Gzp-2044/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 2044/10-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Đuri Sessi, u pravnoj stvari predlagateljice M. G. iz Z., koju zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 17. studenog 2010., dana 26. srpnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Pž-1549/10, u roku od 6 (šest) mjeseci računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagateljici M. G. određuje se primjerena naknada u iznosu od 8.500,00 (osamtisućapetsto) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske, Upravi za organizaciju pravosuđa za njezinu isplatu, računajući od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

Obrazloženje

Predlagateljica je 12. veljače 2009. podnijela Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe čl. 27. Zakona o sudovima („Narodne novine“, br. 150/05, 16/07, 113/08 i 153/09 – dalje: ZS) zbog dugotrajnosti postupka koji se pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vodio pod poslovnim brojem P-7112/02.

Županijski sud u Zagrebu se rješenjem poslovni broj Gzp-51/09. od 12. ožujka 2009. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovom predmetu slijedom čega je 23. travnja 2009. predmet dostavljen Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Kako se predmet povodom žalbe na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-7112/02 od 1. ožujka 2010. vodi kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-1549/10.

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske se rješenjem pod poslovnim brojem Pzp- 73/09. od 20. rujna 2010. oglasio stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari.

Po pravomoćnosti rješenja 17. studenog 2010. predmet je ustupljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske kao stvarno nadležnom za odlučivanje o podnesenom zahtjevu. Predlagateljica smatra da joj je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dugog trajanja postupka koji se vodio kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-7112/02 (ranije Iv-10877/96), a povodom žalbe se vodi kod Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-1549/10.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljice iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Iv-10677/96 (kasnije P-7112/02) i očitovanja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 26. svibnja 2009., utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o zaštiti prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, br. 41/01 - pročišćeni tekst 55/01 - dalje: Ustav):

- da je 1. listopada 1996. ovrhovoditelj „K.“ Trgovina na veliko i malo d.d. iz Z. podnio ovršni prijedlog na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenice M. G. (u ovom postupku predlagateljice),

- da je 12. studenog 1996. Trgovački sud u Zagrebu donio rješenje o ovrsi Iv- 10877/96.,

- da je 20. travnja 1998. ovršenica podnijela prijedlog za ukidanje klauzule ovršnosti te u njemu navodi da nikada nije primila rješenje o ovrsi,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 6. svibnja 1998. odbijen prijedlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti odnosno ovršnosti,

- da je protiv tog rješenja tužena podnijela žalbu,

- da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske rješenjem pod poslovnim brojem Pž- 2800/98 od 8. rujna 1998. ukinuo rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu kojim je odbijen prijedlog ovršenice za ukidanje potvrde ovršnosti,

- da je sud zaključkom od 11. travnja 2000. pozvao ovrhovoditelja da dostavi odnosno da dopuni prijedlog za ovrhu tako da naznači sjedište ovršenika prema izvodu iz registra obrtnika,

- da je 2. svibnja 2000. ovrhovoditelj dostavio podatak da ovršenica M. G. nije evidentirana kao obrtnik nego da kao franšizer i fizička osoba te da odgovara cjelokupnom svojom imovinom,

- da je 27. veljače 2001. sud zaprimio podnesak ovršenice u kojem predlaže zakazivanje ročišta,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 28. rujna 2001. ukinuta klauzula pravomoćnosti izdana na rješenju suda broj Iv-10877/96,

- da je rješenjem od 20. veljače 2002. usvojen prigovor ovršenice protiv rješenja o ovrsi i postupak je nastavljen prema pravilima parničnog postupka,

- da je podneskom zaprimljenim 11. travnja 2002. tužena predložila sudu zakazivanje ročišta,

- da je ročište zakazano za 20. studenog 2002. na prijedlog tužene odgođeno,

- da je 24. studenog 2002. sud zaprimio protutužbu tužene,

- da je ročište održano 13. siječnja 2004.,

- da je 12. veljače 2004. Trgovački sud u Zagrebu donio rješenje o stvarnoj nenadležnosti i to nakon što je tužitelj precizirao da tužiteljicu G. M. kao fizičku osobu,

- da je 13. ožujka 2007. povodom žalbe tuženika Visoki trgovački sud Republike Hrvatske ukinuo navedeno rješenjem,

- da je održano ročište 11. rujna 2007. i 15. studenog 2007. na kojem su stranke navele da su voljne riješiti spor putem mirenja,

- da je 18. prosinca 2007. zaprimljen podnesak da nije postignut dogovor putem mirenja te se predlaže zakazivanje ročišta,

-da je održano ročište 29. veljače 2008. i 12. rujna 2008.,

- da je podneskom tužitelj predložio financijsko vještačenje, dok je tuženik 8. prosinca 2008. predložio saslušanje tri svjedoka,

- da je održano ročište 19. siječnja 2009.,

- da je 20. veljače 2009. vještak predao sudu nalaz i mišljenje,

- da je tužitelj u podnesku zaprimljenom 10. ožujka 2009. tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka,

- da je ročište održano 30. ožujka 2009.,

- da je 7. travnja 2009. tužena predala podnesak uz koji prilaže pojedine isprave, a spis je povodom žalbe dostavljen na odlučivanje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske i vodi se pod poslovnim brojem Pž-1549/10.

Pravno relevantno razdoblje, odlučno za ocjenu osnovanosti zahtijeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, načelno se smatra razdoblje od podnošenja prijedloga za ovrhu pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja u ovom predmetu u situaciji kada predmet u odnosu na čiju duljinu se zaštita traži nije pravomoćno okončan do dana odlučivanja o zahtjevu.

Međutim, za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice, budući je prijedlog za ovrhu podnesena 1. listopada 1996., tj. prije nego je stupio na snagu Zakon o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 i 14/02 – dalje: Zakon o potvrđivanju konvencije), razdoblje razmatranja uzima se ono nakon stupanja na snagu tog Zakona (stupio na snagu 5. studenog 1997.) dakle 6. studenog 1997. pa do donošenja odluke o zahtjevu predlagateljice u ovom predmetu 26. srpnja 2011., što ukupno iznosi 13 (trinaest) godina, 8 (osam) mjeseci i 20 (dvadeset) dana.

Sagledavajući postupak kao cjelinu Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio da je trajanjem ovog postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu i Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, predlagateljici povrijeđeno ustavno pravo da zakonom ustanovljeni neovisni i nepristrani sud u razumnom roku odluči o njenim pravima i obvezama, a koje je zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 41/01

– pročišćeni tekst, 55/01).

Prvostupanjski sud je tijekom postupka održao sedam ročišta,proveo vještačenje i donio dvije meritorne odluke, no postupak nije pravomoćno okončan, što daje osnovu za zaključak da nije vođen dovoljno djelotvorno ni učinkovito.

Prema ocjeni ovog suda ne radi se o činjenično složenijem predmetu, a predlagateljica svojim pasivnim držanjem u tijeku postupka i sama je doprinijela duljini trajanja ovog postupka.

Visinu naknade u iznosu od 8.500,00 (osamtisućapetsto) kuna Vrhovni sud Republike Hrvatske je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, te složenost ukupnih gospodarskih i socijalnih prilika u Republici Hrvatskoj. Zato je primjenom odredbe čl. 28. st. 1. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. srpnja 2011.

S U D A C

Đuro Sessa, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.