Supreme Court dismisses appeal as inadmissible because costs ruling is not a final judgment on merits.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the plaintiff's appeal as inadmissible because the second-instance court's ruling on litigation costs was not a final judgment on the merits. The parties had already filed a request to reopen the proceedings regarding the merits, creating a procedural conflict. The court held that appeals against cost rulings are only permitted if no request to reopen the case has been filed, establishing that such rulings do not terminate the main proceedings.
Legislator headnote
AI generatedčl. 400. st. 1. ZPP; čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st. 1. ZPP: A ruling on litigation costs is not a final judgment on the merits and thus inadmissible for appeal unless a request to reopen the proceedings has not been filed.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-x 939/15-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Đure Sesse člana vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. P. iz R., Č., koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u D., protiv tuženice Javne ustanove K. D., D., koju zastupa punomoćnica T. Đ., odvjetnica u D., te Grada Dubrovnika umješača na strani tuženice, zastupanog po D. O., dipl. pravniku, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku broj Gž- 208/13 od 5. lipnja 2013., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Dubrovniku broj P-421/12-6 od 12. rujna 2012., u sjednici održanoj 6. travnja 2016.,
r i j e š i o j e:
Revizija tužiteljice odbacuje se kao nedopuštena.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju i pod prijetnjom ovrhe iznos od 626.400,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 05. srpnja 2002. godine do 31. prosinca 2007. godine, a od 01. 01. 2008. godine, pa do naplate, sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, tako glavnica dospijeva u ovom razdoblju od 01. srpnja 2002. godine do 31. listopada 2005. godine, na svaki mjesečni iznos od 15.660,00 kuna petog u tom mjesecu.
II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 50.625,00 kuna u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
Presudom i rješenjem suda drugog stupnja odlučeno je:
„Žalbe tuženice i umješača na strani tuženice djelomično se uvažavaju, a djelomično se odbijaju kao neosnovane, te se presuda Općinskog suda u Dubrovniku pod posl. br. 9 P. 421/12-6 od 12. rujna 2012. godine (toč. I. i II. izreke);
a) potvrđuje u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženici da u roku od 15 dana isplati ukupno tužiteljici 361.440,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni iznos od 9.036,00 kn i to počev od 1. kolovoza 2002. godine pa nadalje za svaki prethodni mjesec do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine do dana plaćanja zatezne kamate na svaki pojedini mjesečni iznos prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena,
b) preinačuje
- u dijelu točke I. izreke,
- glede glavnice i to ukupnog iznosa do iznosa od 264.960,00 kn (626.400,00 kn – 361.440,00 kn),
- glede mjesečnog iznosa do iznosa od 6.624,00 kn (15.660,00 – 9.036,00 kn),
- glede dosuđenih kamata na te iznose,
te se tužbeni zahtjev u tim dijelovima odbija kao neosnovan,
- u dijelu točke II. izreke, tako da sada glasi:
Dužna je tužiteljica naknaditi troškove parničnog postupka tuženici u iznosu od 312.563,84 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe,
c) ukida u dijelu točke I. izreke glede zakonskih zateznih kamata na svaki pojedini mjesečni iznos sa dospijećem petog u mjesecu do posljednjeg dana tog mjeseca.“
Samo protiv odluke o troškovima postupka sadržane u pobijanoj drugostupanjskoj presudi reviziju je podnijela tužiteljica ne navodeći pobliže revizijske razloge s prijedlogom Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da prihvati reviziju te „odbije“ tuženicu s ovako dosuđenim parničnim troškovima.
Odgovor na reviziju tužiteljice podnio je umješač na strani tuženice Grad Dubrovnik. Navode revizije smatra neosnovanim.
Revizijske navode smatra neosnovanima, te napominje da je u ovom predmetu umješač podnio prijedlog za ponavljanje postupka pa da je prvenstveno potrebno završiti postupak u povodu podnesenog prijedloga za ponavljanje postupka.
Revizija nije dopuštena.
U ovom predmetu tuženica i umješač na strani tuženice su, nakon što je tužiteljica izjavila reviziju kojom pobija drugostupanjsku presudu u dijelu odluke o troškovima postupka (list 150-151 spisa), podnijeli prijedlog za ponavljanje postupka (list 152-154 spisa, list 164- 167 spisa).
Imajući na umu navedeno, razloge zbog kojih su oba pravna lijeka podnesena, kao i odredbu čl. 429. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP), ovaj sud je odlučio nastaviti postupak u povodu revizije.
Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenoga 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija. Pri zauzimanju navedenog pravnog shvaćanja posebice se imalo na umu da se pod izrazom „postupak“ iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP podrazumijeva samo postupak u odnosu na predmet – meritum spora, te da se odredba čl. 400. st. 1. ZPP odnosi samo na rješenja kojima prestaje litispendencija i pravomoćno završava parnični postupak glede predmeta spora, kao i da parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka (čl. 151. st. 1. ZPP), slijedom čega odluka o njima nema značaj rješenja kojim se završava postupak i u odnosu na koji bi bila dopuštena revizija iz odredbe čl. 400. st. 1. ZPP.
Zbog svega navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st. 1. ZPP reviziju tužiteljice odbaciti kao nedopuštenu.
Zagreb, 6. travnja 2016.
Predsjednica vijeća:
Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.