II Kž-233/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske
Legislator summary
AI generatedVrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednice vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. D., zbog kaznenog djela iz čl. 40. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 16.svibnja 1997. broj K-33/96, u sjednici održanoj 11. lipnja 1997.,
Legislator headnote
AI generatedII Kž-233/1997-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Pobijanim rješenjem, sukladno čl. 343. st. 6. ZKP, produljen je pritvor opt. G.D., koji je nepravomoćnom presudom zbog kaznenog djela iz čl. 40. st. 2. KZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.
Full text
REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: II Kž-233/1997-3
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Jelić Katice, kao predsjednice vijeća, te Klarić-Baranović Senke i Garačić Ane, kao članova vijeća i više savjetnice Lipnjak-Bosanac Zlate, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. G. D., zbog kaznenog djela iz čl. 40. st. 2. KZRH, odlučujući o žalbi optuženika podnijetoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci od 16.svibnja 1997. broj K-33/96, u sjednici održanoj 11. lipnja 1997.,
r i j e š i o j e:
Odbija se kao neosnovana žalba opt. G.D.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem, sukladno čl. 343. st. 6. ZKP, produljen je pritvor opt. G.D., koji je nepravomoćnom presudom zbog kaznenog djela iz čl. 40. st. 2. KZRH osuđen na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a iz zakonske osnove koja se temelji na čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.
Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženik, po svom branitelju, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i pritvor protiv njega ukine.
Žalba nije osnovana.
Nije u pravu žalitelj kada navodi da sama okolnost što je on sada nepravomoćnom presudom osuđen za blaže kazneno djelo, kao i optuženikova tvrdnja da je u inkriminiranom događaju postupao u nužnoj obrani, jesu okolnosti takvog značaja da opravdavaju odluku o ukidanju pritvora.
Suprotno tim tvrdnjama žalitelja, treba reći, da sve do sada utvrđene osobite okolnosti, i nakon donošenja nepravomoćne presude, upućuju na daljnju osnovanu bojazan o mogućem ponavljanju istih ili sličnih djela, poglavito ako se ima u vidu podatak o ranijoj osuđivanosti optuženika za istovrsna kaznena djela, te za kazneno djelo iz čl. 192. st. 3. KZRH, koja osobita okolnost, uz podatak sadržan u psihijatrijskom nalazu i mišljenju prema kojem je optuženik osoba s nižim pragom tolerancije na frustracije, poglavito u alkoholiziranom stanju, a što se i manifestira u njegovim nekontroliranim ispadima, u cjelini gledano, opravdava odluku o produljenju pritvora po čl. 182. st. 2. toč. 3. ZKP.
Slijedom izloženog trebalo je odbiti žalbu optuženika, te odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske odluke na temelju čl. 385. st. 3. ZKP.
U Zagrebu, 11. lipnja 1997.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Lipnjak-Bosanac Zlata, v.r.
Jelić Katica, v.r.