II-4 Kr-1/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene T. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o prijedlogu predsjednice vijeća Općinskog suda u Zadru od 2. siječnja 2015. godine, broj K- 1026/13 za rješavanje sukoba nadležnosti, u sjednici održanoj dana 10. veljače 2015. godine,
Legislator headnote
AI generatedII-4 Kr-1/2015-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Za vođenje postupka u kaznenom predmetu protiv optužene T. R., optuženog K. R., optuženog Đ. A., optuženog M. Š. i optuženog I. R., povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-28/03 od 27. lipnja 2003. godine, izmijenjene 29. studenog 2013. godine, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11, nadležan je Općinski sud u Zadru.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II-4 Kr 1/15-4
REPUBLIKA HRVATSKA
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Miroslava Šovanja kao predsjednika vijeća te Damira Kosa i dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene T. R. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11 i 144/12 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o prijedlogu predsjednice vijeća Općinskog suda u Zadru od 2. siječnja 2015. godine, broj K- 1026/13 za rješavanje sukoba nadležnosti, u sjednici održanoj dana 10. veljače 2015. godine,
r i j e š i o j e :
Za vođenje postupka u kaznenom predmetu protiv optužene T. R., optuženog K. R., optuženog Đ. A., optuženog M. Š. i optuženog I. R., povodom optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Zadru broj K-DO-28/03 od 27. lipnja 2003. godine, izmijenjene 29. studenog 2013. godine, zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11, nadležan je Općinski sud u Zadru.
Obrazloženje
Županijski sud u Zadru, nakon što je po djelomičnom ukidanju ranije prvostupanjske presude županijski državni odvjetnik izmijenio pravnu oznaku kaznenog djela stavljenog na teret optuženicima T. R., K. R., Đ. A., M. Š. i I. R. (list 1937 spisa), rješenjem od 2. prosinca 2013. godine, broj Kv-220/13 (K-3/06), oglasio se stvarno nenadležnim za suđenje u prvom stupnju u kaznenom predmetu protiv optuženih T. R., K. R., Đ. A., M. Š. i I. R., zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. KZ/11 i nakon pravomoćnosti rješenja predmet je utupljen Općinskom sudu Zadru, kao stvarno i mjesno nadležnom.
Općinski sud u Zadru također smatra da nije nadležan za postupanje u ovom predmetu, već upravo Županijski sud u Zadru, koji im je predmet dostavio na daljnje postupanje.
II-4 Kr 1/15-4
Državni odvjetnik Republike Hrvatske, svojim pisanim mišljenjem od 2. veljače 2015. godine, broj KR-I-DO-11/2015, u smislu čl. 31. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14 - dalje u tekstu: ZKP/08), očitovao se na način da “honorirajući obrazloženje prijedloga“ nalazi da bi za postupanje u ovom kaznenom predmetu bio nadležan Županijski sud u Zadru.
Nakon razmatranja predmeta, Vrhovni sud Republike Hrvatske kao zajednički neposredni viši sud, našao je da je za suđenje u ovom kaznenom predmetu nadležan Općinski sud u Zadru.
Naime, predsjednica vijeća Općinskog suda u Zadru svoj prijedlog za rješavanje sukoba nadležnosti utemeljuje na tvrdnji da je promjena pravne oznake kaznenog djela stavljena na teret optuženicima, kako je to učinjeno podneskom Županijskog državnog odvjetništva od 29. studenog 2013. godine, rezultat „omaške“ te da se pravni kontinuitet u odredbama KZ/11 u odnosu na postupanje optuženika za koje je presuda ukinuta i kako je ono bilo opisano u prvotnoj optužnici te kako je bilo pravno označeno kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ/97, sada treba tražiti u odredbama kaznenog djela iz čl. 329. st. 1. toč. 4. u svezi s čl. 190. st. 2. KZ/11, a za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora od tri do petnaest godina, a za koje kazneno djelo je nadležan za postupanje županijski, a ne općinski sud. U pravu je predsjednica vijeća da je optužba optuženima T. R., K. R., Đ. A., M. Š. i I. R. stavljala na teret kazneno djelo iz čl. 173. st. 3. KZ/97 te upravo u odnosu na to kazneno djelo, za koje su ranijom prvostupanjskom presudom ovi optuženici bili oslobođeni optužbe, doneseno je ukidno rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske i predmet vraćen na ponovno suđenje.
Ovlašteni tužitelj u tome predmetu, nakon što je zaprimio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske, iz koje proizlazi obaveza ponovnog postupanja za ove optuženike, podneskom od 29. studenog 2013. godine, ne mijenjajući činjenični opis kaznenog djela, s obzirom na promjenu Kaznenog zakona to djelo sada označava kao kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11. Na temelju takve izmjene doneseno je rješenje Županijskog suda u Zadru i dostavljeno strankama, a one ne podnose žalbu, pa nije jasno na temelju čega predsjednica vijeća zaključuje da je volja državnog odvjetnika bila drugačija nego li je izražena u pisanom podnesku, kada takvo svoje pravno označavanje kaznenog djela optuženika ne pobija niti žalbom uz eventualni navod da bi se radilo o omašci u pravnom označavanju kaznenog djela. Nakon što je ovo rješenje postalo pravomoćno, Županijski sud u Zadru potpuno ispravno spis predmeta prosljeđuje na rješavanje Općinskom sudu u Zadru, koji je s obzirom na zapriječenu kaznu za kazneno djelo iz čl. 190. st. 2. KZ/11 stvarno nadležan, a s obzirom na mjesto počinjenja kaznenog djela je i mjesno nadležan.
Točno je da je sud vezan samo činjeničnim opisom kaznenog djela stavljenog na teret optuženicima, a ne i pravnom oznakom kako je kazneno djelo pravno označio državni odvjetnik. Međutim, takva nevezanost pravnom oznakom kako je kazneno djelo označio državni odvjetnik pri donošenju presude ima značaj samo ako bi sud utvrdio da se radi o blažem kaznenom djelu nego li je to označio državni odvjetnik. Naime, za razliku od ranijeg kaznenog procesnog zakonodavstva, odredba čl. 449. st. 2. ZKP/08 sada izrijekom propisuje
II-4 Kr 1/15-4
da „Sud nije vezan za prijedloge tužitelja o pravnoj ocjeni djela, ali optuženika ne može proglasiti krivim za kazneno djelo teže od onog koje mu je optužbom stavljeno na teret“. Upravo ova norma uz jasan i nedvosmislen podnesak županijskog državnog odvjetnika isključuje mogućnost da sud optuženike eventualno proglasi krivima za kazneno djelo teže od onoga kako ga je označio ovlašteni državni odvjetnik, a najteže kazneno djelo za koje bi oni mogli biti oglašeni krivima spada u nadležnost općinskog suda. Stoga, tako dugo dok postoji pravna oznaka kaznenog djela stavljenog na teret optuženima, označena po ovlaštenom tužitelju, a za koje kazneno djelo je s obzirom na zapriječenu kaznu nadležan općinski sud, postupak se ima i nastaviti pred Općinskim sudom u Zadru, kako je to određeno rješenjem Županijskog suda u Zadru.
Slijedom izloženog, na temelju čl. 31. st. 1. ZKP/08, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 10. veljače 2015. godine
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Martina Ljevačić, v. r.
Miroslav Šovanj, v. r.