Rev-228/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Ljubice Munić i Nenada Perina, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. K. i 2. R. K., oba iz G., zastupanih po zajedničkom punomoćniku B. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženice C. " d.d. O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-494/04-3 od 15. travnja 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-807/03 od 18. studenoga 2003., u sjednici održanoj dana 25. studenoga 2008.,
Legislator headnote
AI generatedRev-228/2007-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tuženica. Navodi da podnosi reviziju temeljem čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP). U sadržaju revizije upire na formalne nedostatke presude i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa se ima smatrati da se, pored upiranja na pogrešnu primjenu materijalnog prava, poziva i na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 228/07-2
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Jasne Brežanski, predsjednice vijeća, te Davorke Lukanović-Ivanišević, Ivke Zlokić, Ljubice Munić i Nenada Perina, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. D. K. i 2. R. K., oba iz G., zastupanih po zajedničkom punomoćniku B. J., odvjetniku iz Z., protiv tuženice C. " d.d. O., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-494/04-3 od 15. travnja 2005., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-807/03 od 18. studenoga 2003., u sjednici održanoj dana 25. studenoga 2008.,
r i j e š i o j e :
Ukida se presuda Županijskog suda u Vukovaru broj Gž-494/04-3 od 15. travnja 2005. i presuda Općinskog suda u Vinkovcima broj P-807/03-84 od 18. studenog 2003. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja naloženo je tuženici isplatiti tužiteljima D. K. i R. K., oba iz G., solidarno, na ime naknade štete temeljem odredbe čl. 194. ZOO zbog izmakle koristi i to s naslova razlike između osobnog dohotka njihova oca S. K. i mirovine, u ukupnom iznosu od 117.515,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama u smislu čl. 1. Uredbe o visini stope zateznih kamata kako slijedi na pojedinačno navedene iznose i za razdoblja, a sve pobliže opisano u stavku 1. prvostupanjske presude.
U stavku 2. izreke presude naloženo je tuženici isplatiti tužiteljima materijalnu štetu po osnovi rada prednika tužitelja, pokojnog S. K., u poljoprivredi i stočarstvu, iznos od 33.008,78 kn sa zakonskim zateznim kamatama za pojedina razdoblja i na pojedine iznose, sve pobliže opisano u tom stavku izreke prvostupanjske presude.
U stavku 3. izreke naloženo je tuženici svakom od tužitelja isplatiti s naslova duševnih boli zbog smrti bliske osobe iznos od 37.500,00 kn, sa zakonskim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate, kao i naknaditi im parnični trošak u iznosu od 106. 906,00 kn, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
Presudom suda drugog stupnja odbijena je žalba tuženice kao neosnovana, pa je presuda suda prvog stupnja potvrđena.
Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju je izjavila tuženica. Navodi da podnosi reviziju temeljem čl. 385. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92 i 112/99 – dalje ZPP). U sadržaju revizije upire na formalne nedostatke presude i na pogrešnu primjenu materijalnog prava, pa se ima smatrati da se, pored upiranja na pogrešnu primjenu materijalnog prava, poziva i na revizijske razloge bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
Predlaže da se revizija prihvati i pobijana presuda, zajedno sa presudom suda prvog stupnja preinači tako što bi se tužbeni zahtjev u cijelosti odbio.
U odgovoru na reviziju tužitelji su se reviziji usprotivili, smatrajući ju neosnovanom, pa su predložili da se revizija odbije. Zatražili su i naknadu troškova odgovora na reviziju.
Nadležni se državni odvjetnik o reviziji nije izjasnio.
Revizija je osnovana.
U postupku pred sudom bilo je sporno je li u konkretnom slučaju, povodom štetnog događaja od 21. siječnja 1989., u kojem je nastradao prednik tužitelja, a njihov otac S. K., došlo do isplata obeštećenja kojima bi bila premašena limitirana svota osiguranja.
Bilo je sporno i to da li tužitelji nakon punoljetnosti, ako se nisu nastavili školovati, imaju pravo na naknadu s naslova gubitka uzdržavanja ili redovnog pomaganja koje je izostalo smrću njihovog prednika, te imaju li pravo na isplatu iznosa nematerijalne štete zbog smrti oca, kao i koji utjecaj ima, na zahtijevane iznose u ovom postupku, već isplaćeni iznos temeljem izjave o namirenju broj MU-72/89 od 03. travnja 1989.
U postupku suda prvog stupnja raspravljeno je pitanje limita, pa je utvrđeno da limitirana svota osiguranja s obzirom na isplate iz ovog štetnog događaja, nije iscrpljena.
No, u pogledu drugih prijepornih pitanja prvostupanjski sud navodi pravne stavove u pravcu da bi punoljetna osoba – oštećenik, koju je poginuli uzdržavao ili redovito pomagao, imala pravo na naknadu neovisno o tome da li postoji zakonska obveza te osobe na uzdržavanje oštećenika prema Zakonu o braku i porodičnim odnosima (ZBPO). U iznošenju takvog stava, sud se poziva na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Županijskog suda u Zagrebu, kao i radove iz časopisa "Informator".
Unatoč pravilnosti iznesenog stava, koji proizlaze i iz odluka koje sud u razlozima iznosi, konkretni slučaj sud ne podvodi pod navedeni pravni stav, osim što iznosi da prigovor tuženika da tužiteljima ne pripada naknada po čl. 194. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91 – dalje ZOO) nalazi neosnovanim, te u prilog dosude naknade po ovoj osnovi, bez obrazlaganja, ne samo osnove već i visine svakog zahtjeva, sud se poziva na nalaz i mišljenje vještaka, koji pri tome uopće ne ocjenjuje. Ne ocjenjuje niti ostale dokaze provedene u postupku, tj. iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka, te pismena priložena u spisu te ne iznosi činjenice koje je provedbom dokaza utvrdio, a temeljem kojih zaključuje da bi tužbeni zahtjev tužitelja bio osnovan.
To isto čini, ne samo prilikom dosude materijalne štete tužitelju, već i nematerijalne štete zbog smrti bliske osobe.
Sud osim toga ne daje razloge o iznosima koji su tužiteljima već isplaćeni i njihovom utjecaju na visinu iznosa koji se sada dosuđuju tužiteljima (na sve to je već ukazano ranijom odlukom ovog revizijskog suda pod brojem Rev-45/02 i Gzz-9/02 od 14. siječnja 2003.).
Zbog toga što presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama za presuđenje, kako glede osnovanosti osnove svakog pojedinog zahtjeva tužitelja, tako niti glede visine, a pobijana presuda svojom odlukom takve propuste suda prvog stupnja nije sanirala, iz navedenih se razloga ne može pobijana presuda ispitati ni po pitanju primjene materijalnog prava.
Zbog toga je ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP-a, slijedom čega je reviziju valjalo prihvatiti i obje nižestupanjske presude ukinuti, te predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, pozivom na odredbu čl. 394. st. 1. ZPP.
U Zagrebu, 25. studenoga 2008.
Predsjednik vijeća:
Mr. sc. Jasna Brežanski, v.r.