Uzp-249/2007-6 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Uzp 249/07-6

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu po sucu Aleksandaru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagateljice S. P. iz S., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagateljice od 27. srpnja 2007., dana 30. svibnja 2008.,

r i j e š i o j e:

I. Predlagateljici S. P. iz S., …, određuje se primjerena naknada u iznosu od 6.800,00 kn (šesttisućaosmastokuna).

II. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. I. izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagateljice Ministarstvu financija Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagateljica je 27. srpnja 2007. podnijela zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, na osnovu odredbe članka 27. stavka 2. Zakona o sudovima ("Narodne novine", broj 150/05 i 16/07, dalje: ZS), u kojem navodi da joj je pravo na suđenje u razumnom roku povrijeđeno u postupku koji se vodi pred Upravnim sudom Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Us-7053/03, kao i u upravnom postupku koji je prethodio navedenom sudskom postupku.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS, stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je, temeljem navoda predlagateljice iz zahtjeva, pregleda pribavljenog preslika spisa Upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Us-7053/03, te očitovanja Upravnog suda Republike Hrvatske od 2. travnja 2008., utvrdio slijedeće činjenice odlučne za ocjenu osnovanosti zahtjeva predlagateljice za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, zajamčenog odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00 i 28/01, dalje: Ustav):

- predlagateljica je podnijela 11. lipnja 2003. prigovor protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Su 8-783/03-116 od 1. travnja 2003. u dijelu kojim je određena obveza polaganja državnog stručnog ispita;

- rješenjem Općinskog suda u Splitu poslovni broj Su 8-1186/03 od 23. lipnja 2003. odbijen je navedeni prigovor predlagateljice;

- protiv navedenog drugostupanjskog rješenja predlagateljica, kao tužiteljica, je 23. srpnja 2003. podnijela tužbu Upravnom sudu Republike Hrvatske kod kojeg se postupak vodio pod poslovnim brojem Us-7053/03;

- Upravni sud Republike Hrvatske je rješenjem od 7. kolovoza 2003. dostavio tuženom tijelu tužbu s prilozima te ga je pozvao dostaviti odgovor na tužbu sa spisom;

- tuženo tijelo je podneskom od 26. rujna 2003. podnijelo odgovor na tužbu i dostavilo predmetni spis;

- Upravni sud Republike Hrvatske je presudom posl. br. Us-7053/03-4 od 21. veljače 2007. uvažio tužbu i poništio rješenje Općinskog suda u Splitu broj Su-8-1186/03 od 23. lipnja 2003.;

- navedenu presudu predlagateljica, kao tužiteljica, primila je 10. rujna 2007.

S obzirom da iz navedenih utvrđenja proizlazi da je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poništeno drugostupanjsko rješenje i sukladno odredbi čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 53/91, 9/92 i 77/92) predmet vraćen upravnom tijelu radi donošenja novog upravnog akta, za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku potrebno je sagledati ukupno trajanje upravnog i sudskog postupka zajedno, kao cjelinu.

Pravno relevantno razdoblje za ocjenu osnovanosti zahtjeva za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u konkretnom slučaju je razdoblje od dana kada je nastao ''spor'' u smislu članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori'', broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99 - ispravak, 14/02 i 1/06).

Dakle, u konkretnom slučaju pravno relevantno razdoblje traje od 11. lipnja 2003., kada je predlagateljica podnijela prigovor protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Su 8-783/03-116 od 1. travnja 2003., do 30. svibnja 2008., kao dana donošenja odluke u ovom predmetu, dakle radi se o razdoblju od 4 (četiri) godine, 11 (jedanaest) mjeseci i 19 (devetnaest) dana.

Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed trajanja upravnog i sudskog postupka (gotovo pet godina) u konkretnom slučaju, a osobito imajući na umu da je Upravni sud Republike Hrvatske, nakon što je zaprimio odgovor na tužbu tuženog tijela (26. rujna 2003.), odluku donio nakon 3,5 godine (21. veljače 2007.), predlagateljici povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava. Tim više što se, prema ocjeni ovog suda, u konkretnom slučaju, ne radi o složenom upravnom predmetu, čijoj duljini trajanja predlagateljica, kao tužiteljica, nije doprinijela.

Visinu primjerene naknade u iznosu od 6.800,00 kn (šesttisućaosamstokuna) Vrhovni sud Republike Hrvatske je odmjerio uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, kao i ukupne gospodarske prilike u Republici Hrvatskoj.

Stoga je temeljem odredbe članka 28. stavka 1. i 2. ZS valjalo prihvatiti zahtjev predlagateljice i odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 30. srpnja 2008.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pravna pouka:

Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može podnijeti ustavna tužba.