Revr-619/2003-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 619/03-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr. sc. Ivana Kaladića i mr. sc. Andrije Erakovića, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. B. iz V., kojeg zastupa punomoćnik S. Z., odvjetnik iz V., protiv tuženika C. d.d. V., kojeg zastupa punomoćnik H. B., odvjetnik iz V., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj: Gž-1272/03-3 od 30. srpnja 2003. godine, kojom je djelomično potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj: P-1256/98-22 od 05. veljače 2003. godine, u sjednici održanoj dana 05. svibnja 2004. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom tuženiku je naloženo da tužitelju plati iznos od 105.260,00 kn po osnovi naknade nematerijalne štete (toč. I. izreke), da mu naknadi izgubljenu zaradu od kolovoza 1997. do prosinca 2002. godine u mjesečnim iznosima kako je navedeno u izreci (toč. II. izreke), da mu plaća rentu u mjesečnom iznosu od 1.007,72 kn počev od 01.siječnja 2003.godine pa nadalje i naknadi mu parnični trošak u iznosu od 21.513,35 kn (toč. III. izreke). Preostali dio tužbenog zahtjeva je odbijen (toč. IV. izreke).

Istom presudom odlučeno je: "Odbija se tuženik C. d.d. V., s prijebojnim zahtjevom za isplatu u iznosu od 125.800,00 kuna, kao neosnovanim" (toč. V. izreke).

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tuženika i potvrđena čci V. izreke kojom je odbijen prijebojni zahtjev tuženika, dok presuda suda prvog stupnja u to

je ukinuta točka I. izreke, a ostali dio prvostupanjske presude koji nije pobijan žalbom je ostao neizmijenjen.

Protiv pravomoćne drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik pobijajući je u dijelu u kojem je potvrđena prvostupanjska presuda zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati na ponovno suđenje.

Tužitelj je podnio odgovor na reviziju s prijedlogom da se revizija odbaci kao nedopuštena.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske nije se izjasnio o sadržaju revizije.

Revizija nije osnovana.

Nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99 i 117/03 - dalje ZPP), na koju ovaj sud temeljem čl. 386. ZPP pazi po službenoj dužnosti. Presude sudova nižeg stupnja mogu se ispitati, a neosnovano revident ističe da drugostupanjski sud u svojoj odluci nije naveo niti jedan razlog zbog kojeg nije prihvatio prijeboj potraživanja tuženika s potraživanjem tužitelja po osnovi materijalne štete. U obrazloženju presude drugostupanjski sud je ocijenio u smislu čl. 375. st. 1. ZPP žalbene razloge koji su od odlučnog značaja i naveo jasne razloge zbog kojih je odbio žalbu tuženika kao neosnovanu. Stoga nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP kako se navodi u reviziji.

Tužitelj potražuje naknadu nematerijalne štete (za fizičke bolove, za strah, za duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti) i materijalne štete (trošak tuđe pomoći i njege i izgubljenu zaradu), a koja šteta mu je nastala kao posljedica povrede na radu koja se dogodila 13. studenog 1995. godine.

U podnesku od 20. studenog 2002. godine tuženik je naveo "stavljamo tužitelju u prijeboj protuvrijednost od 16.958,23 € (33.167,41 DEM) što danas iznosi 126.800,00 kn za koliko smo zbog ove nesreće sudjelovali u izgradnji njegove kuće", pa su sudovi nižeg stupnja o tome odlučili kao o prigovoru radi prebijanja.

U ovom revizijskom stadiju postupka sporno je može li se osnovano zahtjevu za naknadu štete zbog zadobivenih ozljeda uslijed nesreće na radu tuženik u parnici suprotstaviti prigovorom radi prebijanja. Pravilno je pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se radi jednom od slučajeva iz čl. 341. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine",broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje: ZOO) u kojem je prijeboj isključen. Ne može prestati prijebojem potraživanje naknade štete nanesene oštećenjem zdravlja ili uzrokovanjem smrti (čl. 341. toč. 4. ZOO). U ovoj parnici tužitelj potražuje naknadu štete koja mu je nanesena oštećenjem zdravlja i stoga se takvom zahtjevu tuženik ne može osnovano suprotstaviti prigovorom radi prebijanja. Sudovi nisu mogli prebiti potraživanje tuženika po osnovi troškova koje je imao u izgradnji tužiteljeve kuće s potraživanjem tužitelja po osnovi naknade štete koja mu je nanesena oštećenjem zdravlja.

Pogrešno tuženik navodi da su nižestupanjski sudovi trebali njegovo potraživanje prebiti s potraživanjem tužitelja po osnovi materijalne štete (izgubljene zarade). U odredbi čl. 341. toč. 4. ZOO ne pravi se razlika između materijalne i nematerijalne štete, već je od prijeboja isključena svaka šteta koja je "nanesena oštećenjem zdravlja ili uzrokovanjem smrti". Izgubljena zarada je također posljedica povrede na radu, pa je dakle uzrokovana oštećenjem zdravlja.

Navodi u reviziji o tome da tuženikovo potraživanje postoji i da je ulaganje u tužiteljevu kuću izvršeno radi obeštećenja tužitelja nisu relevantni, jer to i nije predmet raspravljanja. Tuženik je odbijen "s prijebojnim zahtjevom", a što znači da mu je prigovor radi prebijanja u ovoj parnici neosnovan. O postojanju ili nepostojanju potraživanja nije dakle meritorno odlučeno, jer bi u tom slučaju izreka prvostupanjske presude prema čl. 338. st. 3. ZPP sadržavala "odluku o postojanju ili nepostojanju potraživanja istaknutog radi prebijanja", a prema čl. 333. st. 3. ZPP svojstvo pravomoćnosti stječe "odluka o postojanju ili nepostojanju potraživanja", ako je presudom odlučeno o potraživanju koje je tuženik istakao prigovorom radi prebijanja. U konkretnom slučaju odlučeno je o prigovoru radi prebijanja, a ne o potraživanju. Nije presuđeno da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 126.800, 00 kuna, već da prijebojni zahtjev nije osnovan. Stoga nije pravomoćno odlučeno o nepostojanju tuženikovog potraživanja u smislu čl. 333. st. 3. ZPP. Tuženiku nije onemogućeno ostvarivanje tog svog potraživanja (tužbom, protutužbom, prigovorom radi prebijanja s nekim drugim tužiteljevim potraživanjem kojem nije osnova naknada štete zbog oštećenja zdravlja), jer je odlučeno samo to da u ovoj konkretnoj parnici prigovor radi prebijanja nije osnovan.

Valjalo je zbog tih razloga temeljem čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. st. 1. ZPP, a tužitelju nisu priznati troškovi odgovora na reviziju jer je ocijenjeno da nisu bili potrebni.

U Zagrebu, 5. svibnja 2004. godine

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.