i sudske savjetnice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. M., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru od 28. travnja 2014., broj K-14/13, u sjednici vijeća održanoj 19. kolovoza 2014.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Bjelovaru, u ponovljenom postupku, optuženi Z. M. je na temelju čl. 453. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13 i 145/13 – dalje u tekstu: ZKP/08), oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 337. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br: 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 – odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 – dalje u tekstu: KZ/97), činjenično opisanog u izreci te presude.

Temeljem čl. 158. st. 3. ZKP/08, oštećenik je sa imovinskopravnim zahtjevom upućen na parnicu.

Temeljem čl. 149. st. 1. ZKP/08, troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

I Kž 388/14-4

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Na žalbu državnog odvjetnika odgovor je podnio optuženi Z. M. po branitelju B. K., odvjetniku iz V., s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Prije održavanja sjednice spis je sukladno čl. 474. st. 1. ZKP/08, dostavljen državnom odvjetniku Republike Hrvatske na dužno razgledanje, te vraćen ovome sudu uz podnesak broj KŽ-DO-791/14, od 27. lipnja 2014.

Žalba nije osnovana.

Državni odvjetnik smatra da je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, jer da sud nije analizirao bitne okolnosti i to da se radi o zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske, kao i činjenicu da okrivljenik nije mogao legalizirati ni zemljište ni izgrađeni objekt, dok je za korištenje novčanih sredstava ... morao imati odobrenje skupštine, koje nije imao. Ispitujući razloge koje je za svoja utvrđenja dao sud prvog stupnja u obrazloženju presude, kao i prigovore istaknute u žalbi državnog odvjetnika, ovaj sud drugog stupnja nalazi da državni odvjetnik navodima žalbe nije doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, a time niti zaključak prvostupanjskog suda da nema dokaza da bi optuženi počinio kazneno djelo iz čl. 337. st. 4. KZ/97. Pritom valja naglasiti da je sud prvog stupnja iz provedenih dokaza koje je sveobuhvatno i pažljivo analizirao, pravilno zaključio da nije dokazano da je u inkriminiranom postupanju optuženika njegova namjera bila pribavljanje znatne imovinske koristi za sebe. Ovo iz razloga što provedenim dokazima, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud nije utvrđeno da bi optuženik kao vanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, njihovom prodajom postupio u cilju pribavljanja znatne imovinske koristi za sebe.

Naime, iz sadržaja ugovora o prodaji nekretnina proizlazi da je istog kao prodavatelj potpisao optuženik kao fizička osoba, a koji je nesporno bio vanknjižni vlasnik, kao i njegov pravni prednik. Isti ugovor za kupca ... potpisao je optuženik kao predsjednik, a time i ovlašteni zastupnik navedenog društva. U ugovoru je naznačen predmet i cijena kupoprodaje, te je i ovjeren kod javnog bilježnika. Kod takvog stanja stvari, prvostupanjski sud ispravno uzima da ugovor sadržava formalno pravno sve elemente pravovaljanog ugovora podobnog da prouzroči posljedice u pravnom prometu. Sadržaj ugovora upućuje da je optuženik bio van knjižni vlasnik nekretnine, pri čemu nije bilo sporno da je on svojim sredstvima izgradio objekt koji se nalazio na toj nekretnini, čiji je zemljišno-knjižni vlasnik Republika Hrvatska. To su sve pravilno i objektivno utvrđene činjenice i one među strankama nisu bile sporne. Međutim, za postojanje terećenog kaznenog djela neophodno je potrebno da bude ispunjena i subjektivna komponenta, a to je namjera stjecanja protupravne imovinske koristi ili prouzrokovanje štete drugom, jer je sastavni dio bića terećenog kaznenog djela koristoljublje. To nadalje podrazumijeva da počinitelj mora postupati s ciljem i sviješću da poduzetom radnjom pribavlja sebi ili drugom imovinsku korist koja je protupravna, a koja se temelji na zlouporabi položaja ili ovlasti. Pritom se zlouporaba čini na način da počinitelj sebi ili drugom pribavi imovinsku korist čega on mora biti svjestan, da bi se ispunio subjektivni element djela, što žalba propušta cijeniti.

I Kž 388/14-4

Provedenim građevinskim vještačenjem po vještaku B. B. utvrđeno je da je u vrijeme potpisivanja kupoprodajnog ugovora u siječnju 2008. vrijednost predmetne nekretnine bila je 23.299,00 eura, odnosno 169.996,00 kuna. To upućuje da razlika između stvarne kupoprodajne cijene u ugovoru i cijene, odnosno procjene po vještaku iznosi svega 27.000,00 kuna. Budući je optuženik bio vanknjižni vlasnik predmetnih nekretnina, uz okolnost da je u izgradnju objekata uložio i vlastita sredstva, kao i da je kupoprodajna cijena bila primjerena, dakle, bez veće razlike između kupoprodajne cijene i procjene nekretnine po građevinskom vještaku, tada navedene okolnosti moraju u konkretnom slučaju biti od značaja za utvrđivanje subjektivnog elementa djela. Stoga, sve te istaknute činjenice u svojoj logičnoj povezanosti upućuju da nema dokaza da bi optuženikova namjera u času sklapanja predmetnog kupoprodajnog ugovora bila stjecanje protupravne imovinske koristi za sebe, a posebno ne znatne, kako to osnovano zaključuje i sud prvog stupnja.

Kako iz navedenih razloga žalba državnog odvjetnika nije osnovana, a ispitivanjem pobijane presude ovaj sud drugog stupnja nije utvrdio povrede zakona na koje pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08, trebalo je žalbu državnog odvjetnika odbiti i presuditi kao u izreci ove presude na temelju čl. 482. ZKP/08.

U Zagrebu, 19. kolovoza 2014.

Zapisničarka:

Predsjednik vijeća:

Maja Ivanović Stilinović, v.r.

Miroslav Šovanja, v.r.