Croatian Supreme Court dismisses appeal in landlord-tenant eviction case due to low property value under appeal threshold.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia dismissed the appeal filed by a tenant against a second-instance eviction order. The landlord sought to evict the tenant from a sublet apartment, and the lower courts confirmed the eviction based on a calculated annual rental value of 987 Croatian kunas. The court ruled that the appeal was inadmissible because this value fell significantly below the statutory threshold of 3,000 kunas required to permit an appeal in such disputes.
Legislator headnote
AI generatedčl. 382. st. 2. ZPP; čl. 392. ZPP: In landlord-tenant disputes, the value of the subject matter for appeal admissibility is determined by annual rent, not the plaintiff's claim, and appeals are barred if this calculated value falls below the statutory threshold.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 3011/1995-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Miroslave Vekić, Miljenke Vraničar, Ivana Mikšića i Tome Gložinića kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja "C. " d.d. B. iz B., kojeg zastupa punomoćnik B.M. dipl. pravnik, protiv tuženika M.P. iz B., koju zastupa punomoćnik Đ.P., odvjetnik iz B., te uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja Poduzeća "B. " p.o. B. iz B., kojeg zastupa punomoćnik D.B., odvjetnik iz B., radi iseljenja, odlučujući o reviziji tuženika protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 23. lipnja 1995. godine br. Gž-979/95-2, kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Bjelovaru od 25. siječnja 1995. godine br. P-92/94-11, u sjednici održanoj dana 2. studenog 1995. godine,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbacuje kao nedopuštena.
O b r a z l o ž e n j e
Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Nalaže se tuženoj P.M. iz B., da iseli iz dijela zgrade, vlasništvo tužitelja, a koja se zgrada nalazi u B., te prostorije preda slobodne od osoba i svojih stvari tužitelju, i to u roku od 15 dana, te da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 54,00 kn, sve to u roku od 15 dana pod prijetnjom izvršenja.
Tužena P.M. iz B., dužna je umješaču na strani tužitelja poduzeću "B. " p.o. B. iz B., nadoknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 650,00 kn sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom izvršenja."
Presudom suda drugog stupnja potvrđena je prvostupanjska presuda.
Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tuženica a zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da revizijski sud nižestupanjske presude ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državni odvjetnik Republike Hrvatske o reviziji se nije izjasnio.
Revizija nije dopuštena.
Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja kao vlasnika stana usmjeren protiv tuženice koja isti stan koristi na temelju ugovora o podstanarskom odnosu, a radi njezina iseljenja. Dakle, radi se o sporu iz ugovora o korištenju stana, odnosno najamnog odnosa, a u kojem se pitanje dopuštenosti revizije ocjenjuje prema vrijednosnom kriteriju, u smislu odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku - ZPP ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92), a vrijednost predmeta spora računa se prema jednogodišnjoj najamnini u smislu odredbe čl. 38. ZPP.
Vrijednost predmeta spora izračunata prema jednogodišnjoj najamnini iznosi 987,00 kn, pa kako mjerodavna granična vrijednost za dopuštenost revizije iznosi 3.000,00 kn, za zaključiti je da revizija nije dopuštena.
Stoga je na temelju odredbe čl. 392. ZPP reviziju valjalo odbaciti.
Pri tome glede navoda revizije treba reći da za ocjenu dopuštenosti revizije u nazočnom sporu nije od značaja okolnost što tužitelj u tužbi nije naznačio vrijednost predmeta spora već je prvostupanjski sud vrijednost spora izračunao nakon zaključenja glavne rasprave, jer se ne radi o sporu u kojem je za utvrđivanje prava na izjavljivanje revizije mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi, već o sporu u kojem je mjerodavna vrijednost predmeta spora koja se računa prema visini najamnine i koja zbog toga ne ovisi o dispoziciji stranaka i suda, pa je sud ovlašten i nakon zaključenja glavne rasprave provesti izviđaje te izračunati i utvrditi stvarnu vrijednost predmeta spora.
U Zagrebu, 2. studenog 1995.
Predsjednik vijeća:
dr. Ivo Grbin v.r.