III Kr-160/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenog B. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 22. listopada 2004. godine, broj Ko-3078/04 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 4. rujna 2007. godine, broj Kž-841/07, u sjednici održanoj dana 7. veljače 2012. godine,
Legislator headnote
AI generatedIII Kr-160/2011-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 22. listopada 2004. godine, broj Ko-3078/04 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 4. rujna 2007. godine, broj Kž-841/07, osuđen je B. Š. zbog kaznenih djela krađe iz čl. 216. i teške krađe iz čl. 217. st. 1. i dr. Kaznenog zakona na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 160/11-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ane Garačić kao predsjednice vijeća te Damira Kosa i Miroslava Šovanja kao članova vijeća i sudske savjetnice Martine Ljevačić kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog B. Š., zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. i dr. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenog B. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 22. listopada 2004. godine, broj Ko-3078/04 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 4. rujna 2007. godine, broj Kž-841/07, u sjednici održanoj dana 7. veljače 2012. godine,
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog B. Š. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 22. listopada 2004. godine, broj Ko-3078/04 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 4. rujna 2007. godine, broj Kž-841/07, osuđen je B. Š. zbog kaznenih djela krađe iz čl. 216. i teške krađe iz čl. 217. st. 1. i dr. Kaznenog zakona na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.
Protiv te pravomoćne presude osuđeni B. Š. podnio je 17. listopada 2007. godine po braniteljici A.-M. G., odvjetnici iz Z. zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, koji je dostavljen Vrhovnom sudu Republike Hrvatske na odlučivanje 24. kolovoza 2011. godine. Zahtjev podnosi iz razloga naznačenih u čl. 427. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97.; broj 27/98.; broj 58/99.; broj 112/99; broj 58/02.; broj 143/02.; broj 115/06 – u daljnjem tekstu: Zakon o kaznenom postupku/97) tvrdeći da
III Kr 160/11-4
drugostupanjski sud u žalbenom postupku nije odgovorio na navode iz žalbe optuženika o u žalbi istaknutim bitnim povredama kaznenog postupka.
Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svom odgovoru na zahtjev, podneskom od 14. rujna 2011. godine, broj KR-DO-825/11, predložilo je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.
Zahtjev nije osnovan.
Nije u pravu osuđenik da drugostupanjski sud nije odgovorio na navode iz žalbe o bitnim povredama kaznenog postupka.
Naime, kako je to vidljivo iz sadržaja obrazloženja drugostupanjske odluke, drugostupanjski sud je pratio upravo tekst žalbe osuđenika na prvostupanjsku presudu, otklanjajući pojedine žalbene navode, uz utvrđenje da povreda koja se ističe u žalbi nije ostvarena. Točno je da je drugostupanjski sud mogao i opširnije izložiti svoje odgovore na navode istaknute u žalbi osuđenika na prvostupanjsku presudu, ali sadržaj odgovora kakav nalazimo u drugostupanjskoj presudi ukazuje da je taj sud propitivao postojanje istaknutih povreda, utvrdivši da one ne postoje. Nezadovoljstvo osuđenika opsegom sadržanih odgovora ne daje pravo tvrditi da postoji povreda odredaba kaznenog postupka učinjena od drugostupanjskog suda povredom odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, koja povreda da bi mogla utjecati na presudu. Kako je ranije istaknuto iz odgovora navedenih u obrazloženju drugostupanjske presude, neovisno o tome jesu li oni kratki, vidljivo je da je drugostupanjski sud cjelovito razmotrio navode istaknute u žalbi osuđenika protiv prvostupanjske presude, ne preskačući niti jedan od žalbenih razloga.
U odnosu na tvrdnju iz zahtjeva osuđenika da „prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama u odnosu na odluku o imovinskopravnom zahtjevu“, za istaći da je bi se radilo o bitnoj povredi iz odredbe čl. 367. st. 1. toč. 11. Zakona o kaznenom postupku/97, no postojanje ove povrede odredbe Zakona o kaznenom postupku/97 ne predviđaju kao moguću osnovu za pobijanje pravomoćne presude izvanrednim pravnim lijekom – izvanrednim preispitivanjem pravomoćne presude.
S obzirom na izneseno, trebalo je temeljem čl. 421. Zakona o kaznenom postupku/97 zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.
U Zagrebu, 7. veljače 2012. godine.
Zapisničar:
Predsjednica vijeća:
Martina Ljevačić, v. r.
Ana Garačić, v. r.