Croatian Supreme Court quashes drug trafficking verdict due to contradictory findings and vague seizure orders.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia quashed the first-instance verdict entirely and remanded the case for retrial due to internal contradictions. The lower court acquitted one defendant while simultaneously accepting another's defense that the seized drugs belonged to her, yet failed to convict the second defendant for that specific portion. The court found the seizure order legally flawed because it lacked specific details on drug type, quantity, and scale, which contradicted the acquittal of the first defendant.
Legislator headnote
AI generatedčl. 354. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku; čl. 80. st. 3. i čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona; When a first-instance judgment contains contradictory findings regarding the ownership of seized evidence and fails to individualize the seizure order with specific details on the nature and quantity of contraband, the verdict must be quashed and the case remanded for retrial.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 1146/04-5
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Lidije Grubić Radaković, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Aleksandre Holjevac, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženih Lj. D. i drugih, zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optužene J. Č., podnesenim protiv presude Županijskog suda u Zadru br. K-100/03. od 26. listopada 2004. godine, u sjednici održanoj dana 12. prosinca 2006. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Radovana Šanteka,
r i j e š i o j e:
I. Povodom žalbi državnog odvjetnika i optužene J. Č., a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjska presuda u cijelosti i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Uslijed odluke pod I. žalbe državnog odvjetnika i optužene J. Č. ukazuju se bespredmetnim.
Obrazloženje
Nakon kaznenog postupka provedenog protiv optuženih Lj. D., J. Č. i J. D. povodom optužbe državnog odvjetnika, da bi zajedno počinili kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, prvostupanjskom presudom temeljem čl. 354. st. 1. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku oslobođena je optužbe Lj. D.. Istovremeno u odnosu na ovu optuženicu temeljem čl. 80. st. 3. i čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – "droge i vage i to prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Zadarske, Odjel krim. policije, br. … od 10. travnja 2003. godine“.
Optužena J. Č. proglašena je krivom da bi počinila kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona te je pozivom na istu odredbu uz primjenu odredba čl. 57. Kaznenog zakona ista osuđena na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Prema ovoj optuženici temeljem čl. 80. st. 3. i čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona izrečena je sigurnosna mjera
I Kž 1146/04-5
oduzimanja predmeta – "droge i to prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta PU Zadarske, Odjel krim. policije, br. … od 10. travnja 2003. godine".
Optuženi J. D. proglašen je krivim što je počinio kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona, pa je prema ovom optuženiku temeljem istog zakonskog propisa uz primjenu čl. 67. Kaznenog zakona „izrečena uvjetna osuda na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja se neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo“. Za ovog optuženika odlučeno je da u slučaju opoziva uvjete osude temeljem čl. 63. Kaznenog zakona u izrečenu kaznu ima mu biti uračunato vrijeme koje je proveo u pritvoru od 10. travnja 2003. do 17. lipnja 2003. godine, te od 12. srpnja 2003. do 20. studenog 2003. godine.
Prema ovom optuženiku temeljem čl. 80. st. 3. i čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona izrečena je sigurnosna mjera oduzimanja predmeta – "droge i to prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmetu PU Zadarske, Odjel krim. policije, br. … od 10. travnja 2003. godine“.
U odnosu na troškove kaznenog postupka temeljem čl. 122. Zakona o kaznenom postupku optuženi J. Č. i J. D. obavezani su na ime kaznenog postupka platiti iznos od 1.500,00 kn svaki, „dok je I-optužena oslobođena naknade troškova kaznenog postupka“.
Protiv ove presude žalbu je podnijelo državno odvjetništvo i to žaleći se u odnosu na sve troje optuženika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te u odnosu na optuženu J. Č. i J. D. zbog odluke o kaznenim sankcijama. Predlaže da se pobijana presuda u njenom oslobađajućem dijelu, te u odnosu na optuženog J. D. ukine i vrati na ponovno odlučivanje, odnosno podredno da se preinači u odluci o kaznenim sankcijama u odnosu na optuženu J. Č. i J. D..
Žalbu je podnijela i optužena J. Č., žaleći se po branitelju G. N., odvjetniku iz Z.. U žalbi je zatraženo da ih se obavijesti o održavanju drugostupanjske sjednice vijeća. Žali se zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni i predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a podredno da se pobijana presuda preinači na način da joj se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci zamijeni radom za opće dobro na slobodi, pa makar i u maksimalnom zakonskom trajanju.
Na žalbu državnog odvjetnika odgovor je podnijela optužena Lj. D. po branitelju A. M., odvjetniku iz Z., predlažući da se žalba državnog odvjetnika u odnosu na nju odbije kao neosnovana.
Sukladno čl. 373. st. 1. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97., 27/98. – ispravak, 58/99., 112/99. i 58/02., 143/02. – ispravak u daljnjem tekstu Zakona o kaznenom postupku), spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razgledanje.
O sjednici drugostupanjskog vijeća obaviješteni su optužena J. Č. i njen branitelj odvjetnik G. N., koji sjednici nisu pristupili. Sjednica vijeća održana je u njihovoj odsutnosti na temelju čl. 374. st. 4. Zakona o kaznenom postupku.
I Kž 1146/04-5
Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 379. st. 1. Zakona o kaznenom postupku, a povodom podnesenih žalbi Vrhovni sud Republike Hrvatske kao sud drugog stupnja utvrdio je da postoji bitna povreda odredaba kaznenog postupka, zbog čega je pobijanu presudu valjalo ukinuti u cijelosti. S obzirom na ovakvu odluku žalbe državnog odvjetnika i optužene J. Č. ukazuju se bespredmetnim.
Naime, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti utvrđeno je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367. st. 2. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku u odnosu na oslobađajući dio presude i optuženu Lj. D. te osuđujući dio presude i optuženu J. Č.. Međutim, kako je optužba teretila kao supočinitelje za jedno kazneno djelo (čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona) uz ove dvije optuženice i optuženog J. D., dio presude koji se odnosi na njega (proglašen krivim za kazneno djelo iz čl. 173. st. 1. Kaznenog zakona) nije bilo moguće razdvojiti bez štete za pravilno suđenje.
U odnosu na oslobađajući dio presude i optuženu Lj. D. prvostupanjska presuda proturječna je sama sebi u izreci te razlozima kako su oni navedeni u obrazloženju presude.
Tako prvostupanjski sud oslobađa ovu optuženicu optužbe pozivom na odredbu čl. 354. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku, da bi počinila kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona, ali istovremeno prema ovoj optuženici izriče sigurnosnu mjeru oduzimanja premeta pozivom na odredbu čl. 80. st. 3. Kaznenog zakona, koju je moguće izreći kao sankciju tek prema osobama za koje je utvrđeno da su počinili kazneno djelo. Odredbu čl. 173. st. 7. Kaznenog zakona ne smije se pomiješati sa sigurnosnim mjerama koje se izriču prema počiniteljima kaznenog djela, a kada postoji obaveza oduzimanja predmeta, a optuženik je oslobođen optužbe, takvo oduzimanje predmeta provodi se pozivom na odredbu čl. 463. st. 1. Zakona o kaznenom postupku.
Pri tome valja istaći da i sam dio presude koji se odnosi na oduzimanje predmeta ponovno ne specificira o kojoj drogi i u kojoj količini, kao i kojoj vagi bi se radilo, a na što je ukazano ranijom ukidnom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Ovakvo ponovno neodređivanje točno individualiziranih predmeta rezultiralo je daljnjom proturječnošću izreke i obrazloženja presude.
Naime, prvostupanjski sud u obrazloženju prihvaća obranu optužene Lj. D. da ništa od droge i predmeta pronađenih u kući nije njeno, zbog čega ju, kako to slijedi iz obrazloženja, i oslobađa od optužbe za bilo koje kazneno djelo. U tome dijelu istovremeno prvostupanjski sud u obrazloženju navodi kako prihvaća i obranu J. Č. da je sva pronađena droga, punila za drogu kao i vage njena, da bi zatim u činjeničnom opisu izreke pobijane presude za dio droge za koji je oslobodio optuženu Lj. D., istovremeno propustio proglasiti krivom za tu drogu J. Č. (čiju je obranu prihvatio kao istinitu). Također, taj dio droge (0,33 grama heroina te određena količina punila i precizna vaga), iako je prihvaćena obrana optuženica kako je ranije navedeno, predmet je oduzimanja oslobođene optuženice D., a ne osuđene optuženice Č..
Stoga ostaje nejasno u izreci, a proturječno samo sebi i obrazloženju, da li prvostupanjski sud smatra da je cjelokupna materija pronađene i oduzete droge, punila za drogu i precizna vaga (a koji predmeti su bili i predmet posebnih vještačenja i postoje
I Kž 1146/04-5
kvalitativna i kvantitativna vrednovanja istih po vještacima toksikolozima) pripadala J. Č. ili je nešto od toga ipak pripadalo Lj. D., da li se predmeti oduzimaju kao sigurnosna mjera od počinitelja kaznenog djela, pa makar i blažeg nego li je optuženje ili tek pozivom na odredbu čl. 463. st. 1. Zakona o kaznenom postupku kao predmeti koji se moraju oduzeti i od oslobođene osobe. Također, ponovno se ističe da odluka o oduzimanju predmeta, pogotovo kada se kroz taj dio odluke sagledava i krivnja te kriminalna količina, mora biti individualizirana naznakom predmeta i težina droge. To tim više što je takva individualizacija moguća obzirom na provedeno kvantitativno i kvalitativno vještačenje.
U ponovljenom postupku za sve optuženike, obzirom da isti bez štete nije bilo moguće izdvojiti za optuženog J. D., prvostupanjski sud će otkloniti bitne povrede na koju mu je ukazano te će provesti sve do sada izvedene dokaze, s posebnim osvrtom na komparativno vještačenje oduzete materije iz kojeg proizlazi da je vještačena droga kvalitativno različita. Upravo ovu okolnost prvostupanjski sud će dovesti u vezu sa obrana optuženika i ocjenom postoji li kaznena odgovornost odnosno, ako ista postoji, radi li se o optuženom kaznenom djelu ili nekom blažem obliku iz čl. 173. Kaznenog zakona kako je to sada bilo utvrđeno za optuženog J. D.. Tek nakon tako provedenog postupka sud će pažljivo i savjesno analizirati kako svaki dokaz posebno tako i obrane optuženika, te zatim sve dokaze u njihovoj ukupnosti povezujući ih s obranama optuženika, nakon čega će donijeti novu, na zakonu osnovanu presudu, koju će valjano i potpuno obrazložiti.
Iz svega izloženog, na temelju čl. 388. st. 1. Zakona o kaznenom postupku odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zagrebu, 12. prosinca 2006. godine
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Aleksandra Holjevac, v.r.
Ana Garačić, v. r.