Rev-x-1246/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Rev-x 1246/11-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i suca izvjestitelja i Viktorije Lovrić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz V., kojeg zastupa punomoćnica L. R., odvjetnica u B., protiv tuženika B. c. d.o.o. iz B., kojeg zastupa punomoćnik J. B., odvjetnik u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž- 2118/10-2 od 29. lipnja 2011., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj P-25/09 od 30. rujna 2009. te dopunska presuda Općinskog suda u Zadru – Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-25/09 od 30. travnja 2010., u sjednici dana 15. svibnja 2013.,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana u odnosu na dio presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2118/10-2 od 29. lipnja 2011. kojom je potvrđena dopunska presuda Općinskog suda u Zadru – Stalna služba u Biogradu na Moru poslovni broj P-25/09 od 30. travnja 2010.

r i j e š i o j e:

Odbacuje se revizija tužitelja kao nedopuštena u odnosu na dio presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-2118/10-2 od 29. lipnja 2011. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Biogradu na Moru poslovni broj P-25/09 od 30. rujna 2009.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom od 30. rujna 2009. odlučeno je:

"I – Dužan je tuženik tužitelju na ime naknade štete za pretrpljeni strah isplatiti 1.680 kn, za fizičke bolove 6.470 kn, ukupno 8.150 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče enja pa do dana isplate po stopi od 14%, a u slučaju promjene stope zatezne od dana presuđ

kamate nakon toga, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

II – U preostalom dijelu odbija se zahtjev tužitelja za naknadom nematerijalne štete u ukupnom iznosu od 15.850 kn, od toga za fizičke bolove 5.530, za pretrpljeni strah 10.320 k, kao i za naknadom zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 16.000 kn i izgubljene dobiti u iznosu od 72.000 kn.

III – Dužan je tužitelj tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 21.008,4 kn."

Prvostupanjskom dopunskom presudom od 30. travnja 2010. odlučeno je:

"I – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužan je tuženik tužitelju na ime naknade štete za:

- pretrpljeni strah isplatiti 132.000 kn,

- za fizičke bolove 168.000 kn,

- za naruženost 72.000 kn,

- za smanjenje životne aktivnosti 488.000 kn

sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do dana isplate po stopi od 14%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate nakon toga, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

II – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužan je tuženik tužitelju na ime naknade štete zbog izgubljene plaće za period od ...g. do ...g. ...g. isplatiti iznos od 36.000 kn, sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi od 14%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate nakon toga, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

III – Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

Dužan je tuženik tužitelju na ime izgubljene zarade počevši od 01. rujna 2001.g. do 31. prosinca 2008.g. isplatiti iznos od 14.500 kn mjesečno, odnosno ukupno 1.276.000 sve sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana presuđenja pa do isplate po stopi od 14%, a u slučaju promjene stope zatezne kamate nakon toga, prema eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena.

IV – Odbija se tužbeni zahtjev za naknadom štete zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 488.000 kn."

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda od 30. rujna 2009. te dopunska prvostupanjska presuda od 30. travnja 2010.

Protiv te presude reviziju je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava te pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP). Predlaže da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Odgovor na reviziju nije podnesen.

Revizija nije osnovana u odnosu na dio pobijane presude kojim je potvrđena prvostupanjska dopunska presuda od 30. travnja 2010.

Revizija je nedopuštena u odnosu na dio pobijane presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda od 30. rujna 2009.

U odnosu na dio presude kojim je potvrđena prvostupanjska dopunska presuda od 30. travnja 2010.:

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08 i 57/11 – dalje: ZPP) revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

U odnosu na revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka revident u reviziji navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te da u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni koji su navedeni su nejasni i proturječni te jer o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Revident također smatra da je ostvarena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 2. st. 1. ZPP, čl. 7. st. 1. ZPP i čl. 8. ZPP, a u postupku pred drugostupanjskim sudom.

Međutim, u postupku nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, a to stoga što je izreka presude razumljiva te ne proturječi niti sama sebi niti razlozima presude, te stoga što presuda ima razloga o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, te stoga presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

Isto tako nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 2. st. 1. ZPP, a to stoga što je u postupku donesena i dopunska presuda prvostupanjskog suda od dana 30. travnja 2010. (iz razloga što je prvostupanjski sud propustio odlučiti o dijelu tužbenog zahtjeva tužitelja) pa je u smislu navedenog sud odlučio u granicama zahtjeva koji je stavljen u postupku te sukladno tome pravilno primijenio odredbu čl. 2. st. 1. ZPP. Revident neosnovano prigovara da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi čl. 7. st. 1. ZPP i čl. 8. ZPP, a to stoga što je sud u postupku pravilno primijenio odredbu čl. 7. st. 1. ZPP te čl. 8. ZPP.

Zbog toga nije ostvaren revizijski razlog bitne povreda odredaba parničnog postupka.

Dio navoda revidenta su sadržajno činjenični prigovori, a u smislu odredbe čl. 385. st. 1. ZPP revizija se ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa navodi revidenta u tom pravcu nisu niti mogli biti uzeti u razmatranje.

U ovom postupku je riječ o zahtjevu tužitelja radi naknade štete, a u vezi štetnog događaja od dana ..., kada je tužitelj ozlijeđen u trgovini tuženika na način da mu je ispred pulta, na lijevu nogu pala bala najlona.

Drugostupanjski sud temelji odluku na stajalištu da je tužitelju pravilno dosuđena naknada štete po osnovi pretrpljenih fizičkih boli i pretrpljenog straha te isto tako da je pravilno odbijen dio tužbenog zahtjeva tužitelja radi naknade štete po osnovi naruženosti te duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, jer kod tužitelja nije zaostala naruženost niti je tužitelj trpio duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti te isto tako da je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete (po osnovi izgubljene plaće za razdoblje od ... do ... te izgubljene zarade počev od ... do ...), a iz razloga što tužitelj takvu materijalnu štetu nije pretrpio.

U odnosu na revidentov prigovor pogrešne primjene materijalnog prava treba reći da ovaj revizijski sud u cijelosti prihvaća razloge iz drugostupanjske presude, pa se na temelju čl. 396.a st. 1. ZPP revident upućuje na te razloge.

Zbog toga nisu ostvareni revizijski razlozi te je na temelju čl. 393. ZPP odlučeno kao u izreci ove presude.

U odnosu na dio presude kojim je potvrđena prvostupanjska presuda od 30. rujna 2009.:

Prema odredbi čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna.

U konkretnom slučaju vrijednost predmeta spora je 112.000,00 kuna.

Prema tome, vrijednost predmeta spora mjerodavna za dopuštenost revizije ne prelazi 200.000,00 kuna pa revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 1. ZPP.

Odredbom čl. 382. st. 2. ZPP je propisano da u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi st. 1. tog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude, ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz st. 2. tog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Predmetna revizija ne ispunjava pretpostavke za dopuštenost revizije iz navedene zakonske odredbe, jer u reviziji revident nije određeno naznačio pravno pitanje zbog kojeg se podnosi revizija niti su određeno izloženi razlozi zbog kojih revident smatra da je pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Zbog toga revizija tužitelja nije dopuštena, pa je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i st. 4. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 15. svibnja 2013.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.