Revr-10/2006-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 10/06-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Mratovića, kao predsjednika vijeća, te Ljubice Munić, mr. sc. Olge Jelčić, Davorke Lukanović Ivanišević i Gordane Špoljarić Matasić, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Anke Rabuzin iz Z., koju zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika Škole Z., koga zastupa punomoćnik Ž. B., odvjetnik u Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i isplate, rješavajući reviziju tužiteljice izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zlataru od 2. lipnja 2004. godine, br. Gž- 386/04, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Zaboku od 18. prosinca 2001. godine, br. P-176/00-23, u sjednici održanoj dana 2. veljače 2006. godine,

p r e s u d i o j e :

Odbija se revizija tužiteljice A. R. kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom prvostupanjskog suda pod toč. I. izreke tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati otpremninu u iznosu od 1.725,27 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 13.srpnja 2000. godine do isplate i da joj naknadi parnični trošak u iznosu od 1.029,50 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 28. prosinca 2001. godine pa do isplate. Pod toč. II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica predložila da se utvrdi da nije dopušten otkaz ugovora o radu klasa:112-03-2000-01-3. ur. br. 2197/01-380/1-8 od 1. veljače 2000. godine, kao i da se tuženiku naloži da tužiteljicu ponovno rasporedi na radno mjesto nastavnika srednje škole, te joj na ime plaće za razdoblje od 26. rujna 2000. godine do 30. rujna 2001. godine isplati ukupno 40.717,55 kn sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svake mjesečne plaće do isplate, te da joj ubuduće, sve do povratka na rad isplaćuje na ime plaće 3.698,28 kn mjesečno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća do isplate. Odbijen je i dio tužbenog zahtjeva da se tuženiku naloži da za razdoblje od 26. rujna 2000. godine do dana povratka tužiteljice na rad uplati za tužiteljicu obvezne doprinose na plaću i iz plaće prema obračunu nadležnih Zavoda za mirovinsko i zdravstveno osiguranje, odnosno da obračuna i podmiri obveze, poreze i prireze u istom razdoblju. Tužiteljica je tuženiku dužna naknaditi parnične troškove u iznosu od 9.404,16 kn (toč. III. izreke).

Drugostupanjskom presudom potvrđena je presuda prvostupanjskog suda.

Tužiteljica je izjavila reviziju protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena toč.

II. i III. izreke prvostupanjske presude zbog svih zakonom predviđenih razloga, uz prijedlog da se nižestupanjske presude u pobijanom dijelu ukinu i predmet vrati na ponovo suđenje prvostupanjskom sudu.

Na reviziju nije odgovoreno niti se je o njoj izjasnio nadležni državni odvjetnik. Revizija nije osnovana.

U reviziji se ističe da presude nižestupanjskih sudova nemaju razloga o odlučnim činjenicama i da postoje proturječnosti između razloga presuda i provedenih dokaza, tako da nisu izneseni razlozi za utvrđenje da tuženik preraspodjelom poslova nije bio u mogućnosti zaposliti tužiteljicu na radno mjesto koje odgovara njezinoj stručnoj spremi, iz čega se zaključuje da se revizija izjavljuje zbog bitne povrede postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03; dalje ZPP).

Po ocjeni ovoga suda, u postupku nije učinjena bitna povreda na koju revidentica ukazuje. Naime, s obzirom da je u obrazloženju pobijanih presuda utvrđeno u skladu s provedenim dokazima, da je tuženik nastalu situaciju smanjenja broja razrednih odjela u školi riješio kroz preraspodjelu poslova između već zaposlenih radnika u okvirima njihove stručne spreme, pa stoga kada je revidentici otkazan ugovor o radu da nije bilo drugog slobodnog radnog mjesta na koje je mogla biti raspoređena, neutemeljen je prigovor da pobijane presude ne sadrže razloge odlučne za presuđenje u ovoj pravnoj stvari i da postoji proturječnost između sadržaja dokaza i obrazloženja pobijanih presuda. Okolnosti što je djelatnik tuženika B. B. raspoređen na radno mjesto tajnika škole, pri čemu je neodlučno radi li se o trajnom ili privremenom rasporedu, a da radnici tuženika R. S. i M. K. rade polovicu radnog vremena u školskoj knjižnici, upravo ukazuju da je tuženik poduzimao mjere radi prilagodbe organizacije rada smanjenom broju razrednih odjela.

Kako u postupku nije učinjena ni bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, nije osnovan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

U postupku je utvrđeno da je tužiteljica s tuženikom sklopila ugovor o radu na neodređeno vrijeme 8. ožujka 1995. za obavljanje poslova nastavnika tekstilne tehnologije smjer tekstilno mehanički. Kod tuženika je došlo do smanjenja broja razrednih odjela tako da je došlo do viška nastavnika, zbog čega je tužiteljica od 1. rujna 1998. do 15. rujna 1999. godine bila privremeno raspoređena na radno mjesto tajnika škole. Nakon zakonito provedenog postupka ravnateljica tuženika je dana 1. veljače 2000. godine donijela odluku o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu (zbog organizacijskih razloga) tužiteljice, s tim da joj je radni odnos prestao istekom otkaznog roka u trajanju od četiri mjeseca.

Revidentica smatra da je tuženik donoseći pobijanu odluku postupio protivno odredbi čl. 106. st. 2. i 4. Zakona o radu (Narodne novine 38/95, 54/95, 65/95, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 137/04 – pročišćeni tekst; dalje ZR), jer da je postojala mogućnost rasporediti je na drugo radno mjesto, pa u tom smislu ističe da nastavnica Š. M. u to vrijeme nije imala položenu pedagoško psihološku naobrazbu i stručni ispit, a D. M. da nije imao trajni kanonski mandat za poučavanje vjeronauka zbog čega da s njim nije mogao biti sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, nego da se na radno mjesto vjeroučitelja mogla rasporediti N. J., koja ima odgovarajuću stručnu spremu i za vjeroučitelja.

Prema odredbi čl. 106. st. 2. i 4. ZR poslovno uvjetovani otkaz je dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima ili ako ga ne može obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima, odnosno ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano to očekivati od poslodavca. Pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika (čl. 106. st. 3. ZR). Ova zakonska odredba određuje pretpostavke u okviru kojih poslodavac može radniku otkazati radni odnos zbog prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla uslijed gospodarskih ili organizacijskih razloga. Uz poštivanje pretpostavki iz citiranih zakonskih odredbi, poslodavcu je u takvoj situaciji prepušteno da organizira proces rada kako on smatra da je najsvrhovitije, što uključuje i preraspodjelu poslova između zaposlenih radnika. Stoga nije nezakonita osporena odluka tuženika o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici iz razloga što nekom drugom nastavniku tuženika odgovarajuće stručne spreme, nije otkazan ugovor o radu, bez obzira na to kada je položio stručni ispit i pedagoško psihološku naobrazbu, odnosno je li tuženik mogao drukčijim rasporedom poslova otkazati radni odnos D. M. i na mjesto vjeroučitelja rasporediti nastavnicu N. J.. Pri donošenju odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužiteljici tuženik je u svemu postupio u skladu s odredbom čl. 106. st. 3. ZR. Zato nisu osnovani revizijski navodi da je nezakonita pobijana odluka tuženika kojom je otkazan ugovor o radu tužiteljici.

Dosljedno izloženom po ocjeni ovoga suda, u ovoj pravnoj stvari nižestupanjski sudovi su pravilno primijenili materijalno pravo, tako da revizija tužiteljice nije osnovana, pa ju je valjalo odbiti na temelju čl. 393. ZPP.

U Zagrebu, 2. veljače 2006. godine

Predsjednik vijeća:

Damir Mratović, v. r.