Croatian Supreme Court partially allows appeal, increasing non-material damage compensation for traffic accident victim.
Legislator summary
AI generatedThe Supreme Court of Croatia partially upheld the appellant's review against the lower courts' decision in a traffic accident damages case. While the court confirmed the defendant's liability and the specific amount for material damage, it found an error in calculating non-material damages for pain, fear, and reduced life activities. Consequently, the court increased the compensation for reduced life activities to the statutory fair amount while dismissing the excess claims for other damages.
Legislator headnote
AI generatedčl. 200. Zakona o obveznim odnosima; čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku: The Supreme Court established that lower courts erred in applying the statutory fair compensation for reduced life activities, which must be calculated based on the specific statutory amount rather than arbitrary assessment.
Keywords
AI generatedCited Legislation
AI generatedFull text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1988/1996-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Borisa Guttmanna kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Ivana Mikšića, Petra Milasa i Ivke Zlokić kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. G. iz Z., koga zastupa punomoćnik A. J., odvjetnik u Z., protiv tužene C. O. d.d. Z., radi naknade štete, rješavajući reviziju tužitelja izjavljenu protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. lipnja 1996. godine, br. Gž 5710/95-2, kojom je potvrđena prvostupanjska presuda Općinskog suda u Zagrebu od 2. ožujka 1995. godine, br. Pn 3749/94, u sjednici održanoj 26. travnja 2000. godine,
p r e s u d i o j e:
Djelomično se prihvaća revizija, te se preinačuju presude Županijskog suda u Gradu Zagrebu od 11. lipnja 1996. godine, br. Gž 5710/95-2 i Općinskog suda u Zagrebu od 2. ožujka 1995. godine, br. Pn 3749/94, pa se sudi:
Dužna je tužena C. o. d.d. Z., platiti tužitelju D. G. iznos od 62.419,00 kn (šezdesetdvijetisućečetristodevetnaest kuna) sa zakonskom zateznom kamatom u smislu čl. 277. st. 1. Zakona o obveznim odnosima koja kamata teče od 2. ožujka 1995. godine do isplate, te mu naknaditi parnični trošak ukupno u iznosu od 4.909,00 kn sa zakonskom kamatom koja teče - na iznos parničnog troška od 3.459,00 kn od 2. ožujka 1995. godine, a na iznos od 1.450,00 kn od 26. travnja 2000. godine do isplate.
U preostalom dijelu revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
Drugostupanjski je sud odbio žalbu tužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu kojom je tužena stranka obvezana platiti tužitelju za naknadu štete iznos od 44.419,00 kn sa kamatom i parnični trošak u iznosu od 3.459,00 kn, dok je u preostalom dijelu (za iznos od 51.000,00 kn i za kamate na parnični trošak) tužitelj odbijen.
Protiv drugostupanjske presude je tužitelj pravovremeno izjavio reviziju zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka (koju posebno ne obrazlaže), te predlaže da se preinače obje presude i dosudi mu se u cijelosti utuženi iznos, veći trošak i kamate na parnični trošak.
Odgovor na reviziju nije podnesen, a Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije se izjasnilo o reviziji.
Revizija je djelomično osnovana.
Nije sporna odgovornost tužene za štetu koju je tužitelj pretrpio u prometnoj nezgodi koju je skrivio osiguranik tužene. Također nije sporna ni visina materijalne štete u iznosu od 2.419,00 kn (za tuđu pomoć).
Tužitelju je dosuđeno s naslova nematerijalne štete:
- za pretrpljene fizičke boli 5.000,00 kn (utužio je 15.000,00 kn),
- za pretrpljeni strah 5.000,00 kn (utužio je 18.000,00 kn) i
- za smanjenje životnih aktivnosti 32.000,00 kn (utužio je 60.000,00 kn).
U prometnoj je nezgodi tužitelj zadobio teške tjelesne povrede (kompresivni prijelom trupa VIII. grudnog kralješka, prijelom prsne kosti, nagnječenje pluća i lijevog hemitorasa, retrosteralni krvni podljev, te nagnječenje čela, desnog prsišta i desne podlaktice). Doživio je primarni strah jakog intenziteta i sekundarni zbog brige za zdravlje u trajanju od deset tjedana. Trpio je fizičke boli (10 dana jače, 14 dana srednje i 4 tjedna slabe). Smanjena mu je životna aktivnost za 25% (zbog posljedica loma kosti).
Polazeći od utvrđenih povreda, intenziteta i dužine trajanja fizičkih boli, straha i smanjenja životnih aktivnosti, ovaj Vrhovni sud ocjenjuje da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo, odredbu čl. 200. Zakona o obveznim odnosima kod utvrđivanja pravične novčane naknade za smanjenje životnih aktivnosti, jer pravična naknada za taj vid štete iznosi 50.000,00 kn. Pri odmjeravanju visine štete za fizičke boli i pretrpljeni strah, primjereno je dosuđena novčana naknada po nižestupanjskim sudovima u iznosu od po 5.000,00 kn za svaki vid te vrste štete.
Djelomično je stoga prihvaćena revizija, te je tužitelju dosuđena veća naknada štete - kao u izreci - po odredbi čl. 395. st. 1. Zakona o parničnom postupku. Odbijajući dio revizije temelji se na odredbi čl. 393. Zakona o parničnom postupku.
U pravu je revident kada tvrdi da mu je trebalo dosuditi i kamatu na parnični trošak, jer na kamatu ima pravo po odredbi čl. 3. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izvršnom postupku ("Narodne novine", broj 27/90).
Budući je djelomično uspio sa revizijom tužitelju je primjenom odredbe čl. 166. Zakona o parničnom postupku dosuđen veći parnični trošak. Kamata na dosuđeni trošak po sudu nižeg stupnja teče od donošenja prvostupanjske presude, a kamata na razliku od donošenja presude ovoga suda.
Na temelju svega navedenog suđeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 26. travnja 2000. godine
Predsjednik vijeća:
Boris Guttmann, v.r.