P-911/2024-23 · Općinski sud u Bjelovaru
Legislator summary
AI generatedTužiteljica DL podnijela je 10. lipnja 2019. (pod posl. brojem P- 747/2019) tužbu protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. radi isplate. U tužbi navodi u bitnome da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 8. kolovoza 2007. zaključili ugovor o namjenskom kreditu br. 7103767832 u iznosu od 82.825,00 CHF isplativ u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, a koji kredit je dužan vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, da je u čl.1. i 2. ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obaveze promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke, a na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje, da je rok otplate kredita iznosio 20 godina, a namjena kredita je kupnja i adaptacija obiteljske kuće, da se prema čl.7. kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja, da je 18. prosinca 2015. sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu u EUR, da su ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i o CHF valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne temeljem odredaba čl.81., 82., 90., 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03), što je utvrđeno i u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž-7129/13 od 14. lipnja 2018. posl. br. Pž-6632/2017-10, da je pravomoćna presuda koja je donesena u kolektivnom sporu obavezujuća za ostale sudove u postupku koji pokrene potrošač radi saniranja posljedica nepoštenih i ništetnih odredbi, da tužiteljici pripada pravo na restitucijski zahtjev da mu tuženik vrati ono što je temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora primila,
Legislator headnote
AI generatedP-911/2024-23 · Općinski sud u Bjelovaru: To predstavlja povećanje u odnosu na početni utuženi iznos (10.453,84 EUR / 78.764,45 Kn) odnosno (nepravu) preinaku tužbe u smislu odredbe čl.191. st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U BJELOVARU
Stalna služba u Pakracu
Pakrac, Trg Pape Ivana Pavla II br. 1
Posl. br. P-911/2024-23.
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu, po sucu Matiji Stokiću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Marini Lacković, odvjetnici iz Daruvara, OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, OIB: 85577874038, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 11. lipnja 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Alena Dorića, odvjetnika zaposlenog u odvjetničkom uredu Marine Lacković iz Daruvara, te punomoćnika tuženika odvjetnika Zvonimira Kalember Skoko, na ročištu 8. srpnja 2025. uz javno objavljivanje
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, da tužiteljici EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 14.444,49 (četrnaest-tisuća- četiristo-četrdeset-četiri eura i četrdeset-devet-centi) EUR, zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 1. listopada 2016. do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 31. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d., Zagreb, Trg bana J. Jelačića 10 OIB: 92963223473, da tužiteljici EL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnične troškove u iznosu od 4.418,04 (četiri-tisuće-četiristo-osamnaest eura i četiri centa) EUR, sa zakonskima zateznim kamatama tekućima od 8. srpnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica DL podnijela je 10. lipnja 2019. (pod posl. brojem P- 747/2019) tužbu protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. radi isplate. U tužbi navodi u bitnome da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor 8. kolovoza 2007. zaključili ugovor o namjenskom kreditu br. 7103767832 u iznosu od 82.825,00 CHF isplativ u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, a koji kredit je dužan vratiti uz valutnu klauzulu, s pripadajućim kamatama, da je u čl.1. i 2. ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obaveze promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke, a na dan sklapanja ugovora iznosi 4,50% godišnje, da je rok otplate kredita iznosio 20 godina, a namjena kredita je kupnja i adaptacija obiteljske kuće, da se prema čl.7. kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunato po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja, da je 18. prosinca 2015. sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu u EUR, da su ugovorne odredbe o načinu promjene kamatne stope i o CHF valutnoj klauzuli nepoštene i ništetne temeljem odredaba čl.81., 82., 90., 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 96/03), što je utvrđeno i u sporu za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudama Visokog trgovačkog suda u Zagrebu od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž-7129/13 od 14. lipnja 2018. posl. br. Pž-6632/2017-10, da je pravomoćna presuda koja je donesena u kolektivnom sporu obavezujuća za ostale sudove u postupku koji pokrene potrošač radi saniranja posljedica nepoštenih i ništetnih odredbi, da tužiteljici pripada pravo na restitucijski zahtjev da mu tuženik vrati ono što je temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora primila,
sve sukladno čl.323. i čl.1111. Zakona o obaveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/5, 41/08 i 125/11), da su vještačkim nalazom koji prileži tužbi utvrđeni efekti konverzije na način da je tuženik tužiteljici utvrdio novu glavnicu u iznosu od 37.063,37 EUR, dok je glavnica po početnom otplatnom planu na dan 12. prosinca 2015. trebala iznositi 57.137,21 CHF, odnosno utvrđena je razlika glavnice prilikom izračuna konverzije na štetu tužiteljice u iznosu od 20.254,86 kn, da zatezne kamate na razlike u anuitetima kredita nastale kao posljedica ništetnih ugovornih odredbi na dan 21. prosinca 2015. iznose 31.096,98 Kn i nisu priznate u postupku konverzije, pa konverzija nije u cijelosti otklonila posljedice ništetnih odredbi osnovnog ugovora pia tužiteljici pripada s osnova stjecanja bez osnove iznos od 78.764,45 EUR sa zateznim kamatama, slijedom čega predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da joj isplati iznos od 78.764,45 Kn zajedno sa zateznim kamatama tekućima na pojedinačne mjesečne iznose razlika rata kredita, kao i da joj naknadi troškove parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.
2.1. U odgovoru na tužbu danom u podnesku od 28. kolovoza 2019. tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu po osnovi i visini, osporio je da bi išta stekao bez osnove, naveo da je kredit konvertiran sukladno zakonu i po slobodnom izboru tužiteljice, čime su ugovorne strane konačno uredile svoj odnos. Također je istaknuo prigovor zastare.
2.2. Naknadno je tuženik u podnescima osporio tužiteljičin status potrošača odnosno da bi se radilo o potrošačkom kreditu.
3. Na prijedlog tužiteljice rješenjem posl. br. P-747/2019-35 od 9. prosinca 2020. postupak je prekinut do okončanja postupka pred Sudom Europske unije br. C-474/20, a rješenjem posl. br. P-747/2019-36 od 16. rujna 2024. određen je nastavak postupka (pod posl. brojem P-911/2024).
4.1. Nakon provedbe knjigovodstveno-financijskog vještačenja tužiteljica je najprije u podnesku od 6. svibnja 2020. i konačno u podnesku od 19. ožujka 2025. precizirala tužbeni zahtjev potražujući isplatu iznosa od 14.444,49 EUR zajedno sa zateznim kamatama tekućima od 1. listopada 2016. do isplate.
4.2. To predstavlja povećanje u odnosu na početni utuženi iznos (10.453,84 EUR / 78.764,45 Kn) odnosno (nepravu) preinaku tužbe u smislu odredbe čl.191. st.2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
4.3. Tuženik se usprotivio preinaci tužbe, a rješenjem donesenim na ročištu za glavnu raspravu 11. lipnja 2025. sud je temeljem odredbe čl.190. st.3. ZPP dopustio preinaku jer je ocijenjeno da je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
5. Izvedeni dokazi:
- isprave: ugovor o namjenskom kreditu od 6. kolovoza 2007. br. 3210491534 (str. 5-18), promet po kreditu/specifikacija uplata (str. 23-31), obavijest o promjeni visine kamatne stope (str. 32-37),
dopis tuženika od 21. prosinca 2015. s izračunom konverzije (str. 38), privatno pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka Rašić računovodstvo i revizija d.o.o. (str. 39-54), izračun konverzije na dan 30. 9. 2015. (str. 69-76), prijedlog akta izmjene ugovora o kreditu i izvještaj o kalkulatoru za provedbu konverzije kredita (str. 79-82),
- knjigovodstveno-financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (pisani nalaz i mišljenje - str. 118-125, dodatna pisana očitovanja - str. 326-338 i 350-351),
- saslušana je tužiteljica (str. 322-323).
6. Tužbeni zahtjev (iz podneska od 19. ožujka 2025.) je osnovan.
7. Nesporne činjenice:
- tužiteljica i tuženik sklopili su 8. kolovoza 2007. ugovor o namjenskom kreditu br. 7103767832 u iznosu od 82.825,00 CHF isplativ u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, uz valutnu klauzulu i s ugovorenom redovnom kamatnom stopom koja je tijekom postojanja obaveze promjenljiva u skladu s promjenama Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke, a na dan sklapanja ugovora iznosila je 4,50% godišnje,
- da je namjena kredita bila kupnja i adaptacija kuće,
- je 18. prosinca 2015. sklopljen Dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita iz valutne klauzule CHF u valutnu klauzulu u EUR.
8. U ovoj pravnoj stvari primarno nisu bile sporne činjenice, već je temeljni prijepor vezan za pravna pitanja o kojima su stranke imala različita stajališta: ima li tužiteljica status potrošača odnosno radi li se o potrošačkom kreditu, ima li tužiteljica pravo na daljnju isplatu i nakon provedene konverzije ugovora o kreditu, je li konverzijom uspostavljena pravična ravnoteža interesa stranaka i je li nastupila zastara tužiteljičine tražbine.
9. Sadržaj izvedenih dokaza:
9.1. Isprave:
9.1.1. Sadržaj isprava vezanih za otplatu kredita nije bio sporan i bio je predmet stručne analize od strane sudskog vještaka te se posebno ne izlaže.
9.1.2. Od strane tužitelja privatno pribavljeni nalaz i mišljenje vještaka Rašić računovodstvo i revizija d.o.o. nije korišten kao dokaz i tijekom postupka je provedeno vještačenje po sudskom vještaku knjigovodstveno-financijske struke određenom od strane suda.
9.2. Iskaz tužiteljice:
"Sjećam se da sam 2007. podigla kredit u poslovnici Zagrebačke banke u Požegi. Kredit je bio potreban za kupnju obiteljske kuće za moju obitelj budući da smo se ja i suprug odlučili vratiti iz Zagreba i živjeti u [adresa]. Sredstvima tog kredita kupili smo kuću u [adresa], gdje i danas živimo. Ne sjećam se koliko puta sam išla u banku radi dogovora o sklapanju kredita.
Sa mnom je u pratnji bio moj suprug IL. Mislim da sam u banci komunicirala sa ženskom službenicom banke. Bila su ugovorena sredstva osiguranja i to hipoteka i sklopljena je polica osiguranja od požara. Sudužnici po tom ugovoru su bili moj otac i suprug. Kredit je iznosio otprilike 82.000,00 CHF s rokom otplate od 20 godina i kamatnom stopom od 4,5% godišnje. Ne sjećam se da je u tom ugovoru bila sadržana i valutna klauzula. O mogućnostima za podizanje kredita nisam se prije toga informirala kod drugih banaka. Najprije sam htjela u Zagrebačkoj banci podići kredit u kunama ili eurima, ali mi je bilo rečeno da nisam kreditno sposobna.
Rečeno mi je da je najpovoljniji kredit u CHF. U trenutku sklapanja ugovora nisam bila svjesna da je kamatna stopa promjenjiva, a nije mi bilo rečeno ni da će rata kredita biti promjenjiva ovisno o kretanju tečaja CHF. Ne sjećam se točno ali mislim da sam ugovor o kreditu pročitala prije potpisivanja. U tom trenutku nisam imala nekakvih posebnih nepoznanica i nisam postavljala dodatna pitanja bankarskoj službenici. Ja sam u to vrijeme a i danas imam tekući račun kod Zagrebačke banke i nemam račune kod drugih banaka. U vrijeme podizanja kredita imala sam povjerenje u Zagrebačku banku.
Cjelokupan iznos kredita utrošen je za kupnju obiteljske kuće i za njezino uređenje do stupnja u kojemu je prikladna za stanovanje. Nakon početka otplate kredita rate su s vremenom porasle. U početku mi je rata iznosila 2.200,00 kn mjesečno. Toga se dobro sjećam jer je to bio iznos koji mi je s obzirom na druge očekivane životne troškove i visinu mojih primanja izgledao prihvatljiv i smatrala sam da ga mogu otplaćivati. Rate su s vremenom porasle i u svom maksimumu iznosile su otprilike od 3.400,00-3.800,00 kn mjesečno. Ne sjećam se točno koje godine sam sklopila ugovor o konverziji.
Taj ugovor je sklopljen u poslovnici Zagrebačke banke u Daruvaru koja je postojala u to vrijeme, a naknadno je ukinuta. Pokušala sam pregovarati o uvjetima konverzije i željela sam da se izvrši konverzija u kredit u kunama, međutim, rečeno mi je da konverzija može biti izvršena isključivo u eurima. Do danas još uvijek otplaćujem taj kredit. Mogu još reći da sam u razdoblju kad su porasle rate pitala u Zagrebačkoj banci u Daruvaru za mogućnost podizanja drugog kredita kako bi se zatvorio ovaj iz 2007., međutim, takva opcija nije bila u konačnici za mene povoljnija.
Također sam i nakon izvršene konverzije razmišljala o prijevremenoj otplati kredita, ali ni ta opcija nije povoljnija, tako da i dalje otplaćujem kredit, a rok otplate mi istječe u 8. mjesecu 2028. Kad sam podizala kredit 2007. s ugovorom sam išla kod Javnog bilježnika u Požegi radi ovjere ugovora. On mi nije posebno tumačio odredbe tog ugovora. Mogu reći i da sam naknadno odnosno nakon sklapanja ugovora o kreditu čitala ugovor, ali nije tu bilo nekakvih posebnih nepoznanica te sam polazila od toga, a i danas sam pri tom mišljenju, da sam banci poklonila povjerenje i od banke sam očekivala da mi kažu što je za mene najpovoljnije, a i koji su rizici kredita budući da ja za to nisam obučena, tako da sam to očekivala od banke.
Ranije nisam imala iskustva s podizanjem kredita i to mi je bio prvi kredit. Kuću kupljenu sredstvima kredita koristimo za stanovanje ja, moj suprug i sin. Na toj adresi ne odvija se nikakva poslovna djelatnost i na njoj nije bilo registrirano trgovačko društvo ili obrt. Kuću ili njezin dio nisam nikad davala u najam ili zakup. Prije potpisivanja ugovora o kreditu nisam tražila da se izmijene neke odredbe, a nisam ni znala da se to može. Nisam sigurna ali mislim da nakon povećanja anuiteta nisam banci slala pisane prigovore, već sam samo usmeno o tome pitala u banci."
9.3. Vještačenje:
9.3.1. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 21. travnja 2020. stalni sudski vještak Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb naveo je u bitnome:
- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. listopada 2007.) do dana provedbe konverzije (21. prosinca 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 4.148,56 CHF, odnosno 22.274,53 kn (iskazano prema ugovorenom tečaju za valutu CHF važećem na dan plaćanja pojedine obveze), pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "m" Tabele 1 iz nalaza u valuti CHF, odnosno u stupcu "p" Tabele 1 u kunama,
- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. listopada 2007.), do dana provedbe konverzije (21. prosinca 2015.), a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate na dan plaćanja pojedine obveze i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, uz korekciju za iznos te razlike sadržan u razlici obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope, iznosi ukupno 61.627,83 Kn (pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu "s" Tabele 1).
9.3.2. U pisanom očitovanju od 21.veljače 2025. vještak je naveo:
- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. listopada 2007.) do dana konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 4.148,56 CHF, odnosno 2.956,34 (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 'm' (u valuti CHF), odnosno u stupcu 'p1 ' Tabele 1a iz ovog dodatnog nalaza (u valuti EUR),
- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. listopada 2007.) do dana konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene tečaja u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 7.799,67 EUR (zbroj pojedinačnih konvertiranih iznosa razlika); pojedini mjesečni iznosi razlika dani su u stupcu 's1 ' Tabele 1a iz ovog dodatnog nalaza,
- nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po gore navedenim osnovama, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja preplate priznate u konverziji, preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 10.760,13 EUR (10.756,00 EUR glavnice i 4,13 EUR dospjelih podmirenih kamata),
- razlika između glavnice prema obračunu u kunama s fiksnom kamatnom stopom na dan 30. rujna 2015. i glavnice preostale nakon konverzije iznosi 3.684,36 EUR (primjenom fiksnog konverzijskog tečaja) koji iznos nije bio obuhvaćen otpisom glavnice kod konverzije.
9.3.3. U pisanom očitovanju od 2. travnja 2025. vještak je vezano za primjedbe tuženika naveo u bitnome da prigovor tuženika, kako je vještak iznos preplate priznat u konverziji pogrešno odbio od zateznih kamata, a ne od glavnice, ne predstavlja prigovoru na dani nalaz i mišljenje (ne prigovara se niti jednom obračunskom elementu i sl.), već se radi o pravnom pitanju, da zadatak postavljen vještaku nije obračun ili provjera konverzije predmetnog kredita, već se radi o izračunima razlika po osnovi promjene kamatne stope odnosno razlika zbog promjene tečaja, koje iznose tužitelj smatra da je preplatio tuženiku,
da je po predmetnom kreditu provedena konverzija te je iz takvog obračuna proizašla preplata (koja je tužitelju priznata kao umanjenje obveze po konvertiranom kreditu), a kako bi se tako priznati iznos preplate mogao sučeliti potraživanju tužitelja u skladu s danim izračunima iz nalaza i mišljenja, na izračunate iznose razlika obračunane su zatezne kamate, od prvog dana nakon dana dospijeća svakog pojedinog izračunanog iznosa razlike, pa do obračunskog datuma konverzije (30. rujna 2015.), sve kako bi se moglo sačiniti ispravno uračunavanje preplate u skladu s odredbama članka 29. stavka 1. i članka 172. ZOO.
10. Ocjena dokaza:
10.1. Vjerodostojnost isprava u spisu i točnost njihovog sadržaja nisu bili sporni.
10.2. Sud u cijelosti prihvaća iskaz tužiteljice jer je bio uvjerljiv i logičan te ništa nije pobuđivalo sumnju u njegovu istinitost.
10.3. Sud prihvaća nalaz i mišljenje sudskog vještaka jer je vještačenje provedeno stručno i objektivno. Nakon pisanih očitovanja vještaka kojima je argumentirano odgovoreno na primjedbe stranaka, stranke nisu predlagale usmeno saslušanje vještaka na glavnoj raspravi.
11. Utvrđene činjenice i primjena materijalnog prava:
11.1. Pored činjenica koje nisu bile sporne vezano za sadržaj odredbi predmetnog ugovora o kreditu i vezano za izvršenu konverziju kredita, iz izvedenih dokaza utvrđeno je da:
- je predmetni kredit podignut u potrošačke svrhe odnosno radi financiranja kupnje i adaptacije stambenog objekta - obiteljske kuće tužiteljice (što je navedeno i u samom ugovoru u čl.6. kao namjena kredita, slijedom čega je sam tuženik tužiteljici ponudio sklapanje Dodatka ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju; Narodne novine, br. 102/2015 - ZID ZPK 2015.),
- tužiteljica je od strane banke bila općenito informirana o glavnim odredbama ugovora o kreditu i nije se pojedinačno pregovaralo o pojedinim odredbama, pa ni o odredbama o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi te je tužiteljica prihvatila od strane banke ponuđeni ugovor.
11.2. Na pravni odnos stranaka vezano za predmetni ugovor o kreditu primjenjuje se pravno utvrđenje iz postupka kolektivne pravne zaštite (presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013., presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i posl. br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.), odnosno utvrđenje ugovornih odredbi o promjenjivim kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima nepoštenima i ništetnima, te se temeljem odredaba čl.502.c ZPP i čl.118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, br. 41/14 i 110/15 - dalje: ZOZP) tužiteljica u ovoj pravnoj stvari legitimno poziva na to pravno utvrđenje i ovaj sud je za njega vezan.
11.3. Predmetni ugovor o kreditu djelomično je ništetan (u dijelu koji se odnosi na odredbe o promjenjivim kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima) i s obzirom na to na pravni odnos stranaka ima se primijeniti početno ugovorena kamatna stopa i kunska protuvrijednost kredita prema početnom tečaju CHF kroz cijelo vrijeme otplate kredita.
11.4. Sukladno odredbama čl.323. st.1. i čl.1111. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/2018, 126/21, 114/2022, 156/2022 i 155/2023 - dalje: ZOO) tužiteljica s pravom zahtijeva vraćanje onog što je tuženik primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, odnosno novčane iznose koji čine razliku između plaćenih rata kredita i rata kredita obračunatih prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i po početnom tečaju CHF kroz vrijeme otplate kredita do provedene konverzije.
11.5. Sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK 2015., tužiteljica nije izgubila pravo potraživati preplaćene iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivim kamatnim stopama i o valutnoj klauzuli u švicarskim francima (op. ovaj zaključak suda korespondira s pravnim stajalištem izraženim u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev-1096/2022-2 od 8. studenog 2022.), s tim da se pretplata koja je priznata konverzijom ne može kumulirati s preplatom koja proizlazi iz nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu do dana konverzije, već tužiteljica ima pravo na njihovu razliku, odnosno na iznos preplate temeljem ništetnih odredbi umanjen za priznati iznos preplate u konverziji,
11.6. Tek ostvarivanjem tužiteljičinog prava na preplaćene iznose uspostavlja se pravična ravnoteža interesa stranaka.
11.7. Vještačenjem je utvrđeno da:
- razlika obveza u razdoblju od dana dospijeća prve obveze (1. listopada 2007.) do dana konverzije (30. rujna 2015.), a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 4.148,56 CHF, odnosno 2.956,34 EUR, a razlika obveza koja proizlazi iz promjene tečaja iznosi ukupno 7.799,67 EUR (s pojedinačnim mjesečnim razlikama kako su prikazane u tabeli u sklopu pisanog očitovanja vještaka od 21.veljače 2025.),
- nakon obračuna zateznih kamata na mjesečne iznose razlika po gore navedenim osnovama, za razdoblje od dana plaćanja pa do 30. rujna 2015., kao i nakon uračunavanja preplate priznate u konverziji, preostalo dospjelo potraživanje s danom 30. rujna 2015. iznosi 10.760,13 EUR (10.756,00 EUR glavnice i 4,13 EUR dospjelih podmirenih kamata),
- razlika između glavnice prema obračunu u kunama s fiksnom kamatnom stopom na dan 30. rujna 2015. i glavnice preostale nakon konverzije iznosi 3.684,36 EUR (primjenom fiksnog konverzijskog tečaja), koji iznos nije bio obuhvaćen otpisom glavnice kod konverzije,
- ukupno to iznosi 14.444,49 EUR (10.760,13 EUR + 3.684,36 EUR).
11.8. Tužiteljica osnovao zahtijeva plaćanje tog iznosa, a temeljem odredbe čl.1115. i čl.29. ZOO pripadaju joj i zatezne kamate tekuće od dana neosnovanog stjecanja.
11.9. Tuženikov prigovor zastare tužiteljeve novčane tražbine nije osnovan. S obzirom na dan pravomoćnosti presude (13. lipnja 2014. i 14. lipnja 2018.) kojom je u kolektivnom sporu utvrđena ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF i o promjenjivoj kamatnoj stopi, te s obzirom na dan podnošenja tužbe u ovom parničnom postupku individualne pravne zaštite (10. lipnja 2019.), čime je zastara prekinuta sukladno odredbi čl.241. ZOO, zaključeno je da je tužba podnesena unutar općeg zastarnog roka od 5 godina i da zastara nije nastupila. Napominje se da prigovor zastare nije osnovan ni u odnosu na preinakom tužbe povećani dio tužbenog zahtjeva jer je zastara prekinuta već podnošenjem tužbe, a ne u trenutku (neprave) preinake tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. godine).
11.10. Zbog iznesenih razloga tužbeni zahtjev je ocijenjen osnovanim i presuđeno je kao u točki I. izreke.
12. Parnični troškovi:
12.1. Odluka o naknadi parničnih troškova iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl.154. st.1. ZPP jer je tužiteljica u cijelosti uspjela u parnici.
12.2. Potrebnima u smislu odredaba čl.155. ZPP ocijenjeni su od strane tužiteljice zatraženi troškovi u visini koja, s obzirom na vrijednost predmeta spora (do preinake tužbe 19. ožujka 2025. iznosila je 10.453,84 EUR / 78.764,45 Kn, a nakon toga 14.444,49 EUR), proizlazi iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 138/23 - dalje: Tarifa) i iz Uredbe o tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, br. 37/23), i to:
- odvjetničke nagrade: za sastav tužbe i 4 obrazložena podneska (5×200,00 EUR), za sastav obrazloženog podneska od 6. studenog 2024. (100,00 EUR; 5. obrazloženi podnesak; 50% prema tbr.8. st.3. Tarife) i za sastav preostalih obrazloženih podnesaka (3×200,00 EUR; obračun po VPS 14.444,49 EUR: maksimalna nagrada od 100 bodova × 2,00 EUR vrijednost boda), za zastupanje na pripremnim i ročištima za glavnu raspravu (3×200,00 EUR + 500,00 EUR za ročište za glavnu raspravu 11. lipnja 2025.; obračun po VPS 14.444,49 EUR), za zastupanje na ročištu za objavu presude (100,00 EUR), ukupno 2.900,00 EUR uvećano za PDV 25% (725,00 EUR),
- troškovi vještačenja: 642,00 EUR,
- sudska pristojba na tužbu: 151,04 EUR,
sveukupno 4.418,04 EUR.
12.3. Temeljem odredbe čl.151. st.3. ZPP na navedeni iznos dosuđene su i zatezne kamate tekuće od dana donošenja presude do isplate, po stopi određenoj u skladu s odredbom čl.29. st.2. ZOO.
12.4. Nisu priznati zatraženi troškovi:
- s naslova odvjetničkih nagrada za radnje poduzete do preinake tužbe 19. ožujka 2025. u zatraženim iznosima od po 500,00 EUR, već u iznosima od po 200,00 EUR koji proizlazi iz tbr.8. i 9. u vezi s tbr.7. st.1. Tarife s obzirom na početnu VPS od 10.453,84 EUR,
- s naslova odvjetničke nagrade za sastav svih tužiteljevih obrazloženih podnesaka u punim zatraženim iznosima od po 500,00 EUR, već temeljem odredbe tbr. 8. st.1. Tarife samo za 4 takva podneska, a za sastav ostalih obrazloženih podnesaka u visini obračunatoj prema tbr.8. st.3. Tarife (50% po tbr.7. st.1., ali ne više od 100 bodova),
- s naslova sudske pristojbe na presudu jer je tijekom ovog postupka došlo do promjene u zakonskom uređenju oslobođenja od plaćanja sudskih pristojbi na način da je Zakonom o izmjenama Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, br. 51/23 - dalje: ZI ZOSP 2023.) izmijenjena odredba čl.11. st.1. t.20. tako da glasi: „potrošači kao stečajni dužnici i tužitelji u postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa“, čime je oslobođenje od plaćanja pristojbi prošireno i na tu kategoriju osoba, pa kako u ovoj pravnoj stvari tužiteljica ima status potrošača u postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, temeljem citirane odredbe oslobođena je obveze plaćanja sudskih pristojbi (op. s obzirom na izostanak odgovarajućih prijelaznih odredbi ZI ZOSP 2023., navedeno oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi obuhvaća obveze nastale nakon stupanja tog zakona na snagu 20. svibnja 2023., dakle, ne i obvezu plaćanja sudske pristojbe na tužbu).
U Pakracu, 8. srpnja 2025.
Sudac:
Matija Stokić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu i uručenje presude.