I Kž-993/2002-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-993/02-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenome od sudaca Vrhovnoga suda mr. Branka Zmajevića, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Milivoja Mikora, kao članova vijeća i višeg sudskog savjetnika Vojimira Katića, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. M. B. zbog kaznenog djela iz čl. 83. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 21. listopada 2002. godine broj K-132/97, u sjednici održanoj dana 26. veljače 2003. godine,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. M.B. kao neosnovana.

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju čl. 331. st. 2. ZKP-a, odbijen je kao neosnovan prijedlog branitelja optuženika da se iz spisa, kao nezakonit izdvoji zapisnik o ispitivanju okrivljenika M.B. dat u istrazi od 20. siječnja 1988. godine oznake broj Kir-230/86 (list 16 i 17 spisa).

Protiv tog rješenja žali se optuženik, po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i iz spisa predmeta izdvoji zapisnik iz istrage o ispitivanju okr. M.B. od 20. siječnja 1988. godine.

Žalba nije osnovana.

Žalitelj u svojoj žalbi navodi, da okrivljenik prilikom ispitivanja kod istražnog suca dana 20. siječnja 1988. godine nije propisno upozoren, odnosno da sud nije poštovao formu kako je propisana ZKP-u, prema kojoj je potrebno da se okrivljenik izričito odrekne prava na branitelja, zbog čega zapisnik smatra nezakonito pribavljenim dokazom, te ga sukladno tome treba izdvojiti iz spisa, jer se na tom zapisniku ne može temeljiti sudska odluka. Poziva se također na rješidbu Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. I Kž-444/94 od 10. studenog 1994. godine.

Nasuprot tome, prvostupanjski sud drži, da je zapisnik o ispitivanju okrivljenika tijekom istrage, sačinjen na zakoniti način, te da iz njega nedvojbeno proizlazi da je okrivljenik prije ispitivanja propisno upozoren o pravu na branitelja, nakon čega je izjavio da će se braniti sam bez branitelja, iz čega je razvidno, da je okrivljenik upozorenje razumio i da se odlučio iznijeti obranu bez prisutnosti branitelja.

Uvidom u spis predmeta, ovaj sud je utvrdio da je okr. M.B. dana 20. siječnja 1988. godine ispitan pred istražnim sucem, te da je prije ispitivanja upozoren u smislu tada važećih odredbi iz čl. 218. i 67. ZKP-a, da ima pravo uzeti branitelja i da branitelj može biti prisutan njegovom ispitivanju, te je nakon upozorenja izjavio, da će obranu dati sam bez prisustva branitelja.

Prema mišljenju ovog suda kao suda drugog stupnja, u konkretnom slučaju, suština odredbe iz čl. 67. ZKP-a važećeg u vrijeme ispitivanja okrivljenika, a koja je istovjetna i prema sadašnjem ZKP-a, jeste da se za slučaj kada obrana nije obvezna, okrivljenik upozori o pravu na branitelja, te da se njegova izjava o odricanju tog prava unese u zapisnik. Pri tome valja naglasiti da upozorenje, udovoljava svom cilju pouke o pravu na branitelja, ukoliko je iznesena na jasan i razumljiv način.

Stoga ovaj sud smatra, da unošenje u zapisnik riječi "izričito se odrekao" na čemu insistira žalitelj, nije od odlučnog značaja za ocjenu zakonitosti istražne radnje ispitivanja okrivljenika, jer je razvidno da je okrivljenik propisno upozoren o pravu na branitelja, te da se tog prava odrekao davanjem izjave da će se braniti sam bez prisustva branitelja, što je u cijelosti dostatno da se tako provedena istražna radnja ispitivanja okrivljenika, prihvati kao zakonito proveden dokaz u kaznenom postupku.

Pozivanje žalitelja na slučaj broj K-279/93 i rješidbu VS RH br. I Kž-444/94 je bespredmetno, jer je u istom izostalo upisivanje u zapisnik o ispitivanju okrivljenika izjava okrivljenika da se izričito odriču prava na branitelja, pa se stoga pravilnost tog zapisnika nije mogla ispitati.

Slijedom svega iznesenog, na temelju čl. 398. st. 3. ZKP-a, riješeno je kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu, 26. veljače 2003. godine.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Vojimir Katić, v.r.

mr. Branko Zmajević, v.r.