Rev-x-765/2011-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-x 765/11-2

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan, predsjednice vijeća, Gordane Matasić Špoljarić, članice vijeća, Aleksandra Peruzovića, člana vijeća, Viktorije Lovrić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Branka Medančića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja K. H. d.o.o. Z., zastupanog po punomoćnici R. P., odvjetnici u Odvjetničkom društvu P. i p. Z., protiv tuženika A. B. iz S., V., vlasnika Uslužnog obrta B., zastupanog po punomoćniku R. B., odvjetniku u J., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp- 1039/09 od 3. prosinca 2010. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj I P-146/08 od 4. ožujka 2009., u sjednici održanoj dana 21. prosinca 2011.,

r i j e š i o j e :

I Prihvaća se revizija tuženika te se ukidaju presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžp-1039/09 od 3. prosinca 2010. i Općinskog suda u Starom Gradu poslovni broj I P-146/08 od 4. ožujka 2009. i predmet se vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Revizija se odbacuje kao nedopuštena u odnosu na pitanja u reviziji navedena od rednog broja od 1-8.

Obrazloženje

Općinski građanski sud u Starom Gradu presudom poslovni broj I P-146/08 od 4. ožujka 2009. naložio je tuženiku A. B. iz S. isplatiti tužitelju K. H. d.o.o. H. 44.477,62 kune sa zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 1999. do isplate (točka I izreke).

Istom presudom utvrđeno je da ne postoji tuženikovo potraživanje istaknuto prigovorom procesne kompenzacije kojim je tuženik prema tužitelju istaknuo svoje dospjelo nenamireno potraživanje iz naslova naknade štete u iznosu ne manjem od 53.512,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim na taj iznos od 1. lipnja 2000. do isplate (točka II izreke), a tuženiku je naloženo naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 28.365,00 kuna (točka III izreke).

Tako je sud odlučio u sporu po tužbi radi isplate dijela cijene iz Ugovora o prodaji hidrauličnog rovokopača i hidrauličnog čekića sklopljenog između tužitelja kao kupca i tuženika kao prodavatelja, te po prigovoru radi prijeboja radi naknade štete zbog neispravnog proizvoda.

Županijski sud u Splitu presudom poslovni broj Gžp-1039/09 od 3. prosinca 2010. odbio je žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio prvostupanjsku presudu. Odbijen je i zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi trošak odgovora na žalbu.

Protiv drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju zbog svih revizijskih razloga, a poglavito revizijskog razloga pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, navodeći da odluka o sporu ovisi o rješenju više materijalnopravnih i postupovnopravnih pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske ukine drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužitelj je odgovorio na reviziju i predložio odbaciti reviziju kao nedopuštenu u odnosu na pretežiti dio naznačenih pitanja, a odbiti reviziju kao neosnovanu u odnosu na pitanja pod rednim brojevima V, VIII i IX jer u odnosu na ta pravna pitanja materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno. Podnio je i zahtjev za naknadu troška odgovora na reviziju u iznosu od 1.230,00 kuna.

Revizija je djelomično nedopuštena, a djelomično je osnovana.

U slučajevima u kojima ne mogu podnijeti reviziju prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP, u vezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP („Narodne novine“, broj 57/11), a takav je i ovaj slučaj jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude ne prelazi 100.000,00 kuna, niti se radi o drugostupanjskoj presudi iz čl. 382. st. 1. toč. 2. i 3. ZPP, stranke mogu prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana.

Prema st. 3. tog članka u takvoj reviziji stranaka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana.

Revizija koja nema navedeni sadržaj nije dopuštena.

U ovom sporu tuženik nije postupio sukladno citiranoj odredbi u odnosu na slijedeća pitanja (od 1.-8.):

1) da li se pismena izjava dužnika (tuženik) upućena vjerovniku (tužitelj) a koja glasi:

„… dužan sam Vas izvijestiti da je moja stranka usljed nemogućnosti uporabe čekića… pretrpjela štetu koja znatno premašuje iznos koji potražujete. Isto tako uslijed neispravnosti čekića, došlo je i do oštećenja samog stroja. Stoga moja stranka drži da Vam ne duguje ništa“

može ili ne može smatrati izjavom o (građansko-pravnom) prijeboju (compensatio civilis) u smislu čl. 336. i čl. 337 ZOO (NN 53/91., 73/91., 3/94., 7/96. i 112/99.), sada čl. 195. i čl. 196. ZOO (NN 35/05., 41/08. i 63/08.), kada je dana prije nego li je vjerovnik (tužitelj) ustao tužbom prema dužniku (tuženik) radi ostvarivanja svoje tražbine.? 2) da li je gornja izjava dovoljno odrediva u smislu izjave o građansko-pravnom prijeboju u situaciji kada vjerovnik zna točno visinu svog novčanog potraživanja, a dužnik zna da je nastupila šteta, zna i ističe da je ova u novčanom iznosu veća od vjerovnikova potraživanja, zna i navodi osnov nastanka štete i odgovornosti vjerovnika za istu, ali tada još ne zna njenu točnu visinu.?

3) da li dužnik (kao tuženik) u već pokrenutoj parnici sa vjerovnikom (kao tužiteljem) može, izjavom danom na sudski zapisnik u parnici proizvesti učinak građansko-pravne kompenzacije, ako ta izjava glasi:

„… do raskida ugovora o kupoprodaji čekića… je došlo krivnjom tužitelja, usljed čega je tuženik pretrpio štetu u iznosu daleko većem od utuženog. Stoga se iznos štete koju je tuženik pretrpio stavlja u prijeboj prema potraživanju tužitelja i to, za sada, samo do visine utuženog iznosa.“

4) da li je gornja izjava dovoljno odrediva u smislu izjave o građansko-pravnom prijeboju u situaciji kada vjerovnik zna točno visinu svog novčanog potraživanja,a dužnik zna da je nastupila šteta, zna i ističe da je ova u novčanom iznosu veća od vjerovnikova potraživanja, zna i navodi osnov nastanka štete i odgovornosti vjerovnika za istu, ali tada još ne zna njenu točnu visinu.)

Točna visina štete će biti tek kasnije utvrđena vještačenjem u parnici.

5) da li u situaciji kada sud pred kojim se vodi parnica dužniku (tuženiku) kod gornjih izjava ne priznaje učinak građansko pravnog prijeboja, jer da te izjave nisu dovoljno određene, tuženik može, opreza radi, ne odustajući od teze da je izazvao građansko pravni prijeboj, istaknuti i prigovor procesne kompenzacije (compensatio per judicem) navodeći: „tuženik … je izazvao građansko pravnu kompenzaciju svoji dugovanja prema tužitelju iz naslova cijene samog stroja, sa svojim potraživanjem prema tužitelju iz naslova opisane nastale mu štete, do visine potraživanja tužitelja (čl. 337. ZOO). Stoga drži da tužitelju ne duguje ništa, te predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen. Opreza radi, ukoliko bi sud uzeo da prijeboj (još) nije nastupio, a kako tužitelj ne odustaje od tužbe, tuženik ova svoja potraživanja iz naslova nastale mu štete uslijed neispunjenja ugovorne obveze od strane tužitelja (čl. 266. ZOO) do visine utužene tražbine, ističe u procesni prijeboj istaknutom t. zahtjevu (čl. 338/3 ZPP-a), te traži da sud o tom prigovoru odluči, te odbije t. zahtjev.“

6) da li su gornje izjave dovoljno odredive u situaciji kada vjerovnik zna točno visinu svog novčanog potraživanja, a dužnik zna da je nastupila šteta, zna i ističe da je ova u novčanom iznosu veće od vjerovnikova potraživanja, zna i navodi osnov nastanka štete i odgovornosti vjerovnika za istu, ali (tada) još ne zna njenu točnu visinu.?

Točna visina štete će biti tek kasnije utvrđena vještačenjem u parnici.

7) da li se može uzeti da je prigovor radi prijeboja u parnici (compenzatio per judicem) valjano istaknut i određen tek nakon što je u toj istoj parnici vještačenjem utvrđena visina štete, pa je tuženik istakao svoje potraživanje prema tužitelju u točno određenom iznosu (većem od utuženog iznosa), tražeći da sud izvrši prijeboj do visine tužiteljeva potraživanja. 8) da li se u gornjim slučajevima dužnik (tuženik) prema kojem vjerovnik (tužitelj) istakao prigovor zastare potraživanja koje je dužnik (tuženik) stavio u prijeboj, može pozvati na propis sadržan u čl. 339/1 ZOO (sada čl. 198/1, a koji glasi: „Dug se može prebiti sa zastarjelim potraživanjem, samo ako ono još nije bilo zastarjelo kada su se stekli uvjeti za prijeboj“.

Navedena pitanja dijelom nisu određeno naznačena, a u odnosu na sva navedena pitanja nije navedeno zašto bi pojedino pitanje bilo važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana u smislu citirane odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, pa se u tom dijelu radi o nedopuštenoj reviziji.

Zbog iznijetog je valjalo djelomično odbaciti reviziju kao nedopuštenu po čl. 392. st. 1. ZPP.

U preostalom dijelu revizija je dopuštena i osnovana.

Revizijski sud ispitao je pobijanu drugostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 392. a. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 - dalje: ZPP) u svezi s odredbom čl. 53. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 57/11), samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnost građana zbog kojega je podnesena.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima je utvrđeno:

- da je između tužitelja kao prodavatelja i tuženika kao kupca dana 20. svibnja 1998. sklopljen Ugovor o prodaji hidrauličnog kombiniranog rovokopača … (dalje: rovokopač) po cijeni od 96.000,00 DEM, i hidrauličnog čekića … (dalje: čekić) po cijeni od 19.000,00 DEM, sve uvećano za carinu i porez , s time da će se carina i PDV platiti odmah, a ostatak cijene da će se otplaćivati u četiri tromjesečne rate od po 28.750,00 DEM,

- da je tužitelj 29. svibnja 1998. isporučio rovokopač i čekić, a u potvrdi o predaji da je unesena napomena o određenim nedostacima na čekiću,

- da je kupac u roku reklamirao nedostatke koje je prodavatelj pokušao otkloniti (radni nalog od 26. veljače 1999.), pri čemu nisu ugrađeni originalni dijelovi, pa je čekić ostao neispravan, a kupac je dopisom od 17. svibnja 1999. tražio isporuku novog čekića,

- da je cijena prodanih strojeva samo djelomično plaćena, a ostatak cijene je predmetom ovoga spora.

Na temelju ovakvih utvrđenja prihvaćen je tužbeni zahtjev za isplatu kupovne cijene. U odnosu na tuženikov zahtjev za naknadu štete zbog izmakle dobiti istaknut u formi prigovora radi prebijanja sudovi su prihvatili prigovor zastare ocijenivši da bi tuženiku nastupila šteta zbog izmakle dobiti najkasnije 31. svibnja 2000., pa da je zastarni rok od tri godine istekao 1. lipnja 2003., a prigovor radi prijeboja da je istaknut podneskom od 26. travnja 2004. kada je već nastupila zastara. Zato je utvrđeno da ne postoji potraživanje tuženika prema tužitelju istaknuto radi prijeboja.

Drugostupanjska presuda temelji se na pravnom shvaćanju da u parnici u kojoj je istaknut prigovor radi prebijanja obje stranke u trenutku presuđenja imaju tražbine (ili barem to tvrde), prijeboj još nije nastupio, a sud konstitutivnom presudom vrši prijeboj ako nađe osnovanim obje tražbine. U tom slučaju da ne dolazi do primjene odredba čl. 339. st. 1. Zakona o obveznim odnosima prema kojoj se dug može prebiti sa zastarjelom tražbinom protivne strane, ako ta druga tražbina nije bila zastarjela u trenutku kada su se stekli uvjeti za prijeboj. U ovom slučaju navodi se da je tražbina tuženika je već bila zastarjela kada je ovaj istaknuo prigovor radi prijeboja, pa je sud utvrdio da ne postoji tuženikova tražbina.

Tuženik revizijom pobija presudu zbog svih revizijskih razloga, a poglavito zbog pogrešne primjene odredaba materijalnog prava, navodeći slijedeće materijalnopravno pitanje: „Primjenjuje li se odredba čl. 339. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91,3/94,7/96, 112/99 - dalje ZOO) odnosno sada odredba čl. 198. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05) kod sudskog prijeboja povodom prigovora radi prebijanja ili samo kod građanskopravnog prigovora prijeboja?“

U reviziji se navodi da je pitanje važno zato što je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje u presudama Rev-x-652/09 i Rev-923/81, ali da je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem (čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP).

Vijeće revizijskog suda ocijenilo je da je pitanje važno zbog razloga iz čl. 382. st. 2. toč. 3. ZPP. Naime revizijski sud je u svojoj presudi poslovni broj Rev-x-652/09 od 11. studenog 2009. u povodu prigovora radi prebijanja, rješavajući prigovor zastare tražbine tuženi a koja je stavljena u prijeboj zauzeo pravno shvaćanje da se u rješenju tog spora primjenjuje odredba čl. 339. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. U tom sporu sudovi su primijenili odredbu čl. 339. ZOO u svezi prigovora zastare tuženikove tražbine istaknute prigovorom radi prijeboja, jer su našli da se i u tom slučaju tražbina može prebiti sa zastarjelim potraživanjem ako ono još nije bilo zastarjelo u času kad su se stekli uvjeti za prijeboj. U navedenom slučaju obje tražbine glase na novac, obje tražbine su dospjele, te nije relevantan čas izjave o prijeboju, već je relevantno kad su se stekli uvjeti za prijeboj.

Odgovor na naznačeno pitanje dakle glasi: „Odredba čl. 339. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91,3/94,7/96, 112/99 - dalje ZOO) odnosno sada odredba čl. 198. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05) primjenjuje se kod sudskog prijeboja povodom prigovora radi prebijanja jednako kao i kod građanskopravnog prigovora prijeboja.“

Slijedi da su nižestupanjski sudovi, odlučujući o prigovoru zastare, pogrešno odbili primijeniti odredbu čl. 339.a st. 1. ZPP.

Zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi su propustili cijeniti činjenice odlučne za primjenu odredbe čl. 339. st. 1. ZOO, te činjenice odlučne za osnovu i visinu tuženikovog zahtijeva za naknadu štete istaknutog u prigovoru radi prebijanja, pa nema uvjeta za preinaku presude.

Zato je valjalo u pobijanom dijelu ukinuti presude drugostupanjskog i prvostupanjskog suda po čl. 395. st. 2. ZPP i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

U ponovljenom postupku sud će ponovno ocijeniti prigovor zastare tuženikove tražbine vodeći računa o sadržaju odredbe čl. 339. st. 1. ZOO, a ukoliko nađe da prigovor zastare nije osnovan, ocijenit će i druge činjenice odlučne za rješenje spora.

O troškovima ovoga revizijskog postupka sud će odlučiti zajedno sa odlukom o glavnoj stvari.

U Zagrebu, 21. prosinca 2011.

Predsjednica vijeća:

Katarina Buljan, v.r.