I Kž-1294/1992-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Broj: I Kž 1294/1992-3

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Pavišić dr. Berislava, kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i Mikor Milivoja, kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin- Almer Rajke, kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv opt. Č. M.1 i dr., zbog krivičnog djela iz čl. 236 f. st. 1. KZRH, odlučujući o žalbi vojnog tužitelja podnesenoj protiv rješenja Vojnog suda u Osijeku od 8. prosinca 1992 K 824/92 (Kv 1384/92), u sjednici održanoj 20. siječnja 1993.,

r i j e š i o j e :

Uvažava se žalba vojnog tužitelja, preinačuje se pobijano rješenje te se krivični postupak povodom optužnice Vojnog tužiteljstva u Osijeku od 30. lipnja 1992. Kt 700/92 protiv opt. Č. M.1 , Č. D., Č. M. , Č. N., V. B., G. M., G. D., M. D., K. D., R. M.1 , K. Ž., R. M. , R. P., V. P., R. T., M. J., M. V., V. Z., K. D., K. D. (M.)1 , K. D. (M.) , M. D., E. D. i G. J., zbog kriv. djela iz čl. 236 f. st. 1. KZRH, ima nastaviti.

O b r a z l o ž e n j e

Vojni sud u Osijeku je, kao sud prvog stupnja, rješenjem od 8. prosinca 1992. Kv 1384/92-2, K 824/92-2, u stadiju nakon podignute optužnice vojnog tužitelja protiv opt. Č.1 i drugih optuženika, navedenih u izreci ovog rješenja suda drugog stupnja, temeljem čl. 1. Zakona o oprostu od krivičnog progona i. postupka zbog krivičnih djela počinjenih u oružanim sukobima i u ratu protiv Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 58/92, dalje u tekstu: Zakon o oprostu), obustavio je krivični postupak zbog kriv. djela iz čl. 236 f. st. 1. KZRH.

Protiv tog rješenja prvog stupnja vojni tužitelj

I Kž 1294/1992-3

podnio je žalbu i predložio da se pobijano rješenje ukine.

Javni tužitelj Republike Hrvatske u podnesku od 12. siječnja 1993. Ktž 21/93 predložio je da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Sud prvog stupnja pogrešno je primijenio Zakon o oprostu, kada je svojom odlukom obustavio krivični postupak povodom predmetne optužnice.

Naime, prema odredbi čl. 346. st. 2. ZKP sud nije vezan pravnom oznakom navedenom u optužnom aktu.

U podignutoj optužnici, izmedju ostalog, iznijete su tvrdnje da su optuženici u oružanim sukobima i u vrijeme rata protiv Republike Hrvatske sudjelovali u oružanim napadima na mjesto B. i na mještane, zarobili ih, zlostavljali i maltretirali. U tim tvrdnjama, dakle, opisane su (i bez obzira što to nije opisano potpuno precizno) i činjenice koje sadrže elemente krivičnih djela za koje je Republika Hrvatska prema odredbama medjunarodnog prava preuzela obvezu da progoni njihove počinitelje, na što žalitelj s pravom ukazuje (čl. 3. i 4. Ženevske konvencije o zaštiti gradjanskih osoba u vrijeme rata od 12. kolovoza 1949.). Počinitelji takvih krivičnih djela prema odredbi čl.

2. Zakona o oprostu izuzeti su od oprosta.

Slijedom iznijetih razloga odlučeno je kao u izreci (čl. 397. st. 3. ZKP).

U Zagrebu, 20. siječnja 1993.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Pavišić dr. Berislav, v.r.