III Kr-634/2003-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: III Kr 634/03-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Katice Jelić, kao predsjednice vijeća, te Damira Kosa i Zlate Lipnjak Bosanac, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. Č., zbog kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. i 4. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona, odlučujući o zahtjevu osuđenog A. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude što je čine presuda Općinskog suda u Zagrebu od 26. studenog 2002. godine, br. Ko-2836/01 i presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Kž-438/03 od 27. svibnja 2003. godine, u sjednici održanoj dana 26. veljače 2004. godine, u nazočnosti zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Milorada Cuculića,

p r e s u d i o j e :

Odbija se kao neosnovan zahtjev osuđenog A. Č. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

Obrazloženje

Presudom Općinskog suda u Zagrebu od 26. studenog 2002. godine, br. Ko-2836/01, koja je preinačena u odluci o kazni presudom Županijskog suda u Zagrebu, broj Kž-438/03 od 27. svibnja 2003. godine, osuđen je A. Č. radi kaznenog djela iz čl. 99. st. 1. i 4. u svezi s čl. 33. Kaznenog zakona na kaznu zatvora u trajanju od četiri mjeseca.

Protiv te presude podnio je osuđeni A. Č. po odvjetniku iz Z., B. V., zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, naznačujući da zahtjev podnosi iz razloga što je u odnosu na osuđenog na njegovu štetu primijenjen zakon koji se ne može primijeniti.

Ističe kako izreka prvostupanjske presude sadrži samo "golu tvrdnju" da bi osuđeni postupao u namjeri da teško tjelesno ozljedi oštećenika, dok ozljede kod oštećenika svaka za sebe i u svome zbiru predstavljaju samo tjelesnu ozljedu.

III Kr 634/03-3

Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u svome odgovoru na zahtjev, podneskom od 4. veljače 2004. godine, broj KR-DO-95/04, predložilo je da se zahtjev osuđenika odbije kao neosnovan.

Zahtjev nije osnovan.

Nije u pravu osuđenik kada tvrdi da činjenični opis kaznenog djela za koje je proglašen krivim sadrži samo "golu tvrdnju" o namjeri njegovog postupanja. Naime, opis namjere je nužna sastavnica optužnog akta, a nastavak činjeničnog opisa navodi brojne udarce šakom optuženika u glavu oštećenika (ukupno osam udaraca šakom u glavu), koju okolnost kako prvostupanjski, tako i drugostupanjski sud povodom žalbe osuđenika posebno elaborira.

Oba suda upravo broj udaraca i njihov lokalitet gdje su zadani obrazlažu kao odlučnu činjenicu za utvrđivanje namjere optuženika kada je ove udarce zadavao. Također, za istaći je da osporavanja osuđenika koja se odnose na činjenična utvrđenja ne mogu biti predmet raspravljanja po ovom izvanrednom pravnom lijeku.

U odnosu na primjenu zakona na temelju utvrđenog činjeničnog stanja, okolnost izostanka konačne posljedice tj. teške tjelesne ozljede kod oštećenika, a koja je prema činjeničnim utvrđenjima sudova bila cilj postupanja optuženika, našla je odraz upravo u pravilnoj primjeni zakona kada je postupanje osuđenog kvalificirano kao počinjenje kaznenog djela teške tjelesne ozljede u pokušaju.

S obzirom na izneseno, trebalo je temeljem čl. 421. Zakona o kaznenom postupku zahtjev osuđenika odbiti kao neosnovan.

U Zagrebu, 26. veljače 2004. godine

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Snježana Mrkoci, v. r.

Katica Jelić, v. r.