Legislator Case Law & Legislation
Kžm-25/2005-3 AI generated

Kžm-25/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number Kžm-25/2005-3
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Presuda

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ- a i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. ožujka 2005. godine, broj Kmp-4/05, u sjednici održanoj dana 29. lipnja 2005. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Božice Cvjetko,

Legislator headnote

AI generated

Kžm-25/2005-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP-a ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02 – u nastavku: ZKP-a), predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno njegovu prijedlogu.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Kžm 25/05-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Erike Kocijančić, kao predsjednice vijeća, te Zlate Lipnjak-Bosanac i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Gordane Korotaj, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. T. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ- a i dr., odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnijetoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. ožujka 2005. godine, broj Kmp-4/05, u sjednici održanoj dana 29. lipnja 2005. godine, u nazočnosti zamjenice Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Božice Cvjetko,

p r e s u d i o j e:

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika, te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zagrebu, proglašen je krivim T. M. zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., a primjenom čl. 27. st. 1. i 2., u svezi s čl. 109. st. 1. i 4. Zakona o sudovima za mladež, izrečen mu je pridržaj kazne maloljetničkog zatvora, na temelju čl. 11. Zakona o sudovima za mladež, istovremeno mu je izrečena i odgojna mjera pojačane brige i nadzora, time da mu može naknadno biti izrečen maloljetnički zatvor ukoliko za vrijeme od dvije godine počini novo kazneno djelo, ili ukoliko se usprotivi provođenju izrečene odgojne mjere.

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik iz žalbene osnove bitne povrede odredaba ZKP-a, povrede Kaznenog zakona, te odluke suda o kaznenoj sankciji, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Na žalbu nije odgovoreno.

Zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske, u svom pismenom mišljenju koje je stavljeno na temelju čl. 373. st. 1. ZKP-a ("Narodne novine" broj 110/97, 27/98, 58/99, 112/99 i 58/02 – u nastavku: ZKP-a), predložio je da se žalba državnog odvjetnika prihvati i postupi sukladno njegovu prijedlogu.

Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.

Nije u pravu državni odvjetnik u pogledu tvrdnje o postojanju bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, zbog kojih također neosnovano uzima da prvostupanjsku presudu treba ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

U izreci pobijane presude, opis djela je sukladan onim činjenicama koje su utvrđene u dokaznom postupku, a posebno iskazu svjedoka S. Ž. na glavnoj raspravi. Stoga je sud prvog stupnja u opis djela u izreci ispravno označio sve činjenice i okolnosti vezane za kaznenopravnu radnju posjedovanja radi prodaje količine od 5,64 grama opojne droge kokaina, od koje količine je optuženik predao 0,1 gram opojne droge kokaina svjedoku Ž.

Okolnost da prvostupanjski sud, u tom sklopu, ne govori da se radilo o predaji iz usluge, nije propust formalne prirode koji bi predstavljao bitnu postupovnu povredu, već je naprotiv logična posljedica zaključka prvostupanjskog suda da optuženik nije na drugi način, tj. iz usluge predao navedenu količinu od 0,1 gram kokaina, te na taj način stavljao u promet tvari koje su propisom proglašene opojnom drogom, već naprotiv da je optuženik od ukupne količine od 5,64 grama opojne droge, izdvojio 0,1 gram i predao svjedoku Ž., koja radnja obuhvaća kaznenopravnu radnju posjedovanja radi prodaje navedene opojne droge kokaina u označenoj količini.

Stoga, opisana žalbene tvrdnje nisu osnovane.

Prvostupanjski sud je i u formalnom smislu u opis djela u izreci presude, sukladno čl. 359. st. 7. ZKP-a, unio naznaku svih činjenica i okolnosti koje čine obilježja kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., kaznenopravnom radnjom posjedovanja radi prodaje navedene opojne droge, zbog čega žalbene tvrdnje žalitelja nemaju uporišta u sadržaju izreke pobijane presude.

Naprijed izloženo jednako vrijedi za daljnju žalbenu tvrdnju o tome, da je ista bitna postupovna povreda ostvarena i time što je sud prvog stupnja propustio do kraja riješiti predmet optužbe, jer nije riješio pitanje predaje na ime usluge kao konkretiziranog načina stavljanja u promet opojne droge.

Suprotno tome, kada sud prvog stupnja iz potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja nije našao da se radi o predaji iz usluge svjedoku Ž. navedene količine opojne droge kokaina, onda je s pravom uzeo da količina od 0,1 gram predstavlja dio one ukupne količine od 5,64 grama opojne droge kokaina, koju je optuženik posjedovao radi prodaje, oglasivši ga krivim samo za kaznenopravnu radnju posjedovanja radi prodaje.

U izloženom smislu nema, dakle, formalnih nedostataka opisanih u žalbi državnog odvjetnika, a niti bilo koje druge bitne postupovne povrede na čije postojanje, u smislu čl. 379. st. 1. toč. 1. ZKP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

Nije osnovana ni žalba državnog odvjetnika zbog povrede Kaznenog zakona.

Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, na optuženika i njegovo djelo primijenjen je zakon koji se i jedino mogao primijeniti, a to je odredba čl. 173. st. 2. KZ-a i dr., vezana za kaznenopravnu radnju posjedovanja radi prodaje opojne droge kokaina.

Osim toga, iz potpuno i pravilno utvrđenih činjenica, posebno onih koje proizlaze iz iskaza svjedoka S. Ž. na listu broj 54/II, alineja 4 spisa, proizlazi da je optuženik od ukupne količine 5,64 grama opojne droge kokaina koju je posjedovao radi daljnje prodaje, u stanu svjedoka, dao radi probe, a ne radi protuusluge vezane za predaju automobila, odnosno muzičkih komponenti, pa nema dakle konkretiziranog načina neovlaštenog stavljanja u promet navedene opojne droge, kako se to izmijenjenim činjeničnim opisom optužnog akta na listu 56, alineja 1., optuženiku stavlja na teret, zbog čega je ova predaja radi probe inkludirana u kaznenopravnoj radnji posjedovanja radi prodaje cjelokupno navedene količine opojne droge kokaina.

Isto tako, sud prvog stupnja nije za odnosno inkriminirano ponašanje optuženika, mogao proglasiti krivim za kazneno djelo iz čl. 173. st. 5. KZ-a, jer za to djelo nije ni optužen, a u protivnom radilo bi se o povredi Kaznenog zakona iz čl. 368. st. 1. toč. 4. ZKP-a, na štetu optuženika.

Stoga ni u tom dijelu nije osnovana žalba državnog odvjetnika.

Žaleći se zbog izrečene kaznene sankcije, državni odvjetnik ukazuje da je pridržaj kazne maloljetničkog zatvora s rokom kušnje od dvije godine, kao i izrečena odgojna mjera pojačane brige i nadzora, su preblago odmjerene kaznene sankcije, s obzirom na vrstu opojne droge koja je bila predmetom posjedovanja radi prodaje.

Suprotno tome, sud prvog stupnja je s pravom primijenio odredbu čl. 109. st. 1. Zakona o sudovima za mladež, nalazeći da vrsta kaznenog djela, kao i način počinjenja djela, upućuju da su isti u velikoj mjeri odraz životne dobi počiniteljeve, a okolnosti koje se odnose na njegovu ličnost, kako to proizlazi iz mišljenja saslušane predstavnice Centra za socijalnu skrb – Ured C., A. L. (list broj 55 spisa), opravdaju uvjerenje da će se svrha sankcija postići i izricanjem pridržaja kazne maloljetničkog zatvora, te izricanjem navedene odgojne mjere. Ovdje se prije svega misli na podatak da je optuženik u međuvremenu završio srednju školu za zanimanje mehaničara alatnih strojeva, ali u svojoj struci nije dobio zaposlenje, već se zaposlio na određeno vrijeme. Uz navedeno, pokazao je izuzetno dobru suradnju s Centrom za socijalnu skrb, tako da je prognoza njegovog daljnjeg razvoja pozitivna.

Istovremeno, bio je podvrgnut višekratnom testiranju na zlouporabu opojnih droga i svi su rezultati bili negativni, zbog čega sud prvog stupnja optuženiku nije izrekao posebnu obvezu podvrgavanja stručnom medicinskom postupku odvikavanja od droga iz preventivnih razloga.

Slijedom svega naprijed izloženog trebalo je odbiti žalbu državnog odvjetnika, te presuditi kao u izreci ove drugostupanjske presude, na temelju čl. 387. ZKP-a.

U Zagrebu, 29. lipnja 2005. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Erika Kocijančić, v.r.

Gordana Korotaj, v.r.