Gzp-1663/2010-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Gzp 1663/10-3

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, po sucu Aleksandru Peruzoviću, u pravnoj stvari predlagatelja M. H. iz Z., kojeg zastupa punomoćnik R. M., odvjetnik u Z., protiv protustranke Republike Hrvatske, koju zastupa Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, Građansko-upravni odjel, radi zaštite prava na suđenje u razumnom roku, rješavajući o zahtjevu predlagatelja od 8. prosinca 2008., dana 25. svibnja 2011.,

r i j e š i o j e:

I. Županijski sud u Zagrebu dužan je donijeti odluku u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod poslovnim brojem Gž-1995/10 u roku od 3 (tri) mjeseca računajući od dana dostave ovog rješenja.

II. Određuje se primjerena naknada zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku predlagatelju M. H., u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kuna.

III. Nalaže se Republici Hrvatskoj isplatiti primjerenu naknadu iz toč. II izreke ovog rješenja u roku od 3 (tri) mjeseca od dana podnošenja zahtjeva predlagatelja Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske za njezinu isplatu.

Obrazloženje

Predlagatelj je 8. prosinca 2008. podnio Županijskom sudu u Zagrebu zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku u smislu odredbe članka 27. stavka 1. Zakona o sudovima ("Narodne novine" broj 150/05., 16/07. i 113/08., 153/09., 116/10. i 27/11. – dalje: ZS) smatrajući da mu je zbog nedonošenja sudske odluke i dugog trajanja postupka koji se vodio pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-4193/99 (kasniji broj P-4660/05) povrijeđeno ustavno pravo na suđenje u razumnom roku. Utvrdivši da se postupak vodi pred Županijskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž-1995/10, isti sud se rješenjem poslovni broj Gzp-1517/08 od 24. ožujka 2010. oglasio nenadležnim i 16. rujna 2010. ustupio spis Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na daljnje postupanje.

Zahtjev je osnovan.

Prema odredbi članka 27. stavka 1. ZS-a stranka u sudskom postupku koja smatra da nadležni sud nije odlučio u razumnom roku o njezinom pravu ili obvezi ili o sumnji ili optužbi za kažnjivo djelo, može neposredno višem sudu uputiti zahtjev za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku.

U provedenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je na temelju navoda predlagatelja iz zahtjeva, pribavljene preslike spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4660/05 (ranije P-4193/99), očitovanja Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 28. srpnja 2009. te službenom provjerom u pisarnici Županijskog suda u Zagrebu, utvrdio sljedeće pravno relevantne činjenice za odlučivanje o povredi prava predlagatelja na suđenje u razumnom roku, zajamčenog članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 41/01. - pročišćeni tekst, 55/01.):

- predmetni postupak pokrenut je 22. ožujka 1999. pred Općinskim sudom u Zagrebu, podnošenjem tužbe tužitelja M. H. (ovdje predlagatelja) protiv tuženice N. H., radi utvrđenja bračne stečevine; Spis se vodio pod poslovnim brojem P-4193/99;

- na ročištu 19. listopada 1999. na traženje tužene dodijeljen je rok za očitovanje;

- na ročištu 19. rujna 2000. tužitelj je zatražio rok za očitovanje na odgovor na tužbu, koji je uručen tužitelju na istom ročištu;

- podneskom od 8. svibnja 2001. tužitelj se očitovao na odgovor na tužbu;

- obzirom je u međuvremenu došlo do izmjene raspravnog suca na ročištu 4. ožujka 2002. glavna rasprava započela je iznova; po prijedlogu stranaka ročište je odgođeno radi mogućnosti izvansudskog rješenja spora;

- na ročištu 18. lipnja 2002. proveden je dokaz saslušanjem stranaka;

- dopisom suda od 27. rujna 2002. zatraženi su podaci o plaći tužitelja; nastavno su stranke dostavile daljnju dokumentaciju;

- na ročištu 14. studenog 2003. glavna rasprava je zaključena;

- Općinski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj P-4193/99 od 14. studenog 2003. odlučio o tužbenom zahtjevu; protiv presude su obje stranke izjavile žalbu;

- rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3506/04 od 8. ožujka 2005. ukinuta je presuda Općinskog suda u Zagrebu od 14. studenog 2003. poslovni broj P-4193/99 i predmet vraćen na ponovni postupak uz uputu za primjenu odredbe čl. 287. st. 1. ZBPO, koji zakon je bio na snazi u vrijeme podnošenja tužbe 22. ožujka 1999.;

- na ročištu 13. ožujka 2006. određeno je da će se službenim putem zatražiti podaci o plaći tuženice te je određeno da će se provesti dokaz saslušanjem svjedoka;

- na ročištu 18. listopada 2006. proveden je dokaz saslušanjem tri svjedokinje te je rješenjem suda određeno da će se zatražiti izvješće o plaći tužene;

- na ročištu 3. travnja 2007. dodijeljen je rok tuženici radi dostave adresa predloženih svjedoka;

- podneskom od 13. lipnja 2007. tuženica je dostavila adrese predloženih svjedoka;

- podneskom od 12. prosinca 2007. te od 18. veljače 2009. tužitelj se očitovao;

- na ročištu 11. ožujka 2009. proveden je dokaz saslušanjem svjedoka, stranke su priložile svoja osobna očitovanja u podnescima te je glavna rasprava zaključena;

- Općinski građanski sud u Zagrebu je presudom poslovni broj P-4600/05 od 25. ožujka 2009. odlučio o tužbenom zahtjevu;

- spis se povodom žalbe protiv presude suda prvog stupnja nalazi pred Županijskim sudom u Zagrebu te se vodi pod poslovnim brojem Gž-1995/10, a do dana odlučivanja o zahtjevu predlagatelja nije riješen.

Pravno relevantno razdoblje razmatranja odlučno za ocjenu pripada li predlagatelju pravo na zaštitu prava na suđenje u razumnom roku, smatra se u pravilu razdoblje od podnošenja tužbe pa do donošenja odluke povodom njegovog zahtjeva za zaštitom prava na suđenje u razumnom roku.

Tako pravno relevantno razdoblju, u konkretnom slučaju, teče od podnošenja tužbe (22. ožujka 1999.) do donošenja rješenja o zahtjevu predlagatelja za zaštitu prava na suđenje u razumnom roku (25. svibnja 2011.), što ukupno iznosi 12 (dvanaest) godina, 2 (dva) mjeseca i 3 (tri) dana.

Prema ocjeni ovog suda, unatoč tome što je prvostupanjski sud tijekom postupka održao brojna ročišta, izvodio dokaze te poduzimao druge procesne aktivnosti koje su rezultirale donošenjem dvije meritorne odluke, činjenica da niti nakon dvanaest godina postupka spor nije pravomoćno riješen, daje osnova za zaključak da je ovaj postupak dugotrajno vođen. Uzrok tome je nedovoljna učinkovitost prvostupanjskog suda koji se nije dostatno rukovodio načelom koncentracije glavne rasprave (članak 311. stavak 2. Zakona o parničnom postupku - "Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01. i 117/03., dalje: ZPP), a na dugotrajnost postupka od utjecaja je i okolnost što Županijski sud još nije donio odluku povodom žalbe protiv predmetne prvostupanjske odluke od 25. ožujka 2009.

Predmetni sudski postupak u kojem se raspravljalo o utvrđenju bračne stečevine, prema ocjeni ovog suda, ima elemenata činjenične složenosti iz razloga što je u provedenom postupku bilo potrebno saslušati više svjedoka, obje stranke te pribaviti opsežnu dokumentaciju.

Predlagatelj je, kao tužitelj, u izvjesnoj mjeri svojim procesnim držanjem doprinio duljini trajanja postupka budući nije u roku postupio po raspravnom rješenju suda od 18. rujna 2000.

Slijedom navedenog, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocjenjuje da je uslijed utvrđene duljine predmetnog parničnog postupka (dvanaest godina, dva mjeseca i tri dana), postupanja nadležnih sudova, a unatoč složenosti postupka i doprinosu predlagatelja, predlagatelju povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zajamčeno odredbom članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske.

Visinu primjerene novčane naknade zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku ovaj sud je utvrdio u iznosu od 10.000,00 (desettisuća) kn, imajući na umu sve relevantne okolnosti konkretnog slučaja, uz istodobno uvažavanje gospodarskih prilika u Republici Hrvatskoj.

Stoga, temeljem odredbe članka 28. stavaka 1. i 2. ZS-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 25. svibnja 2011.

Sudac:

Aleksandar Peruzović, v.r.

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja može se u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja podnijeti žalba Vrhovnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi u tri primjerka.