IV Kž-130/2002-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: IV Kž-130/02-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Damira Kosa, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Ahmeda Kapetanovića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osum. Š. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja D. J. protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 22. travnja 2002. godine broj Kio-425/01 (Kv-100/02), u sjednici održanoj dana 24. listopada 2002. godine,

r i j e š i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba oštećenika kao tužitelja D.J.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja donijetim, na temelju čl. 190. st. 2. ZKP, u povodu neslaganja istražnog suca sa zahtjevom za provođenje istrage oštećenika kao tužitelja D.J. protiv osumnjičenih Š.R., D.R., N.Z. i G.K. radi kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. KZ, te osum. S.P.-J. radi kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. KZ u svezi s čl. 37. st. 1. KZ, taj je zahtjev odbijen kao neosnovan.

Protiv tog rješenja žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj i predložio da se ono preinači, te odredi provođenje istrage protiv sve petero osumnjičenika.

Žalba nije osnovana.

U svojoj žalbi oštećenik kao tužitelj naglašava da nije nastupila relativna zastara kaznenog progona, već i zbog činjenica da je kaznenu prijavu podnio 1. studenog 2000. godine.

Međutim, kaznena prijava nema značaj postupovne radnje kojom bi se pokrenuo kazneni postupak, pa da bi onda kao takova prekinula tijek roka relativne zastare (čl. 20. st. 3. KZ), već se istraga pokreće podnošenjem istražnog zahtjeva zbog postojanja osnovane sumnje

ene osobe počinile određeno

da postoji ozbiljan skup indicija i presumpcija da su određ kazneno djelo (odnosno poticala na počinjenje određenog kaznenog djela).

Oštećenik kao tužitelj istražni je zahtjev podnio 30. ožujka 2001. godine, a kazneno djelo je učinjeno 14. veljače 1996. godine, pa je, dakle, nastupila relativna zastara kaznenog progona s obzirom na zakonom propisanu kaznu zatvora za kazneno djelo iz čl. 311. st. 2. KZ, a temeljem odredbe čl. 19. st. 1. alineja 4. KZ.

Iz izloženog, dakle, proizlazi da je iz formalno pravnih razloga, zbog nastupa relativne zastare kaznenog progona, trebalo istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja odbiti.

Samo usput se napominje da istražni zahtjev oštećenika kao tužitelja i nije osnovan jer ne postoji osnovana sumnja da su osumnjičenici od 1) do 4) počinili kazneno djelo iz čl. 311. st. 2. KZ, kada su postupali u okviru svojih službenih ovlaštenja, u redovnom upravnom postupku promjene imena, na zakonom propisani način a nakon pribavljene prethodne suglasnosti cijelog jednog tima stručnjaka, u postupku u kojem je zahtjev podnijela majka djeteta S.P.-J., i u kojem je suprotno tvrdnji žalitelja saslušan i oštećenik kao tužitelj, i samo se on protivio promjeni imena što opet ne obavezuje upravni organ, Gradski ured za upravu i pravosuđe da u postupku promjene osobnog imena odluči po diskrecionoj ocjeni, a nakon prethodno pribavljene suglasnosti tima stručnjaka na koje sigurno osum. S.P.-J. nije mogla utjecati, na način kako joj se stavlja na teret istražnim zahtjevom oštećenika kao tužitelja u smislu poticajne radnje.

Iz izloženog proizlazi da nema ni dovoljno osnovane sumnje o učinu kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. KZ u odnosu na osumnjičenike Š.R., D.R., N.Z. i G.K., te iste takove osnovane sumnje o učinu kaznenog djela iz čl. 311. st. 2. u svezi s čl. 37. st. 1. KZ u odnosu na osum. S.P.-J.

Slijedom svega izloženog odlučeno je na temelju čl. 398. st. 3. ZKP kao u izreci ove drugostupanjske odluke.

U Zagrebu, 24. listopada 2002. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Ahmed Kapetanović, v.r.

Katica Jelić, v.r.