Us I-214/2018-7 · Upravni sud u Rijeci

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 12 UsI-214/18-7

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Mile Valentić, u upravnom sporu tužiteljice A. S. iz K., Š., zastupane po opunomoćeniku I. M., odvjetniku u U., 8. o. protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, A. Mihanovića 3, Zagreb, zastupanog po službenoj osobi Đ. M. B., radi razmjernog dijela starosne mirovine, 26. lipnja 2018.,

p r e s u d i o j e

Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/17-03/OB: 07003142305, URBROJ: 341-99-06/2-17/010089 od 2. siječnja 2018. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovni postupak.

Obrazloženje

Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/17-03/OB: 07003142305, URBROJ: 341-99-06/2- 17/010089 od 2. siječnja 2018. odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u Puli-Pola, KLASA: 140- 02/17-03, URBROJ: 341-13-06/2-17-021566 od 8. studenog 2017., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanjem prava na razmjerni dio starosne mirovine.

Osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika od 2. siječnja 2018., tužiteljica je podnijela pravodobno tužbu, koja je kod ovog Suda zaprimljena 14. veljače 2018. pod poslovnim brojem 12 UsI-214/18, a u kojoj je tužiteljica u bitnome navela istu podnosi zbog povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U svezi s tim, tužiteljica je u tužbi navela da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pogrešno utvrđeno da nema navršenih 15 godina mirovinskog staža, zbog čega je i odbijen njezin zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine, navodeći da joj nije priznat staž navršen u R. K. koji joj je upisan u radnu knjižicu. Smatra da se javnopravno tijelo neosnovano poziva na činjenice da Republika Kosovo nije više u sastavu Republike Srbije, zbog čega Republika Srbija više ne priznaje niti iskazuje mirovinski staž navršen na području Republike Kosovo iz njoj nepoznatog razloga, kao i da nije sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju između Republike Hrvatske i Republike Kosovo, pojasnivši da je staž navršen u razdoblju dok je Republika Kosovo bila sastavni dio Republike Srbije, zbog čega joj je valjalo priznati navršeni mirovinski staž na području Republike Kosovo. Stoga je tužiteljica predložila u tužbenom zahtjevu da se osporavano rješenje tuženika poništi i predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 7. ožujka 2018. naveo da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, ukratko obrazlažući tijek postupka koji je prethodio ovom upravnom sporu. Istaknuo je da je tužiteljici utvrđen mirovinski staž u Republici Hrvatskoj u duljini od 10 godina, 8 mjeseci i 11 dana koji je navršen u razdoblju od 1. svibnja 1996. do 17. studenog 2016., navodeći da spisu predmeta upravnog postupka prileži radna knjižica tužiteljice iz koje proizlazi da je tužiteljica bila zaposlena i na području Republike Kosovo, pojasnivši da Republika Hrvatska nema s Republikom Kosovom sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju na temelju kojeg bi za ispunjenje uvjeta za mirovinu mogao uzeti u obzir staž potvrđen od nadležnog tijela Republike Kosovo. Nastavno, tuženik je naveo da Republika Srbija, nakon proglašenja Republike Kosovo, ne iskazuje mirovinski staž ostvaren na području Kosova, pojasnivši da spisu prileže tiskanice SCG/HR 205 od 22. ožujka 2011. i od SRB/HR od 20. ožujka 2017., iz kojih proizlazi da za tužiteljicu ne postoje registrirani podaci u bazi matične evidencije, dok iz potvrde o mirovinskom stažu na tiskanici SRB/HR 205 od 25. prosinca 2015. proizlazi da tužiteljica nema mirovinskog staža navršenog na teret nositelja mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji, slijedom čega nisu ispunjeni uvjeti za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine u smislu odredbi članka 33. stavka 1. i članka 180. stavka 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj: 157/13, 151/14, 33/15 i 90/15, u daljnjem tekstu ZOMO). Stoga je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.

U ovom upravnom sporu 18. lipnja 2018. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvane tužiteljice, a u prisutnosti službene osobe tuženika na temelju odredbe članka 39. stavka 2. u svezi s člankom 37. stavkom 3. Zakona o upravnom sporu („Narodne novine“, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17, u daljnjem tekstu ZUS) pa je sukladno odredbi članka 6. stavka 1. ZUS-a službenoj osobi tuženika dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su odlučna za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu službena osoba tuženika je navela da ostaje u cijelosti kod svih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužiteljice za saslušanjem tužiteljice kao nepotreban i suvišan, jer nije odlučan za rješavanje ove upravne stvari, a potom je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora i upravnog postupka te je rasprava zaključena.

Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužiteljica 8. prosinca 2016. podnijela prvostupanjskom tijelu zahtjev za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine, da je tužiteljici rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I-140-02/17-03/17-03/07003142305, URBROJ: 341-25-05/3- 17-023895 od 22. veljače 2017. priznato pravo na starosnu mirovinu, počevši od 28. studenog 2016. i određena je isplata predujma mirovine u svoti od 597,10 kuna mjesečno, koji predujam od 1. siječnja 2017. iznosi 597,10 kuna, isplata kojeg predujma pripada tužiteljici počevši od 28. studenog 2016., da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 140-02/17-03/OB: 0700314305, URBROJ: 341-99-06/2-174/6133 od 1. kolovoza 2017. poništeno gore navedeno rješenje Područne službe u Zagrebu od 22. veljače 2017. i predmet je vraćen Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Područnom uredu u Puli-Pola na ponovni postupak budući tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine.

Utvrđeno je, da je u postupku izvršenja rješenja tuženika od 1. kolovoza 2017. utvrđeno da je tužiteljica rođena 23. kolovoza 1951., da je do 28. studenog 2016. navršila 65 godina života, da mirovinski staž navršen u Republici Hrvatskoj iznosi 10 godina, 8 mjeseci i 11 dana, navršen u razdoblju od 1. svibnja 1996. do 17. studenog 2016.. Uvidom u međunarodnu tiskanicu SRB/HR 206 od 16. lipnja 2017. utvrđeno je da tužiteljica ne ispunjava uvjete za priznanje prava na mirovinu iz osiguranja Srbije jer nije ispunjen minimalni uvjet staža, da je uz tiskanicu priloženo i rješenje Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala Kraljevo, broj rješenja 181.1.1-454 od 13. lipnja 2017., uvidom u kojeg je utvrđeno da tužiteljici nije priznato pravo na starosnu penziju jer nisu ispunjeni Zakonom propisani uslovi, da prema izvještaju službe Direkcije Priština od 14. ožujka 2017. i potvrde Matične evidencije od 13. lipnja 2017. za tužiteljicu u bazi Matične evidencije nisu utvrđeni podaci o navršenom penzijskom stažu, naknadama i zaradama.

Uvidom u međunarodnu tiskanicu SRB/HR 201 od 25. prosinca 2015., zaprimljenu kod prvostupanjskog tijela 29. siječnja 2016., utvrđeno je, da u matičnoj evidenciji nisu utvrđeni podaci za tužiteljicu. Uvidom u međunarodnu tiskanicu SCG/HR 205 od 20. ožujka 2017. utvrđeno je, da u bazi matične evidencije nisu utvrđeni podaci za tužiteljicu, da tužiteljica ne ispunjava uvjete iz odredbe članka 33. i članka 180. stavka 1. ZOMO-a, nakon čega je prvostupanjsko tijelo rješenjem KALSA; 140-02/17-03, URBROJ: 341-13-06/2-17-021566 od 8. studenog 2017. odbilo zahtjev tužiteljice za priznanjem prava na razmjerni dio starosne mirovine.

Utvrđeno je, da je tužiteljica izjavila žalbu protiv gore navedenog prvostupanjskog rješenja, o kojoj je odlučeno osporavanim rješenjem tuženika na način da je žalba odbijena i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje. Utvrđeno je, da je tužiteljica osporavajući zakonitost rješenja tuženika pokrenula upravni spor, koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.

Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

Odredbom članka 33. stavkom 1. ZOMO-a propisano je da pravo na starosnu mirovinu u razdoblju od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2030. ima osiguranik kada navrši 65 godina života i 15 godina mirovinskog staža.

Odredbom članka 180. stavkom 1. točkom 3. ZOMO-a propisano je da iznimno od članka 33. stavka 1. ovoga Zakona, pravo na starosnu mirovinu stječe osiguranik (žena) kad u 2016. navrši 15 godina mirovinskog staža i 61 godinu i 9 mjeseci života.

Nisu osnovani navodi tužiteljice iz tužbe kojima ističe da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, a da je na tako utvrđeno činjenično stanje, pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanjem prava na razmjerni dio starosne mirovine budući je po provedenom upravnom sporu utvrđeno upravo suprotno, odnosno da je činjenično stanje utvrđeno pravilno i potpuno, a da je na tako utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo, odnosno gore citirane odredbe članka 33. stavka 1. i 180. stavka 1. točke 3.

ZOMO-a kojom su propisani uvjeti za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine. Naime, iz spisa predmeta upravnog postupka, koji je Sudu dostavljen uz odgovor tuženika na tužbu, odnosno tiskanice SCG/HR 205 od 20. ožujka 2017. razvidno je da nositelj mirovinskog osiguranja u Republici Srbiji ne raspolaže s podacima za tužiteljicu, odnosno isti nisu utvrđeni u bazi matične evidencije, dok je iz rješenja Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala Kraljevo, broj rješenja 181.1.1-454 od 13. lipnja 2017. razvidno da je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanjem na starosnu mirovinu, jer nisu ispunjeni Zakonom propisani uvjeti, a iz izvještaja službe Direkcije Priština od 14. ožujka 2017. i potvrde Matične evidencije od 13. lipnja 2017. razvidno je da za tužiteljicu u bazi Matične evidencije nisu utvrđeni podaci o navršenom penzijskom stažu, naknadama i zaradama, iz kojeg razloga je pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje u pogledu navršenog mirovinskog staža tužiteljice koji iznosi 10 godina, 8 mjeseci i 11 dana i navršen je u razdoblju od 1. svibnja 1996. do 17. studenog 2016. na području Republike Hrvatske.

To stoga što je iz dostavljenih podataka, odnosno gore navedenih potvrda, kao i rješenja Republičkog fonda za penzijsko i invalidsko osiguranje, Filijala Kraljevo, broj rješenja 181.1.1-454 od 13. lipnja 2017. razvidno da nije potvrđen mirovinski staž tužiteljice navršen na području Republike Srbije koji bi se uzeo u obzir za ispunjavanje uvjeta za mirovinu. Također, potrebno je ukazati tužiteljici da Republika Hrvatska s Republikom Kosovo nema sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju na temelju kojeg bi se tužiteljici mirovinski staž navršen u Republici Kosovo uzeo u obzir u pogledu ispunjavanja uvjeta za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine, iz kojeg razloga javnopravno tijelo nije moglo tužiteljici priznati mirovinski staž ostvaren na području Republike Kosovo (naveden u radnoj knjižici tužiteljice) koji nije potvrđen od strane nadležnog nositelja mirovinskog osiguranja Republike Kosovo.

Imajući u vidu gore citirane odredbe ZOMO-a, valja ukazati tužiteljici da uvjeti propisani u istima (navršene godine života i mirovinski staž) moraju biti kumulativno ispunjeni da bi se tužiteljici priznalo pravo na razmjerni dio starosne mirovine, a da tužiteljica ispunjava uvjet u pogledu godina života, dok ne ispunjava uvjet u pogledu navršenog mirovinskog staža budući ukupan mirovinski staž tužiteljice iznosi 10 godina, 8 mjeseci i 11 dana, iz kojeg razloga je javnopravno tijelo pravilno odlučilo o zahtjevu tužiteljice za priznanje prava na razmjerni dio starosne mirovine. Stoga se osporavano rješenje tuženika ocjenjuje zakonitim budući je doneseno na podlozi pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pravilne primjene materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje.

Također, valja ukazati tužiteljici da nije počinjena niti jedna povreda odredaba upravnog postupka pa niti ona koja se odnosi na odredbu članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravno postupku („Narodne novine“, broj: 47/09, u daljnjem tekstu ZUP) budući obrazloženje osporavanog rješenja sadrži valjano obrazloženje o odlučnim činjenicama bitnim za rješavanje ove upravne stvari, iz kojeg razloga se ocjenjuje neosnovanim navod tužiteljice iz tužbe kojim ističe da su u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu povrijeđene odredbe upravnog postupka.

Naposljetku, ukazuje se tužiteljici da javnopravno tijelo rješava upravnu stvar u skladu s načelom zakonitosti sadržanom u odredbi članka 5. stavk1. ZUP-a kojom je propisano da javnopravno tijelo rješava upravnu stvar na temelju zakona i drugih propisa te općih akata donesenih na temelju zakonom utvrđenih javnih ovlasti, iz kojeg razloga javnopravno tijelo nije niti moglo riješiti upravnu stvar na drugačiji način, odnosno na način na koji to tužiteljica predlaže u tužbi.

Stoga je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a valjalo odlučiti kao u točki I. izreke ove presude.

U Rijeci 26. lipnja 2018.

S u t k i n j a

Marija Renner Jakovljević, dipl. iur., v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u 3 (tri) primjerka, za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.