Revr-668/2004-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 668/04-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan kao predsjednice vijeća, te Jakoba Miletića, Vjere Delić, dr.sc. Ivana Kaladića i Gordane Matasić-Špoljarić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja dr.sc. M. B. iz K., kojega zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika Fakultet političkih znanosti u Zagrebu, Zagreb, kojega zastupa punomoćnik A. L., odvjetnik u Z., radi poništenja odluke i isplate, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2003. godine, br. Gž 7984/01, kojom je odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2001. godine, br. Pr 146/97, u sjednici održanoj dana 2. veljače 2005. godine,

p r e s u d i o j e:

Revizija tuženika protiv dijela presude kojim je odlučeno o tužbenom zahtjevu za poništenje odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju odbija se kao neosnovana.

r i j e š i o j e:

I. Djelomično se prihvaća revizija tuženika te se u dijelu kojim je tuženiku naloženo da vrati tužitelja na posao izvanrednog profesora i isplati mu plaću te prizna sva prava iz radnog odnosa te u pogledu odluke o trošku ukida presuda Županijskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2003. godine, br. Gž 7984/01 i presuda Općinskog suda u Zagrebu od 12. ožujka 2001. godine, br. Pr 146/97 i u tom dijelu se predmet vraća istom prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. Odluka o trošku revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

Presudom Županijskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2003. godine, br. Gž 7984/01,

ćinskog suda u Zagrebu od odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena presuda Op

12. ožujka 2001. godine, br. Pr 146/97, kojom je utvrđen nedopuštenim otkaz ugovora o radu od 28. ožujka 1996. godine i poništene odluke tuženika br. RO 946/01-96 od 19. prosinca 1996. godine i RO 21/2-97 od 13. siječnja 1997. godine, naloženo tuženiku da tužitelja vrati na posao izvanrednog profesora i isplati na ime plaće iznos od 103.737,08 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama te da istom prizna sva prava iz radnog odnosa.

Navedenom presudom naloženo je tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu od 5.587,80 kn.

Drugostupanjskim rješenjem odbačena je kao nepravovremena dopuna žalbe tuženika od 6. travnja 2001. godine.

Protiv ove pravomoćne presude drugostupanjskog suda reviziju je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava i predložio da sud reviziju prihvati i pobijane presude ukine te predmet vrati na ponovno suđenje s time da traži i naknadu troška za sastav revizije i pristojbu na reviziju u ukupnom iznosu od 3.435,00 kn.

Pravovremenu, potpunu i dopuštenu reviziju tuženika prvostupanjski je sud dostavio, primjenom čl. 390. st. 1. Zakona o parničnom postupku na odgovor tužitelju i na izjašnjenje nadležnom državnom odvjetništvu.

Tužitelj je u odgovoru na izjavljenu reviziju pobijao osnovanost navoda revizije i predložio da sud reviziju odbije kao neosnovanu, te da tužitelju dosudi trošak odgovora na reviziju u iznosu od 1.622,60 kn.

Revizija je djelomično osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu i pravilnost postupka koji je prethodio njenom donošenju ovaj je sud ocijenio da ne postoji bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP-a na koju bitnu povredu revizijski sud pazi, primjenom čl. 386. spomenutog zakona, po službenoj dužnosti.

Revident neosnovano navodima revizije upućuje na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje s obzirom da se čl. 385. st. 3. ZPP-a propisano da se revizija ne može izjaviti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Sud prvog stupnja utvrdio je, a sud drugog stupnja ocijenio je pravilnima utvrđenja prvostupanjskog suda iz kojih proizlazi:

- da je tužitelju otkazan ugovor o radu odlukom tuženika od 19. prosinca 1996. godine zbog poslovno uvjetovanih razloga (redoviti otkaz ugovora o radu),

- da je zahtjev tužitelja za zaštitu prava protiv odluke o otkazu ugovora o radu odbijen Odlukom tuženika od 10. siječnja 1997. godine, br. …,

- da tuženik nije proveo savjetovanje sa sindikatom o namjeri otkaza tužitelju (izjava sindikalnog povjerenika da sindikatu nije dostavljena odluka o otkazu niti je zatraženo mišljenje sindikata te navod tuženika od 10. listopada 1997.g. (list 39) da prilikom donošenja odluke o poslovno uvjetovanom otkazu, dekan Fakulteta nije posebno pismenim putem obavještavao sindikalnog povjerenika, već je sindikalni povjerenik o tome bio upoznat naknadno kao i ostali nastavnici na sjednici Znanstveno-nastavnog vijeća Fakulteta,

- da je tužitelj prije otkaza bio izvanredni profesor na predmetu Civilna zaštita na studiju Općenarodne obrane koji predmet je predavan zaključno sa školskom godinom 1993/94..

Na tako utvrđeno činjenično stanje nižestupanjski su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo kad su ocijenili da je otkaz ugovora o radu tužitelju nedopušten. Čl. 117. i 145. st. 1. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 38/95, 54/95, 65/95 – dalje: ZR) je propisano da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac mora sa radničkim vijećem savjetovati o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću priopćiti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanje njezina utjecaja na položaj radnika.

U stavku 2. navedene odredbe propisano je da se važnim odlukama iz st. 1. ovoga članka smatraju osobito odluke o otkazu ugovora o radu.

Odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovog Zakona o obvezi savjetovanja sa radničkim vijećem je ništava (nevažeća) kako je to propisano čl. 145. st. 11. ZR. Člankom 148. st. 3. ZR je propisano da ako kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće sindikalni povjerenik ima svoja prava i obveze radničkog vijeća propisane ovim Zakonom.

U ovoj se pravnoj stvari tuženik propustio savjetovati sa sindikalnim povjerenikom prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu pa je takva odluka nedopuštena (ništava).

Zbog navedenih je razloga ovaj sud ocijenio da se u odnosu na dio presude o pravnoj valjanosti odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju nije ostvario revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava te je u tom dijelu revizija tuženika primjenom čl. 393. ZPP-a odbijena kao neosnovana.

Iako se nakon utvrđenja da je odluka o otkazu ugovora o radu nedopuštena pravni položaj radnika procjenjuje kao da otkaza nije ni bilo nižestupanjski su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kad su naložili tuženiku da tužitelja vrati na posao izvanrednog profesora i prizna mu sva prava iz radnog odnosa te isplati plaću.

Ovo iz razloga što samo utvrđenje da je otkaz ugovora o radu nedopušten nije dovoljno za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva za vraćanje na rad, isplatu plaće i priznavanje prava iz radnog odnosa.

Naime, tužitelj nakon utvrđenja otkaza ugovora o radu nedopuštenim ne može doći u povoljniju pravnu situaciju od situacije u kakvoj bi bio da otkaza ugovora o radu nije bilo. Tužitelj je naime bio biran u nastavno zvanje izvanrednog profesora u području društvenih djelatnosti za predmet civilne zaštite primjenom Zakona o usmjerenom obrazovanju ("Narodne novine", broj 11/91).

Zakonom o visokim učilištima ("Narodne novine", broj 96/93 i 59/96 – pročišćeni tekst) propisano je u čl. 76. st. 1. da se nastavnik bira u znanstveno zvanje na vrijeme od 5 godina dok je u stavku 4. iste odredbe propisano da nastavnik zadržava zvanje i nakon isteka vremena na koje je izabran, najdulje do završetka postupka izbora u isto ili više znanstveno znanje.

Člankom 103. st. 1. toč. 2. Zakona o visokom učilištima propisano je da će nastavniku ako ne bude izabran u više ili isto zvanje visoko učilište otkazati ugovor o radu.

Znanstvenik, nastavnik ili suradnik kojemu je otkazan ugovor o radu jer je u javnom natječaju izabrana druga osoba, ima prava koja zakon predviđa za slučaj redovitog otkaza ugovora o radu.

Zbog navedenih odredbi Zakona o visokim učilištima koji je u odnosu na Zakon o radu lex specialis, potrebno je za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja za vraćanje na rad na radno mjesto izvanrednog profesora utvrditi kada je tužitelj bio biran u znanstveno zvanje izvanrednog profesora i kada bi mu istekao rok od 5 godina (biranje u zvanje na određeno vrijeme), da li se tužitelj javljao na javni natječaj nakon isteka roka od 5 godina od dana biranja u zvanje ili ne.

Tek nakon što sud utvrdi navedene činjenice moći će se ocijeniti da li tužitelju pripada pravo na vraćanje na rad na radno mjesto izvanrednog profesora ili mu ne pripada pravo vratiti se na rad na to radno mjesto.

Nakon odgovora na ovo pravno pitanje moći će se cijeniti osnovanost ostalog dijela tužbenog zahtjeva.

Zbog navedenih je razloga revizija tužitelja primjenom čl. 395. st. 2. ZPP-a djelomično prihvaćena i glede odluke o vraćanju tužitelja na rad, isplatu plaće i priznanje prava iz radnog odnosa pobijane presude ukinute te predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku prvostupanjski će sud utvrditi činjenice na koje je upozoren ovim rješenjem i donijeti novu odluku.

Odluku o trošku parničnog postupka utemeljena je na odredbi čl. 166. st. 3. i 4. ZPP-a.

U Zagrebu, 2. veljače 2005. godine

Predsjednik vijeća:

Katarina Buljan, v.r.