I Kž-530/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-530/1997-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Neve Šibl i Ane Garačić, kao članova vijeća i više savjetnice Ileane Vinja, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. Š. zbog kaznenog djela iz čl. 127. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Osijeku od 12. svibnja 1997. br. K-61/97, u sjednici održanoj 2. prosinca 1998., u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Republike Hrvatske mr. Slavka Zadnika,

p r e s u d i o j e:

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci djela, tako da se djelo zbog kojeg je opt. M. Š. tom presudom oglašen krivim pravno označava kao kazneno djelo razbojništva iz čl. 218. st. 1. Kaznenog zakona, pa mu se temeljem tog zakonskog propisa i čl. 57. st. 2. toč. b. KZ izriče kazna zatvora u trajanju od 6 mjeseci i na temelju čl. 67. st. 2. i 5. KZ primjenjuje uvjetna osuda, tako da se izvršenje izrečene kazne odgađa za vrijeme od dvije godine pod uvjetom da optuženik u navedenom roku ne počini novo kazneno djelo.

II. Žalba državnog odvjetnika odbija se kao neosnovana i u pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom oglašen je krivim opt. M. Š. zbog kaznenog djela razbojništva iz čl. 127. st. 1. KZRH, pa mu je za to kazneno djelo, uz primjenu čl. 38. toč. 2. i čl. 46. i 47. OKZRH, izrečena uvjetna osuda i utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci koja se neće izvršiti ako optuženik za vrijeme od dvije godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju čl. 90. st. 4. ZKP, optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka.

Protiv te presude žali se državni odvjetnik zbog odluke o kaznenog sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Državni odvjetnik Republike Hrvatske je, nakon uvida u spis, dostavio pismeno mišljenje prema kojem žalbu državnog odvjetnika treba uvažiti i postupiti u pravcu žalbenog prijedloga.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući presudu suda prvog stupnja u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, trebalo je pobijanu presudu preinačiti u pravnoj oznaci djela, s obzirom da je u međuvremenu donesen novi Kazneni zakon (NN, br. 110/97) koji u odredbi čl. 218. st. 1. KZ predviđa kazneno djelo razbojništva i propisuje za počinitelja kaznu zatvora u trajanju od jedne do deset godina.

S obzirom na obveznu primjenu blažeg zakona sukladno čl. 3. st. 2. ZKP, a imajući u vidu da je za kazneno djelo razbojništva sada propisana nešto blaža kazna nego ranije, trebalo je kriminalno djelovanje optuženika sada pravno označiti kao kazneno djelo iz čl. 218. st. 1. KZ, jer bi u suprotnom bio povrijeđen zakon na njegovu štetu.

Stoga je odlučeno kao ad I. izreke ove presude.

Nadalje, nije u pravu državni odvjetnik kada tvrdi da je optuženiku za počinjeno kazneno djelo izrečena preblaga sankcija.

Naime, osim što optuženik sada odgovara zbog kaznenog djela s blaže zapriječenom kaznom zatvora, treba imati u vidu i brojne olakotne okolnosti na njegovoj strani i to njegovu mladost, neosuđivanost, iznimno teško obiteljsko i materijalno stanje, kao i činjenicu da su svi oduzeti predmeti vraćeni oštećeniku.

Zbog toga, u nedostatku otegotnih okolnosti, a cijeneći izraženo kajanje optuženika, i ovaj Vrhovni sud, kao sud drugog stupnja, smatra da će se i samim upozorenjem uz prijetnju kaznom na optuženika u dovoljnoj mjeri utjecati da više ne čini takova i slična kaznena djela, a čime će biti ostvarena kako opća tako i posebna svrha izricanja kaznenih sankcija.

Suprotno mišljenju državnog odvjetnika, sud prvog stupnja je pravilno ocijenio i društvenu opasnost počinjenog djela, a tvrdnja žalbe kako se radi o kaznenim djelima čije vršenje je učestalo na osječkom području, u konkretnom slučaju, ne opravdava strože kažnjavanje optuženika, poglavito s obzirom na činjenicu da se radi o mlađem punoljetniku čije iskreno držanje pred sudom daje garanciju budućeg korektnog ponašanja.

Kako time navodi žalbe državnog odvjetnika nisu osnovani, trebalo je, na temelju čl. 387. i čl. 390. st. 1. ZKP/97, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 2. prosinca 1998.

Zapisničar:

.

Predsjednik vijeća:

Ileana Vinja v.r.

mr. Branko Zmajević v.r.