Revr-697/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revr 697/15-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, te Jasenke Žabčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja P. J. iz P., kojeg zastupa punomoćnik K. A., odvjetnik u O., protiv tuženice „O. “ d.d. O., koju zastupa punomoćnik D. Z., odvjetnik u O., radi utvrđenja i dr., odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-4535/13-2 od 8. prosinca 2014., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Osijeku broj Pr-681/12-21 od 23. rujna 2013. u sjednici održanoj 7. listopada 2015.,

r i j e š i o j e:

Revizija tuženice odbacuje se kao nedopuštena.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova odgovora na reviziju.

Obrazloženje

Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženice i potvrđena prvostupanjska presuda kojom je prihvaćen zahtjev tužitelja na utvrđenje da je Odluka o neraspoređenim radnicima tuženika od 7. listopada 2012. nezakonita i nedopuštena, te da kao takva od trenutka donošenja ne proizvodi nikakve pravne učinke prema tužitelju, kao i zahtjev na isplatu po osnovu manje isplaćene plaće za mjesec siječanj 2013. u iznosu od 359,36 kuna bruto i za mjesec veljaču 2013. u iznosu od 2.824,55 kuna bruto, sve s pripadajućom zateznom kamatom na ovaj iznos i troškovima postupka u iznosu od 6.900,00 kn. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) je podnijela tuženica, uz prijedlog da se presuda preinači shodno navodima iznijetim u reviziji, odnosno ukine.

Tužitelj je odgovorio na reviziju s prijedlogom da se ista odbaci kao nedopuštena. Pri tom tužitelj zahtjeva trošak odgovora na reviziju.

Revizija je nedopuštena.

Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a, u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, mogu je podnijeti protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U smislu odredbe čl. 382. st. 3. ZPP-a, u reviziji iz st. 2. ovog članka stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, te razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Dakle, revizija u ovom slučaju treba sadržavati tri elementa, i to određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navedene razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U okolnostima kada u reviziji izostane bilo koji od navedenih elemenata nisu ispunjene pretpostavke za razmatranje osnovanosti revizije. Naime, prema odredbi čl. 392.b st. 2. ZPP-a, revizija se odbacuje kao nedopuštena ako u njoj nije određeno naznačeno pravno pitanje zbog kojega se podnosi uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, kao i zato što u njoj nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositelj smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Prema odredbi čl. 392.b st. 3. ZPP-a, revizija se odbacuje kao nedopuštena i kada pravno pitanje zbog kojeg je ona izjavljena nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Tuženica postavlja pitanja: „1. Je li Odluka o neraspoređenim radnicima tuženika nezakonita i ništavna zbog povrede odredbi čl. 133. ZR-a – podredno jesu li pravni poslovi tuženika utjecali na njegove statusne promjene i je li izvršen prijenos gospodarske cjeline?, 2. Je li se u ovome predmetu spora može utvrđivati postojanje pravnog interesa?“ Pri tom tuženica ističe da je riječ o pitanjima važnim osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojima revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje, dok se kod drugog postavljenog pitanja tuženica posebno poziva na različitu praksu Županijskog suda u Osijeku (konkretno pravno shvaćanje iznijeto u rješenju Županijskog suda u Osijeku br. Gž-682/13). Daljnji navodi izneseni u reviziji svode se na analizu postupaka provedenih pred nižestupanjskim sudovima, odnosno na obrazlaganje revizijskih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, kao da je riječ o tzv. redovnoj reviziji iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP-a.

U konkretnom slučaju kod prvog postavljenog pitanja u reviziji nisu određeno izloženi razlozi zbog kojih podnositeljica smatra da je pitanje zbog kojeg je revizija podnesena važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Naime, u reviziji se samo općenito ističe da je riječ o pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni o kojem revizijski sud još uvijek nije zauzeo pravno shvaćanje, što nije dovoljno za ocjenu dopuštenosti revizije u smislu cit. odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Kod drugog postavljenog pitanja valja reći da se prema zauzetom pravnom shvaćanju ovog suda (Gzz-65/82 od 1. lipnja 1982, Revr-581/03 od 27. svibnja 2004. i dr.) postojanje pravnog interesa u smislu odredbe čl. 187. ZPP-a može provjeravati samo prije donošenja odluke o tužbenom zahtjevu. Utoliko se za drugo pitanje kako ga je postavila tuženica ne može uzeti da predstavlja pitanje o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, a time i da je riječ o pitanju koje bi bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni u smislu odredbi čl. 382. st. 2. i 3. ZPP-a.

Slijedom izloženog valjalo je temeljem odredbe čl. 392.b st. 2. i 3. ZPP-a reviziju tuženice odbaciti kao nedopuštenu.

Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na reviziju jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje parnice (čl. 166. st. 1. i 155. st. 1. ZPP-a).

Zagreb, 7. listopada 2015.

Predsjednik vijeća

Željko Glušić, v.r.