III Kr-59/2013-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 59/13-6

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda dr. sc. Marina Mrčele, kao predsjednika vijeća, te Lidije Grubić Radaković i mr. sc. Branka Brkića kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Nikše Stolića kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđ. M. T. zbog kaznenog djela iz čl. 271 st. 4 Kaznenog zakona (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03 - odluka Ustavnog suda, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11 - dalje u tekstu KZ/97), odlučujući o zahtjevu osuđenika M. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Bujama - Buie od 20. prosinca 2010 godine broj K-99/09 i presuda Županijskog suda u Puli - Pola od 26. listopada 2012 godine broj Kž-120/12, u sjednici održanoj dana 9. srpnja 2013 godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se zahtjev osuđ. M. T. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Bujama-Buie od 20. prosinca 2010 godine br. K-99/09 preinačenom u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Puli-Pola od 26. listopada 2012 godine br. Kž-120/12 M. T. proglašen je krivim za kazneno djelo iz čl. 265 st. 2 i 3 u vezi čl. 271 st. 4 KZ/97, te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

Osuđ. M. T. podnio je po branitelju A. K., odvjetniku iz P. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude navodeći da zahtjev podnosi iz razloga u odredbi čl. 517 st. 1, 2 i 3 Zakona o kaznenom postupku (NN br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 - odluka Ustavnog suda i 143/12 - u daljnjem tekstu ZKP/08) s tvrdnjom da je povrijeđen kazneni

III Kr 59/13-6

zakon na štetu osuđenika, ostvarena povreda odredaba kaznenog postupka te povreda odredba kaznenog postupka koja je mogla utjecati na presudu.

U pisanom očitovanju Glavni državni odvjetnik Republike Hrvatske predložio je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Nije u pravu podnositelj zahtjeva s tvrdnjom da je povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu, iz razloga što je za isto djelo dva puta suđen, budući da je prije donošenja ove pravomoćne presude, osuđen i kažnjen pred Prekršajnim sudom u Umagu presudom od 2. lipnja 2011 godine br. II-G-13/09. Činjenični opis i pravna oznaka prekršaja za koja je osuđenik proglašen krivim i osuđen presudom Prekršajnog suda u Umagu od 2. lipnja 2011 godine br. II-G-13/09, nisu ni u kakvoj vezi s činjeničnim opisom i pravnom oznakom kaznenog djela za koje je proglašen krivim pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bujama - Buie od 20. prosinca 2010 godine br. K-99/09. To iz razloga, što je prekršajnom presudom osuđenik proglašen krivim za prekršaje iz čl. 16 st. 3 Zakona o radu i čl. 4 st. 1 alineja 1 Zakona o Državnom inspektoratu, dok je u kaznenom postupku proglašen krivim iz nehaja što kao odgovorna osoba nije postupao po propisima o mjerama zaštite na radu, odnosno da je postupao protivno odredbama Zakona o zaštiti na radu i Pravilniku o zaštiti na radu u građevinarstvu i time izazvao opasnost za život ljudi čime je prouzročena smrt jedne osobe. Prema tome, u ovom slučaju nikako se ne može raditi o povredi načela ne bis in idem, odnosno o presuđenoj stvari kako se to neosnovano tvrdi u zahtjevu o izvanrednom preispitivanju pravomoćne presude.

Također nije u pravu podnositelj zahtjeva, kada u zahtjevu navodi da je ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 1 ZKP /08, s tvrdnjom da suci porotnici koji su sudjelovali na glavnoj raspravi koja je zaključena, nisu bili prisutni provođenju dokaza, s obzirom na okolnost da se u međuvremenu izmijenio sastav vijeća. Uvidom u zapisnik s glavne rasprave od 16. prosinca 2010 godine (list 271 do 275 spisa) utvrđeno je da se glavna rasprava zbog proteka vremena i izmjene članova vijeća vodila ispočetka, da je neposredno ispitan sudski vještak za zaštitu na radu, strojarstvo i brodostrojarstvo M. U., a iskazi ranije ispitanih svjedoka i vještaka pročitani su suglasnošću stranaka kao i spisu priložena dokumentacija. Prema tome, sud je bio propisno sastavljen i u izricanju presude sudjelovali su suci porotnici koji su sudjelovali na raspravi, pa ni u tom dijelu zahtjev nije osnovan.

Nadalje, nije ostvarena bitna povreda odredba kaznenog postupka iz čl. 468 st. 1 t. 9 ZKP/08, kako se to tvrdi u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, jer su izmjene činjeničnog opisa iz optužnice nebitne u odnosu na učin djela koji je optužnicom stavljen optuženiku na teret, jer je neznatnom intervencijom suda u činjenični opis djela, optužnica ostala u potpunosti u okvirima obilježja kaznenog djela i kaznenopravne odgovornosti optuženika, pa se nikako ne može govoriti o prekoračenju optužbe, kako se to neosnovano tvrdi u zahtjevu.

Nije osnovan zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude iz razloga predviđenog u čl. 517 st. 1 t. 3 ZKP/08, s tvrdnjom da drugostupanjski sud nije odgovorio na sve žalbene navode što je moglo utjecati na presudu. Uvidom u žalbu optuženika i

III Kr 59/13-6

obrazloženje drugostupanjske presude (list 303 do 310 i list 324 do 328 spisa) utvrđeno je da je sud drugog stupnja odgovorio u bitnome na sve žalbene razloge kronološkim redom, slijedom istaknutih žalbenih osnova, pa prema tome nije ostvarena niti ova povreda odredaba kaznenog postupka na koju se poziva podnositelj zahtjeva.

U ostalom dijelu, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odnosi se na osporavanje utvrđenog činjeničnog stanja, što je žalbena osnova zbog koje se u skladu s odredbom čl. 517 ZKP/08, zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude ne može podnijeti, zbog čega u tom dijelu zahtjev nije ni razmatran.

Stoga je valjalo zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude odbiti kao neosnovan, pa je u skladu s odredbama čl. 519 i čl. 512 ZKP/08 riješeno kao u izreci.

U Zagrebu, 9. srpnja 2013.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nikša Stolić, v. r.

dr. sc. Marin Mrčela, v. r.