Rev-1073/1991-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 1073/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Ilije Čuljata kao predsjednika vijeća, te Veseljka Šeparovića, Vladimira Drakulića, Miroslave Vekić i Stanislava Plazonića, kao članova vijeća, u građansko-pravnoj stvari tužiteljice P. V. iz P., zast. po pun. B. E. iz P., protiv tužene H. B. iz P., zast. po pun. P. F., advokatu iz V., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužiteljice protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Osijeku od 15. 11. 1990.br. Gž-3946/90, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru od 31. 5. 1990. br. P-380/90, u sjednici održanoj dana 29.lipnja 1993.godine

p r e s u d i o j e :

Revizija se odbija kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom Općinskog suda u Vukovaru odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim se tražilo da se tuženici naloži da plati tužiteljici s naslova naknade štete za otuđene pokretne stvari iznos od 10.900 ondašnjih dinara (sada HRD)i parnični trošak. Suđeno je naprotiv da tužiteljica naknadi tuženici parnični trošak u iznosu od 2.964 ondašnjih dinara (sada HRD).

Okružni sud u Osijeku, kao sud drugog stupnja, odbio je žalbu tužiteljice i potvrdio pobijanu presudu.

Protiv pravomoćne presude žalbenog suda izjavila je tužiteljica reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je preinaku, odnosno ukidanje presuda jednog i drugog suda.

Tuženica nije dala odgovor na reviziju, niti nadležni javni tužitelj izjašnjenje.

Revizija nije osnovana.

Među strankama je nesporno da je tuženica izvršila krivično djelo krade na štetu tužiteljice te pravomoćno osuđena što je protupravno oduzela predmete navedene u izreci presude krivičnog suda. Te predmete tuženica je predala tužiteljici.

Tužiteljica, međutim, tvrdi da je tuženica oduzela i druge predmete koji nisu kod nje pronađeni i to one navedene u tužbi, pa traži naknadu štete za te predmete i to isplatu iznosa od 10.900 HRD.

Zahtjev tužiteljice je odbijen jer nije bilo dokaza da je tuženica oduzela i one predmete koje spominje tužiteljica.

Tužiteljica pobijajući revizijom pravomoćnu presudu žalbenog suda ističe da bi bila počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka i materijalno pravo pogrešno primijenjeno, što ne stoji, kako će se niže navesti.

Suprotno navodima revizije ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja proveo potrebne dokaze radi utvrđenja odlučnih činjenica, ali kako nije bilo dokaza da je tuženica oduzela i druge stvari osim onih za koje je krivično suđena, osnovano je odbijen tužiteljičin tužbeni zahtjev. Okolnost što neki svjedok ne bi bio saslušan ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer sud odlučuje po slobodnom uvjerenju i ocjeni da li će neki dokaz provesti ili ne (čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku, dalje: ZPP, "NN" br. 53/91).

Tužiteljičina revizija svodi se u biti na pobijanje činjeničnog utvrđenja, jer dok sudovi nakon provedenog postupka nisu imali potrebnu činjeničnu podlogu za zaključak da bi tuženica oduzela i one predmete koji se spominju u tužbi, tužiteljica upravo to tvrdi smatrajući da su svjedoci išli linijom nezamjeranja i da nema sumnje da je tuženica oduzela i sporne predmete, kao što je oduzela i one koji su kod nje pronađeni i koje je vratila.

Pobijanje činjeničnog utvrđenja sudova nije,međutim, moguće u reviziji kako to slijedi iz izričite zakonske odredbe čl.385. st. 3. ZPP.

Slijedom izloženog, a kako nisu ostvareni istaknuti revizijski razlozi, a niti počinjena ona procesna povreda na koju revizijski sud uvijek pazi i po službenoj dužnosti (čl. 386.ZPP), trebalo je reviziju kao neosnovanu odbiti (čl.393. ZPP).

U Zagrebu, 29. lipnja 1993.

Predsjednik vijeća:

Ilija Čuljat,v.r.