Gž-2174/2016-2 · Županijski sud u Varaždinu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VARAŽDINU

Varaždin, Bra ć e Radi ć 2

Broj: 12 Gž-2174/16-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu po sucu toga suda Dubravki Bosilj kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. M. iz Z., OIB:… zastupanog po punomo ć niku Č . P., odvjetniku iz Z., protiv tuženika V. L. d.o.o. iz Z., OIB:… zastupanog po punomo ć niku H. L., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, povodom žalbe tuženika, izjavljene protiv presude Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu br. 53 Pn-22/14-18 od 27. studenog 2015.g., dana 03. travnja 2017. g.,

p r e s u d i o j e:

Usvaja se žalba tuženika te se presuda Op ć inskog gra đ anskog suda u Zagrebu br. 53 Pn-22/14-18 od 27. studenog 2015.g. preina č uje u to č . I i III izreke na na č in da se tužitelj odbija i sa zahtjevom za isplatu iznosa od 25.000,00 kn sa pripadaju ć om zatraženom zateznom kamatom.

Tužitelj je dužan tuženiku isplatiti troškove ovog postupka u iznosu od 9.012,00 kn u roku od 15 dana

Nepobijana to č .II izreke ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

Pobijanom presudom pod to č .I izreke naloženo je tuženiku da tužitelju plati na ime naknade štete iznos od 25.000,00 kn s pripadaju ć om zakonskom zateznom kamatom od 02. sije č nja 2014.g. pa do isplate. To č .II izreke tužitelj je odbijen sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva preko dosu đ enog, odnosno sa iznosom od 25.000,00 kn. To č .III izreke odre đ eno je da svaka stranka snosi svoje troškove.

Pravovremeno podnijetom žalbom tuženik pobija prvostupanjsku presudu u dosu đ uju ć em dijelu i o odluci o troškovima postupka iz svih zakonskih žalbenih razloga propisanih č l.353. st.1 Zakona o parni č nom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka US RH, 84/08, 96/08

– odluka US RH, 123/08 – ispr.57/11, 148/11 – pro č iš ć eni tekst 25/13, 89/14 – odluka US RH - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i tužba odbaci kao nedopuštena uz obvezu tužitelju na pla ć anje troškova postupka ili podredno da se presuda preina č i na na č in da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan i tužitelja obveže na pla ć anje troškova parni č nog postupka.

Tužitelj ne pobija prvostupanjsku presudu u odbijaju ć em dijelu zbog č ega ista i ostaje neizmijenjena u to č .II izreke.

Na žalbu nije odgovoreno.

Žalba tuženika je osnovana.

Sud je djelomi č no udovoljio tužbenom zahtjevu tužitelja za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na č ast i ugled jer je tuženik kao nakladnik dnevnih novina V. dana 04. listopada 2013.g. u navedenim dnevnim novinama broj 17871 na strani 32 objavio č lanak pod naslovom „S., P., M. – tri isprepletene pri č e o H.“ č iji je autor N. R. a u kojem č lanku su o tužitelju iznijete neistinite tvrdnje, pa tako: „…optužbe su vrlo ozbiljne. Ne izri č e ih bilo tko ve ć kako prenose slovenski i hrvatski mediji, finski glavni državni odvjetnik J. R. i glavni inspektor nacionalnog ureda za istrage K. E. B. . O. isti č u kako je M. osumnji č en da je s kompanjonima od trojice mena đ era P. preko posrednika dogovorio i uzeto mito za angažman u natje č aju za nabavu vojnih vozila u H. 2007.g.“ Sud analizom cjelokupnog teksta ozna č enog č lanka, a posebice djela za kojeg tužitelj i tvrdi da su za njega iznijete škodljive i neistinite informacije nalazi da su zaista objavljeni podaci objektivno škodljivi jer je djelovanje tužitelja stavljeno u kontekst koji prosje č ni č itatelj percipira kao iznimno negativan, odnosno u kontekst po č injenja kaznenog djela primanja mita.

Sud temeljem provedenog dokazanog postupka utvr đ uje da je tuženik u dnevnim novinama V. od 06. studenog 2013.g. postupio po tužiteljevom zahtjevu za objavu ispravka koji je upu ć en preporu č enom pošiljkom preko pošte dana 31. listopada 2013.g. i primljen kod tuženika 04. studenog 2013.g., te je tuženik u rubrici „O.“ pod nadnaslovom „Ispravak i objašnjenje“ objavio tekst naslova „U slu č aju P. S. M. nije osumnji č en niti se protiv njega vodi bilo kakav postupak “, a u kojem tekstu se navodi da je primljen ispravak tužitelja na dio spornog teksta te se iznosi tvrdnja iz zahtjeva za ispravak da tužitelj nije osumnji č en za dogovaranje i uzimanje mita niti se protiv tužitelja vodi bilo kakav kazneni postupak. Upravo slijedom objavljenog ispravka sud i utvr đ uje da je tužitelj postupio u skladu sa odredbom č l.22. st.2 Zakona o medijima (NN 59/04, 84/11 i 81/13 dalje: ZM) tj. ispunio uvjet da tužbom traži naknadu neimovinske štete jer se prije podnošenja tužbe sve u smislu č l.40. st.3 i st.4 i č l.42. st.1 istog Zakona obratio tuženiku kao nakladniku sa zahtjevom za objavljivanje isprike odnosno ispravka zbog č ega i odbija prigovor tuženika o neispunjavanju uvjeta za podnošenje tužbe u ovom predmetu.

Uvidom u dopis F. V. u RH upu ć en tužitelju od 07. srpnja 2014.g. te u priop ć enje za medije glavnog tužitelja F. od 28. lipnja 2013.g. kao i na temelju saslušanja samog tužitelja i svjedoka N. R. koji je autor spornog teksta a koji navodi da nije uop ć e provjeravao istinitost spornih podataka objavljenih kod drugih medija o tužitelju, da nije tražio nikakvo o č itovanje od tužitelja, sud zaklju č uje da tuženik nije dokazao postojanje niti jednog eskulpacionog razloga iz č l.21.ZM-a, a da je objavljivanje spornih podataka o tužitelju kod istoga izazvalo povredu prava osobnosti na ugled i č ast, te kako iz iskaza tužitelja proizlazi da objavljeni ispravak nije bio dostatan jer on i dalje trpi povredu prava osobnosti na ugled i č ast to i obvezuje tuženika da tužitelju isplati pravi č nu nov č anu naknadu kako je to i presu đ eno u to č .I izreke.

Pobijaju ć i prethodne zaklju č ke i utvr đ enja prvostupanjskog suda tuženik isti č e po č injenje bitne povrede odredaba parni č nog postupka iz č l.354. st.2 to č .11 i 14. ZPP-a tvrdnjom kao i tijekom prvostupanjskog postupka da tužitelj nije postupio u smislu č l.22. st.2 ZM-a jer zahtjev za ispravak objavljene informacije nije bio potpisan kao što to zahtjeva odredba č l.40. istog Zakona zbog č ega i smatra da tužbu tužitelja valja odbaciti kao nedopuštenu. Tako đ er isti č e da je i sam tužitelj u svom iskazu naveo da se uop ć e ne sje ć a kada je objavljen sporni č lanak pa nije jasno iz č ega je sud izveo zaklju č ak o intenzitetu i duljini trajanja duševnih bolova kod tužitelja upravo u korelaciji sa objavom spornog č lanka, a č ime da je po č injenja i bitna povreda iz č l.354. st.2 to č .11 ZPP-a. Tvrdi se da postoje sve pretpostavke za isklju č enje odgovornosti tuženika u smislu č l.21. st.4 ZM-a, a uz to da tužitelj ni č im nije dokazao da je objavom spornog teksta kod njega došlo do bilo kakve povrede prava osobnosti.

Ispituju ć i pobijanu presudu u smislu istaknutih bitnih povreda odredaba parni č nog postupka valja re ć i da prvostupanjski sud nije po č inio bitnu povredu iz č l.354. st.2 to č .14 ZPP-a s obzirom da je izme đ u stranaka nesporno a razvidno je i iz preslike stranice dnevnog lista „V.“ od 06. studenog 2013.g. da je tuženik objavio „ispravak i objašnjenje“ po zahtjevu odvjetnika ovdje tužitelja č ime se i smatra da je procesna pretpostavka u smislu č l.22. st.2 ZM-a za podnošenje tužbe u cijelosti ispunjena neovisno o postupku koji je tome prethodio. Na ovom stajalištu je i brojna sudska praksa VS RH pa tako npr. taj sud u svojoj odluci broj Rev-958/11 od 18. svibnja 2011.g. navodi da u slu č aju kada je ispravak objavljen, tuženik u parnici radi naknade nematerijalne štete po odredbama č l.21. i 22. ZM-a ne može osnovano isticati eventualne nedostatke prilikom podnošenja zahtjeva za ispravak, niti je sud to ovlašten ispitivati.

Sporni č lanak je objavljen u obliku kolumne, koja se od drugih oblika u novinarstvu razlikuje po tome što sadrži izri č ito gledište ili mišljenje autora, s time da je i ovaj sud suglasan da č lanak sadrži objektivno škodljive informacije koje tužitelja stavljaju u kontekst po č injenja kaznenog djela primanja mita. Usprkos navedenog valja istaknuti da se u navedenom č lanku od strane autora ne tvrdi da se protiv ovdje tužitelja vodi istraga i da je isti osumnji č en od strane finskog državnog odvjetnika ve ć se prenose informacije o navedenom koje da su sadržane u slovenskim i drugim hrvatskim medijima.

Bez obzira na prethodno navedeno ovaj sud je stava kao i prvostupanjski sud da suprotno žalbenim navodima nisu ostvarene pretpostavke za eksuklpaciju tuženika za odgovornost za štetu tužitelju iz č l.21. st.4 ZM-a, kojim je propisano da nakladnik ne odgovara za štetu ako je informacija utemeljena na to č nim č injenicama ili č injenicama za koje je autor imao osnovani razlog povjerovati da su to č ne i poduzeo je sve potrebne mjere za provjeru njihove to č nosti , a postojalo je opravdano zanimanje javnosti za objavu te informacije i ako je postupao u dobroj vjeri. Naime, tijekom prvostupanjskog postupka nije bilo sporno da su i drugi hrvatski mediji s time da i sam tužitelj spominje „G.“, „J.“ te slovenske medije, objavljivali tekstove glede afere „P.“ u kojima se svima spominjao i tužitelj u sli č nom kontekstu , a u ovom spornom, autor teksta iako prenosi informacije iz drugih medija, isto prenosi, kako i sam isti č e u svom iskazu svjedok N. R., bez bilo kakvih provjera o njihovoj to č nosti , č ime prenijeta neto č na informacija ne postaje to č na. Uostalom tuženik je objavio zatraženi po tužitelju ispravak informacije iz navedenog č lanka što zasigurno ne bi u č inio da je smatrao kako je objavljena informacija to č na.

Svakom je č ovjeku i gra đ aninu zaštita njegove č asti zagarantirana Ustavom RH, kao sastavni dio prava vezanih za njegovu osobnost pa tako č l.22 st.1 Ustava RH odre đ uje da je č ovjekova osobnost nepovrediva, to se svaka povreda č asti iznošenjem neistinitih navoda mora smatrati štetnom radnjom kojom se drugome nanosi šteta i žrtva takvih postupanja kao protupravnih ima pravo na naknadu štete koju reguliraju propisi obveznog prava. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 , dalje ZOO) u č l.19 st.1 odre đ uje da svaka fizi č ka i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvr đ enim zakonom, s time da su u st.2 iste odredbe pobrojene neke od prava osobnosti koje se štite, izme đ u ostalog i pravo na č ast, ugled, dostojanstvo, duševno zdravlje. Iz prednjeg slijedi da se u dokaznom postupku temeljem utvr đ enih č injenica prvenstveno moralo dokazati da je ošte ć enom povrije đ eno neko njegovo (ili kumulativno više njih) pravo osobnosti.

Objektom povrede prava osobnosti č asti i ugleda neke osobe, smatra se ono osobno neimovinsko dobro koje se sastoji u ukupnosti onih moralnih vrijednosti č ovjeka koje on uživa kao č lan odre đ ene društvene sredine u odnosu na njegovo poštenje, prošlost, znanje, sposobnost i na druge njegove moralne vrijednosti. Duševno zdravlje neke osobe ne sastoji se samo u štetnom radnjom izazvanim duševnim oboljenjima, ve ć isto predstavlja i povredom izazvanu neugodu, nezadovoljstvo, frustraciju, ljutnju, sram kod te osobe, jer i navedeni osje ć aji predstavljaju poreme ć aj dotadašnjeg duševnog mira odre đ ene osobe, zadiranje u zašti ć enu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje ošte ć enika. Dostojanstvo je osobno pravo svakog č ovjeka kao pojedinca i kao č lana društvene zajednice, a sadržano je u pravu svakog č ovjeka da o č ekuje i zahtjeva od svakog drugog da poštuje njegovu osobnost, da ne umanjuje njegov ugled i društvu.

Svrha je popravljanja neimovinske štete isplatom nov č ane naknade u nastojanju da se dosu đ enim nov č anim iznosom postigne što je više mogu ć e pravi č na i približna djelomi č na satisfakcija u vidu djelomi č nog uklanjanja nastalih štetnih posljedica u unutarnjoj sferi ošte ć enikove osobnosti.

Naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, č ast, dostojanstvo, duševno zdravlje, priznaje se u slu č ajevima kada je štetni doga đ aj kod povrije đ ene osobe opravdano mogao izazvati duševnu bol, time da kod dosu đ ivanja visine naknade sud je dužan voditi ra č una izme đ u ostalog i o ja č ini i trajanju duševne boli koje ošte ć enik trpi, ali i o osobnim svojstva ošte ć enika, prilikama sredine u kojima živi kao i o svim ostalim okolnostima konkretnog slu č aja.

Po ocjeni ovog suda sadržaj iznijete informacija da je tužitelj osumnji č en od strane glavnog Finskog državnog odvjetnika za dogovaranje i uzimanje mita za svoj angažman u nabavi vojnih vozila u H. 2007.g., iako nije to č an jer je iz po samom tužitelju dostavljene izjave za medije Ureda glavnog tužitelja Finske od 28. lipnja 2013.g. razvidno da je optužnica radi podmi ć ivanja podignuta protiv finske obrambene industrije grupe P. i njihovih zaposlenika, no isto tako u istom priop ć enju se izrijekom spominje ovdje tužitelj u dijelu gdje se navodi :

„F. optuženici se sumnji č e za sudjelovanje u obe ć avanju mita ili podmi ć ivanju preko posrednika u zamjenu za postupanje predsjednika R. H. i generalnog direktora tvrtke u državnom vlasništvu RH, za koje se smatralo da imaju utjecaja na postupak nabave vozila“, kao i „do sada je zajedni č ka istraga rezultirala kaznenom prijavom u F. ali je još uvijek u tijeku u A. i H.“ a kako je u 2007.g. predsjednik RH bio upravo tužitelj, to sadržaj ovog priop ć enja za medije danog nekoliko mjeseci prije objave spornog č lanka, upu ć uje na osnove sumnje u odnosu na tužitelja, iako nesporno iz re č enog priop ć enja ne proizlazi da bi sam tužitelj bio osumnji č en ili optužen u kaznenom postupku pred finskim sudom.

Obzirom na navedeno a uzimaju ć i u obzir č injenicu nesporno po tuženiku objavljenog ispravka informacije u „V.“ od 06. studenog 2013.g pod naslovom „ U slu č aju P. S. .M. nije osumnji č en niti se protiv njega vodi bilo kakav postupak“, koji demanti usprkos nespornog utvr đ enja da je isti objavljen tužitelj negira, daljnje č injenice da su i prije i poslije objave spornog č lanka i drugi doma ć i i strani tiskani i elektroni č ki mediji objavili iste ili sli č ne informacije o povezanosti tužitelja sa aferom „P.“, da se tužitelj niti ne sje ć a kako to navodi u svom iskazu kada je objavljen sporni tekst iz ovog postupka, da je bio iznena đ en tekstom objavljenim kod tužitelja iz razloga što ga nitko nije kontaktirao prije toga, da ga je sporni tekst zasmetao, da nije podigao tužbu protiv lista „G.“ koji je tako đ er objavio informaciju o njemu kao osumnji č eniku u aferi „P.“, da je cilj same tužbe prema rije č ima tužitelja da se V. podsjeti da ne smije pisati neistine, da štetu koju je pretrpio tužitelj opisuje kao povrije đ enost, uznemirenost, utjecaj na odnose sa predstavnicima stranih država s kojima je kontaktirao, to ovaj sud ne može uzet kao vjerodostojan iskaz tužitelja da su sve ove neugodnosti koje tužitelj opisuje u svom iskazu rezultat upravo i jedino spornog teksta te da nisu vezane i za informacije koje su o istoj stvari objavljivali drugi mediji prije i poslije spornog teksta tuženika.

Prema odredbi č l.22. st.1 ZM-a nematerijalna šteta u pravilu se nakna đ uje objavljivanjem ispravka informacije i isprikom nakladnika te isplatom naknade sukladno op ć im propisima obveznog prava iz č ega slijedi da je objava ispravka ili isprike u smislu č l.22. st.1 ZM-a jedan od vidova naknade pretrpljene štete objavljenom informacijom, a naknada štete isplatom u novcu dolazi u obzir jedino ukoliko objavljeni ispravak ili isprika ne bi predstavljali dovoljnu naknadu, što je ujedno i smisao propisivanja traženja ispravka kao procesne pretpostavke za podnošenje tužbe za naknadu štete isplatom naknade u novcu.

Zbog svega prethodno navedenog ovaj sud prihva ć a žalbu tuženika jer tvrdnja prvostupanjskog suda da je tužitelj upravo zbog objave spornog teksta u dnevnom listu „V.“ od 04. listopada 2013.g. trpio duševne boli jakog intenziteta a bitno slabijeg trpi i dalje nema uporišta u provedenom dokaznom postupku jer tužitelj o istome nije iskazivao niti to proizlazi iz i jednog drugog provedenog dokaza, č ime je sud prvog stupnja doista po č inio bitnu povredu odredaba parni č nog postupka iz č l. 354. st. 2 t. 11 ZPP- a, kako to tuženik i isti č e u žalbi, što je ujedno dovelo i do pogrešne primjene materijalnog prava. Tužitelj u svom iskazu uop ć e ne govori o trpljenju duševnih boli povezanih sa konkretnom informacijom objavljenom po tuženiku a kamo li o njihovom intenzitetu, ve ć iskazuje o iznena đ enosti što ga prije objave nitko nije nazvao. U konkretnom slu č aju radi se o tekstu objavljenom nakon objave istih ili sli č nih tekstova o tužitelju i u drugim medijima, nakon objave izjave za medije Finskog glavnog državnog tužitelja u kojoj se tužitelj na indirektan na č in povezuje sa optuženicima koji su optuženi za davanje mita, o tekstu za koji tužitelj niti ne zna kada je objavljen, o tužbi koja prema tužitelju ima za cilj „podsjetiti tuženika da se ne smiju pisati neistine“ iako je cilj i svrha tužbi za naknadu neimovinske štete objavom informacija nastojanje da se dosu đ enim nov č anim iznosom postigne što je više mogu ć e pravi č na i približna djelomi č na satisfakcija u vidu djelomi č nog uklanjanja nastalih štetnih posljedica u unutarnjoj sferi ošte ć enikove osobnosti o kojima tužitelj u svom iskazu niti ne govori i u kona č nici o tekstu glede kojeg je objavljen ispravak, č ime je po stavu ovog suda tužitelju pružena zadovoljština odnosno nadokna đ ena mu je pretrpljena neimovinska šteta.

Imaju ć i u vidu gore navedeno valjalo je žalbu tuženog prihvatiti osnovanom te temeljem propisa č l.373a to č . 1 i 3 ZPP-a presudu suda prvog stupnja preina č iti i presuditi kako je navedeno u izreci.

Ujedno je temeljem č l.166 st.2 u vezi sa č l.154 st.1 ZPP-a valjalo preina č iti i odluku o troškovima postupka, te tuženiku dosuditi zatražene troškove prvostupanjskog postupka u iznosu od 6.250,00 kn, koji se sastoje od troška sastava odgovora na tužbu i zastupanja tuženika na 4 održana ro č išta i to za svaku ovu radnju u iznosu od 1.000,00 kn po Tbr. 8. i Tbr. 9 t.1 Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 - dalje:Tarifa) te pripadaju ć eg iznosa PDV-a od 1.250 kn (Tbr. 42. Tarife), kao i zatraženi trošak žalbenog postupka od 2.762,00 kn od toga 1.562,00 kn odnose ć i na sastav žalbe sa PDV-om ( Tbr 10. t. 1 i Tbr.42 Tarife) te sudske pristojbe na žalbu od 1.200,00 kn , odnosno sveukupno 9.012,00 kn. Varaždinu, 03. travnja 2017.g.

S U D A C :

Dubravka Bosilj v.r.