Legislator Case Law & Legislation
Uzp-20/2006-2 AI generated

Croatian Supreme Court allows claim for compensation due to unreasonable delay in administrative court proceedings.

Case Number Uzp-20/2006-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Allowed / Granted

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia granted the applicant's request for protection of the right to a trial within a reasonable time, awarding 4,500 Croatian kunas in compensation. The applicant had filed an administrative lawsuit in 2002 against a health insurance fund decision, which remained unresolved until a judgment was finally delivered in March 2006. The court found the four-year delay unjustified due to the court's total inactivity and the lack of complexity in the case, thereby violating the constitutional right to a timely trial.

Legislator headnote

AI generated

Art. 27. st. 2. ZS; Art. 29. st. 1. Ustava: A party may claim compensation when a court fails to decide within a reasonable time, and such delay constitutes a violation of the constitutional right to a trial within a reasonable time.

Keywords

AI generated
right to trial within reasonable time compensation for delay administrative court proceedings unreasonable length of proceedings constitutional protection judicial inactivity Supreme Court of Croatia

Cited Legislation

AI generated
Art. 27. st. 2. Zakona o sudovima
Art. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske
Art. 28. st. 1. i 2. Zakona o sudovima

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Uzp 20/06-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sutkinji Katarini Buljan, u pravnoj stvari predlagatelja R. M. iz Z., koga zastupa punomoćnica B. Š. M., odvjetnica iz Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 06. veljače 2006. godine, dana 06. srpnja 2006. godine,

r i j e š i o j e:

I Predlagatelju R. M. određuje se primjerena naknada u iznosu od 4.500,00 kn. II Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz t. I izreke ovog rješenja u roku od tri mjeseca od dana podnošenja zahtjeva stranke Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je dana 06. veljače 2006. godine, podnio zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u smislu odredbe čl. 27. st. 2. Zakona o sudovima („Narodne novine“ 150/05-ZS), smatrajući da mu je zbog dugog trajanja postupka i nedonošenja sudske odluke povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku.

Naime, predlagatelj da je tužbom podnesenom Upravnom sudu Republike Hrvatske dana 27. veljače 2002. godine pokrenuo upravni spor protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, radi pobijanja upravnog akta klasa: UP-II-504-03/98-01/33 Ur. br: 338-01-21-15-02-13 od 22. siječnja 2002. godine koji se kod Upravnog suda Republike Hrvatske vodi pod brojem Us-2004/2002.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi čl. 27. st. 1. ZS, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, polazeći od navoda predlagatelja iz njegovog zahtjeva, a temeljem pribavljene preslike spisa Upravnog suda Republike Hrvatske posl. br. Us-2004/2002, očitovanja Upravnog suda od 16. ožujka 2006. godine te dopune očitovanja od 04. svibnja 2006., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 41/01

- pročišćeni tekst 55/01- dalje: Ustav):

- da je predlagatelj 27. veljače 2002. godine podnio tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, klasa:UP-II- 504-03/98-01/33, ur.broj: 338-01-21-15-02-13 od 22. siječnja 2002. godine radi njegovog poništenja;

- da je rješenjem Upravnog suda Republike Hrvatske od 19. ožujka 2002. godine, dostavljena tužba i prijepis osporenog upravnog akta tuženiku na odgovor;

- da je tuženik dostavio odgovor na tužbu 24. travnja 2002. godine;

- da je dopisima od 03. studenog 2004. te od 30. studenog 2005., predlagatelj požurivao donošenje odluke u navedenom predmetu;

- da je presuda Upravnog suda posl. br. Us-2004/2002-9 od 3. ožujka 2006.godine, kojom je tužba odbijena, dostavljena punomoćnici tužitelja 23. ožujka 2006. godine.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja, odlučno kod ocjene da li predlagatelju pripada pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, u pravilu je razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom zahtjeva predlagatelja.

Budući da je u ovom konkretnom slučaju Upravni sud donio presudu dana 3. ožujka 2006. godine, za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, pravno relevantnim razdobljem ima se smatrati razdoblje od 27. veljače 2002. godine (dan podnošenja tužbe Upravnom sudu Republike Hrvatske) do 23. ožujka 2006. godine (dan kada je tužitelj primio presudu Upravnog suda), što ukupno iznosi tri (4) godine i dvadesettri (23) dana, koliko je, dakle, vrijeme trajanja tog sudskog postupka.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je zbog duljine trajanja postupka pred Upravnim sudom Republike Hrvatske došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava, posebno imajući u vidu potpunu neaktivnost suda u razdoblju od 24. travnja 2002. do 3. ožujka 2006. godine.

Po ocjeni ovog suda ne radi se o složenijem predmetu, koja bi okolnost mogla opravdati duljinu trajanja postupka, a s druge strane, predlagatelj svojim ponašanjem nije doprinio duljini trajanja tog sudskog postupka.

Visinu naknade Vrhovni sud je utvrdio imajući u vidu sve gore navedene okolnosti, posebno uzimajući u obzir ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj, pa je stoga temeljem odredbe čl. 28. st. 1. i 2. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagatelja, te dosuditi primjerenu naknadu, i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 06. srpnja 2006. godine

Sutkinja:

Katarina Buljan, v. r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti ustavna tužba.