Gzp-1242/2008-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1242/08-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu mr. sc. Jadranku Jugu, u pravnoj stvari predlagateljica S. Z. iz Z., i V. Š. iz Z., koje zastupa punomoćnik B. T., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, Zagreb, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljica od 10. listopada 2007., dana 31. ožujka 2009.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-4545/08 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Predlagateljicama S. Z. i V. Š. određuje se primjerena naknada u iznosu 13.000,00 kn (trinaesttisućakuna), svakoj.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz točke II. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljica Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljice su 10. listopada 2007. podnijele Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, na temelju odredbe čl. 27. st. 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine", br. 150/05, 16/07 i 113/08, dalje: ZS), u kojem navode da im je dugim trajanjem postupka povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku u postupku koji se u vrijeme podnošenja zahtjeva vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-7098/04 (ranije posl. br. P-5336/00). Županijski sud u Zagrebu, pošavši od utvrđenja da je predmet u žalbenom stadiju postupka pred istim sudom od 3. srpnja 2008. pod posl. br. Gž-4545/08, oglasio se stvarno nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i riješio da će se po pravomoćnosti istog rješenja predmet ustupiti stvarno nadležnom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske, te je predmet 18. rujna 2008. dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagateljica u zahtjevu, pregleda preslika spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu prvotnog posl. br. P-5336/00, zatim posl. br. P-7098/04, očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 23. studenoga 2007. i dopune očitovanja od 9. siječnja 2008., te službene provjere kod Županijskog suda u Zagrebu utvrdio slijedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagateljica na suđenje u razumnom roku, zajamčenog čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske (''Narodne novine'', br. 56/90, 135/97, 113/00 i 28/01, dalje: Ustav):

- predmetni parnični postupak pokrenut je 15. lipnja 2000. podnošenjem tužbe Općinskom sudu u Zagrebu pod posl. br. P-5336/00, tužiteljica Stane Zeković i Vlaste Kozelj (predlagateljice u ovom postupku), protiv I-tuženika T. d.d., Z. i II-tuženice R. C., radi poništenja izjave solidarnih jamaca, te su tužiteljice ujedno podnijele prijedlog za određivanje privremene mjere;

- zamolnicom od 19. srpnja 2000. sud je od Ministarstva unutarnjih poslova zatražio podatak o točnoj adresi stanovanja II-tuženice R. C., s obzirom da je otpravak poziva za ročište vraćen s naznakom "nepoznata", dok je istom udovoljeno dopisom od 27. srpnja 2000.;

- podneskom od 23. srpnja 2000. I-tuženik je podnio pisani odgovor na tužbu;

- ročište određeno za 3. listopada 2000. nije održano, s obzirom da je dostava poziva za II-tuženicu u dva navrata vraćena s naznakom "obaviješten nije podigao pošiljku", te je iduće ročište zakazano za 7. prosinca 2000., dok je zamolnicom od 4. listopada 2000. od MUP-a zatraženo da izvrši dostavu poziva za ročište II-tuženici;

- ročište zakazano za 7. prosinca 2000. nije održano s obzirom da MUP nije postupio po zamolnici suda, dok je slijedeće ročište zakazano za 20. veljače 2001. s time da je određeno da će se dostava poziva za to ročište II-tuženici ponovno pokušati izvršiti putem MUP-a;

- dopisom od 4. siječnja 2001. MUP je izvijestio sud da je II-tuženici izvršena dostava poziva za ročište;

- na ročištu 20. veljače 2001. II-tuženica je usmeno iznijela odgovor na tužbu te je naloženo I-tuženiku da u roku od 15 dana dostavi primjerak Ugovora o dugoročnom kreditu, dok je tužiteljicama naloženo da u roku od 15 dana dostave Suglasnost o zapljeni;

- tužiteljice su po raspravnom rješenju postupile podneskom od 23. veljače 2001., a I- tuženik podneskom od 27. ožujka 2001.;

- rješenjem od 31. srpnja 2001. sud je odredio prekid postupka kao i da će se spis odmah dostaviti Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu na nadležno postupanje te da će se postupak nastaviti kada Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu vrati spis sudu uz obavijest da neće službeno postupati ili kada se pravomoćno završi eventualni kazneni postupak, odnosno kada sud utvrdi da više ne postoje razlozi za čekanje završetka postupka, dok je isto rješenje o prekidu postupka postalo pravomoćno 30. kolovoza 2002.;

- dopisom od 31. srpnja 2001. spis je dostavljen Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu;

- dopisom od 26. studenoga 2001. Općinsko državno odvjetništvo u Zagrebu vratilo je spis ovom sudu uz obavijest da je kaznena prijava oštećenica S. Z. i V. Š. podnesena po njihovom punomoćniku B. T. te da o svim radnjama osumnjičene R. C. već imaju saznanja i postupaju u kaznenom predmetu koji se vodi pod brojem DOK. 4889/00;

- podneskom od 1. veljače 2002. tužiteljice su požurile određivanje privremene mjere;

- zamolnicom od 6. veljače 2002. zatraženo je od Županijskog suda u Zagrebu očitovanje je li doneseno rješenje o provođenju istrage protiv okrivljenice R. C., čemu je udovoljeno dopisom od 8. srpnja 2002.;

- zamolnicom od 18. srpnja 2002. zatražen je od Županijskog suda u Zagrebu na uvid spis poslovni broj Kio-1213/01, po kojoj je zamolnici postupljeno 23. srpnja 2002.;

- podneskom od 13. rujna 2004. tužiteljice su predložile nastavak postupka;

- rješenjem od 24. rujna 2004. određen je nastavak postupka u ovoj pravnoj stvari;

- na ročištu 20. rujna 2005. saslušane su tužiteljice radi davanja izjave o imovnom stanju te su iste izjavile da odustaju od prijedloga za određivanje privremene mjere, također su istaknule da I-tuženik više ne postoji pa su umjesto njega naznačile njegovog pravnog slijednika Z. d.d., dok je ročište odgođeno radi dodjele roka tužiteljicama za uređenje tužbenog zahtjeva;

- podneskom od 23. rujna 2005. tužiteljice su specificirale tužbeni zahtjev na način da sada traže poništenje Izjave;

- podneskom od 20. ožujka 2006. I-tuženik se očitovao na podnesak tužiteljica od 23. rujna 2005.;

- rješenjem od 19. rujna 2006. ročište zakazano za 16. studenoga 2006. preloženo je za 17. siječanj 2007. koje prema podacima u spisu nije održano niti je o razlozima neodržavanja sačinjena službena bilješka;

- ročište 6. lipnja 2007. odgođeno je za 13. rujna 2007.;

- budući je dostava poziva za II-tuženicu u tri navrata vraćena s naznakom "obaviješten nije podigao pošiljku", ročište 13. rujna 2007. nije održano, a određeno je da će se poziv za ročište zakazano za 6. studenoga 2007. II-tuženici dostaviti putem sudskog dostavljača te su tužiteljice pozvane na predujmljivanje troškova istog;

- ročište 6. studenoga 2007. odgođeno je zbog službene spriječenosti raspravnog suca;

- na ročištu 5. prosinca 2007. zaključena je glavna rasprava i presuda je objavljena na ročištu 19. prosinca 2007.;

- protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. P-7098/04 od 19. prosinca 2007., kojom je odbijen tužbeni zahtjev, žalbu su podnijele tužiteljice;

- spis je 3. srpnja 2008. dostavljen Županijskom sudu u Zagrebu pred kojim se postupak i dalje vodi pod posl. br. Gž-4545/08.

Pravno relevantno razdoblje odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku je u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke o zahtjevu za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

Stoga, pravno relevantno razdoblje u ovom predmetu započinje 15. lipnja 2000., kada je podnesena tužba, i traje do 31. ožujka 2009., kada je odlučeno o zahtjevu predlagateljica za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, što ukupno iznosi 8 godina, 9 mjeseci i 16 dana.

Prema ocjeni ovog suda, unatoč tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka poduzeo i proveo brojne radnje, vođenje postupka u osmogodišnjem trajanju, koji do trenutka donošenja odluke povodom zahtjeva predlagateljica u ovom predmetu nije pravomoćno završen, daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen. Dugotrajnost postupka, u konkretnom slučaju, posljedica je prije svega neažurnog i neučinkovitog postupanja Općinskog suda u Zagrebu. Naime, zapaža se dulje razdoblje neaktivnosti suda i to nakon ročišta 20. rujna 2005., budući je odgođeno 5 ročišta zakazanih za 16. studenoga 2006., 17. siječnja 2007., 6. lipnja 2007., 13. rujna 2007. i 6. studenoga 2007., te je iduće ročište održano tek 5. prosinca 2007. kada je zaključena glavna rasprava. Nadalje, iz navedenih utvrđenja glede radnji poduzetih u postupku, nameće se zaključak kako je postupanje suda bilo neučinkovito. To stoga što je sud zakazao ukupno 11 ročišta, slijedom čega proizlazi da se sud nije u dovoljnoj mjeri povodio načelima koncentracije glavne rasprave (čl. 10. st. 1. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, dalje: ZPP) i ekonomičnosti postupka (čl. 311. st. 2. ZPP), koja, ako ih se sud pridržava, zadovoljavaju kriterije učinkovitog suđenja u razumnom roku.

Predlagateljice, kao tužiteljice, nisu svojim držanjem znatnije pridonijele duljini trajanja predmetnog postupka.

Po ocjeni ovog suda, radi se o predmetu koji ima elemente složenosti, s obzirom da su tijekom postupka priložene i pribavljane mnogobrojne isprave radi dokaza navoda stranaka, odnosno pribavljen je opširan dokazni materijal, pa je tako sud u više navrata tražio od MUP- a provjeru adrese stanovanja za II-tuženicu budući je za istu bilo poteškoća u dostavi poziva za ročište, nadalje, postupak je tri godine bio u prekidu zbog prethodnog pitanja (čl. 213. ZPP), tužiteljice su podnijele prijedlog za određivanje privremene mjere od kojeg su naknadno odustale, s tim da su u postupku sudjelovale 2 tužiteljice i 2 tuženika. No, unatoč tome što je sud trebao ispitati opsežan dokazni materijal, tako utvrđena složenost ne opravdava duljinu postupka u osmogodišnjem trajanju.

Imajući na umu ukupno trajanje postupka, ovaj sud nalazi da je predlagateljicama povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava, unatoč opisanoj složenosti predmeta.

Visinu naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu 13.000,00 kn svakoj predlagateljici, imajući na umu sve navedene okolnosti, kao i gospodarske te socijalne prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je, temeljem odredbe iz čl. 28. st. 1. i 2. ZS, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 31. ožujka 2009.

Sudac:

mr. sc. Jadranko Jug, v.r.