Revr-149/2010-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Broj: Revr 149/10-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović Ivanišević, kao predsjednice vijeća, mr. sc. Jasne Brežanski, Đure Sesse, Mirjane Magud i Damira Kontreca kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja E. B. iz B., zastupanog po M. M., odvjetniku iz B., protiv tuženika Turističke zajednice Općine B., zastupane po punomoćnici I. O., odvjetnici iz U., radi poništenja odluke o otkazu i isplate, odlučujući o reviziji stranaka protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola broj Gž-145/09-2

od 19. listopada 2009., kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Bujama broj P-151/08-78 od 30. svibnja 2008., u sjednici vijeća održanoj dana 15. veljače 2011.,

p r e s u d i o j e:

Revizija tužitelja i tuženika odbijaju se kao neosnovane.

Obrazloženje

Pravomoćnom drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Puli broj Gž-145/09- 2 od 19. listopada 2009. djelomično su prihvaćene žalbe stranaka i preinačena presuda Općinskog suda u Bujama broj P-151/08-78 od 30. svibnja 2008. te je suđeno kako slijedi:

„I. Djelomično se prihvaćaju žalbe stranaka pa se presuda Općinskog suda u Bujama posl. br. P-151/08-78 od 30. svibnja 2008. preinačuje i sudi:

1. Poništavaju se odluka tuženice Turističke zajednice Općine B. broj 62/97 od 5. srpnja 1997. i zaključak broj 71/97-02 od 22. srpnja 1997. – u dijelu kojim je tužitelj razriješen dužnosti direktora Turističkog ureda i utvrđen prestanak radnog odnosa već s danom 6. rujna 1997., te se tuženici nalaže isplatiti tužitelju E. B. iz B. na ime naknade plaće za razdoblje od 1. listopada 1997. do 31. listopada 1998. (13 mjeseci) ukupnu bruto svotu od 54.600,00 kn (slovima: pedesetčetiritisućeišestokuna) odnosno po 4.200,00 kn bruto za svaki mjesec u navedenom razdoblju zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na svaki taj mjesečni iznos teče od petnaestog dana u mjesecu za prethodni mjesec (od 15. studenog 1997. glede naknade plaće za mjesec listopad 1997. i tako redom do zaključno 15. studenog 1998. glede naknade plaće za mjesec listopad te godine) i to po stopi od 18% za razdoblje od 15. studenog 1997. do 30. lipnja 2002., po stopi od 15% za razdoblje od 1. srpnja 2002. do 31. prosinca 2007. i od 1. siječnja 2008. nadalje po stopi od 14% godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate – prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena, sve do isplate i sve u roku od 8 dana.

2. U preostalom se dijelu tužiteljev tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan (u dijelu kojim zahtijeva i poništenje tuženičinih odluka u preostalom dijelu koji se odnosi na prestanak radnog odnosa; da se tuženici naloži vratiti ga na isto ili odgovarajuće radno mjesto i posao te da mu nadoknadi plaću za razdoblje nakon 31. listopada 1998. zajedno s pripadajućom zateznom kamatom – u neto mjesečnom iznosu od 4.200,00 kn i da mu na svaki takav iznos za cjelokupno utuženo razdoblje počevši od 1. listopada 1997. obračuna i plati pripadajuće doprinose, kao i da mu isplati naknadu za godišnji odmor za razdoblje od 1998. do 2005. godine u visini prosječne plaće u prethodna tri mjeseca te sve ostale isplate izvršene zaposlenima u Turističkoj zajednici Općine B. temeljem nagrade u vidu trinaeste plaće).

II. U preostalom se dijelu žalbe stranaka odbijaju kao neosnovane.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak prvostupanjskog postupka.

IV. Tužitelju se ne dosuđuje trošak odgovora na žalbu.“

Protiv citirane drugostupanjske presude u odbijajućem dijelu reviziju je izjavio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude reviziju je izjavio tuženik također zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

Na izjavljene revizije protivne strane nisu odgovorile.

Revizije nisu osnovane.

Presuda je ispitana po čl. 392. a. st. 1. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08 – dalje: ZPP) koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 52. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine" broj 84/08) u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji, pazeći po službenoj dužnosti na pogrešnu primjenu materijalnog prava i na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 254. st. 2. toč. 8. ZPP.

Ispitavši presudu po službenoj dužnosti ovaj sud je našao da nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP.

Nije ostvaren ni revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koji se ukazuje u reviziji. Tuženik neosnovano ističe da obrazloženje pobijane presude sadrži razloge koji proturječe sadržaju izvedenih dokaza. Sudovi su se očitovali o tome koje su činjenice odlučne za rješenje spora te obrazložili utvrđenja o spornim činjenicama.

Suprotno reviziji, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP jer iz stanja spisa proizlazi da je parnični postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden u skladu odredaba ZPP, a na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

Predmet spora je zahtjev za poništenje odluke tuženika od 5. srpnja 1997. i zaključka tuženika od 22. srpnja 1997. o razrješenju tužitelja s dužnosti direktora i o prestanku radnog odnosa tužitelja te vraćanje tužitelja na rad i isplatu utuženih iznosa s naslova plaće.

Drugostupanjski je sud djelomičnim preinačenjem prvostupanjske presude djelomično udovoljio tužbenom zahtjevu, kako je to specificirano u citiranoj izreci drugostupanjskog suda dajući valjano obrazloženje za utvrđenja i zaključke na kojima temelji svoju odluku.

Ovaj revizijski sud prihvaća zauzeto pravno shvaćanje drugostupanjskog suda, kao i razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude.

Odredbom čl. 396. a. st. 1. ZPP propisano je da se revizijski sud može, kad odbije reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP, umjesto posebnog obrazloženja pozvati na razloge iz prvostupanjske, odnosno drugostupanjske presude, ako ih prihvaća.

Na temelju odredbe čl. 396. st. 2. ZPP u slučaju iz st. 1. toga članka, revizijski sud je dužan na internetskim stranicama objaviti razloge nižestupanjske odluke ili odluka na koje se poziva.

S obzirom da ovaj revizijski sud prihvaća razloge iznesene u obrazloženju drugostupanjske presude glede primjene materijalnog prava, revident se umjesto posebnog obrazloženja u ovoj odluci, u kojem bi te razloge samo trebalo ponoviti, u smislu već ranije citirane odredbe čl. 396. a. st. 1. ZPP upućuje na obrazloženje drugostupanjske presude, koja će se na temelju odredbe st. 2. istog članka objaviti na internetskim stranicama.

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija tuženika odbijena kao neosnovana.

U Zagrebu, 15. veljače 2011.

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v. r.