Gž Ob-43/2018-2 · Županijski sud u Splitu

Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž Ob-43/2018-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Ankice Matić, kao predsjednice vijeća, te Dragice Samardžić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lucije Lasić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. P. iz T., OIB: …, zastupanog po punomoćnici mr. sc. G. Š., odvjetnici u Z., protiv tuženice M. P. iz T., OIB:…, koju zastupa punomoćnica J. B., odvjetnica u Z., radi razvoda braka bračnih drugova koji imaju zajedničku maloljetnu djecu, ostvarivanja roditeljske skrbi i osobnih odnosa sa djecom: 1. mlt. L. P., OIB:…i 2. mlt. J. P., OIB:…, zastupanih po posebnoj skrbnici T. P., dipl. iur., djelatnici pri Centru za posebno skrbništvo – Dislocirana jedinica S., rješavajući žalbu tuženice M. P. protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj 10 POb-82/2017 od 24. studenoga 2017., u sjednici vijeća održanoj dana 22. veljače 2018.

p r e s u d i o j e

Odbija se djelomično žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 10 POb-82/2017 od 24. studenoga 2017., u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

r i j e š i o j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj 10 POb-82/2017 od 24. studenoga 2017., u pobijanom dijelu pod točkom VII. izreke i u tom se dijelu predmet vraća sudu prvog stupnja na daljnje postupanje.

Obrazloženje

Prvostupanjskom presudom je suđeno:

"I. Razvodi se brak između D. P. (OIB:…) i M. P. (OIB:…), sklopljen dana 29. rujna 1990. u Z., upisan u maticu vjenčanih matičnog područja S. D., za 1990. pod rednim brojem 17.

II. Zajednička djeca stranaka mlt. L. P., rođ…. i mlt. J. P., rođ…, stanovati će s majkom, M. P. na adresi u T.,

III. Pravo na roditeljsku skrb roditelji će ostvarivati zajednički i sporazumno.

IV. Osobni odnosi mlt. J. P. sa ocem D. P., ostvarivat će se susretima i druženjima u trajanju tri uzastopna dana počevši od 7,30 h prvog dana pa do 20,00h trećeg dana, na način da će D. P. dijete preuzeti i vratiti M. P. na adresi njezinog stanovanja, s time da navedeni termin od tri uzastopna dana započinje nakon četiri radna dana D. P. i tako naizmjence, a u slučaju spora oko tužiteljevog radnog rasporeda isti će se dokazivati potvrdom poslodavca kod kojega je D. P. zaposlen.

V. Osobni odnosi mlt. L. P. sa ocem D. P. ostvarivat će se susretima i druženjima prema dogovoru roditelja.

VI. Nalaže se D. P. da za uzdržavanje mlt. L. P. plaća mjesečni iznos od 1.250,70 kn, a za uzdržavanje mlt. J. P. iznos od 1.137,00 kuna, s dospijećem 10-og u tekućem mjesecu za prethodni mjesec, računajući od dana 13. srpnja 2017. kao dana podnošenja protutužbe pa dok za to budu postojali zakonski uvjeti, uz zakonsku zateznu kamatu sukladno članka 29. stavka 2 Zakona obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa od 10-og u mjesecu za prethodni mjesec pa do isplate, u roku od 15 dana od dospijeća svakog pojedinog iznosa.

VII. Odbija se protutužbeni zahtjev kojim tuženica M. P. traži utvrđenje prava stanovanja u obiteljskoj kući izgrađenoj na čest. zem. 15/3 k.o. T., a koje pravo se ima izvršavati u stanu na drugom katu obiteljske kuće."

Protiv navedene presude u dijelu pod točkom IV. i VII. izreke žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj, 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 43/13 – Rješenje USRH, 89/14, dalje u tekstu: ZPP) uz prijedlog da se presuda preinači, odluči o privremenoj mjeri i troškovima postupka.

U odgovoru na žalbu tužitelj se usprotivio žalbenim navodima s prijedlogom da se žalba odbije kao neosnovana.

Žalba je djelomično osnovana.

Neutemeljeno tuženica tvrdi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a ne postoji ni proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Okolnost što je prvostupanjski sud propustio odlučiti predloženoj privremenoj mjeri i troškovima postupka ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke11. ZPP-a kako to u žalbi tvrdi tuženica.

Naime, u konkretnoj procesnoj situaciji kada tuženica posebno ne traži donošenje dopunskog rješenja sukladno odredbi članka 339. stavka 1. ZPP-a u svezi s člankom 347. ZPP-a, već u žalbi protiv presude u dijelu u kojem nije uspjela u sporu ističe da sud nije odlučio o njezinom prijedlogu za određivanje privremene mjere i o troškovima postupka, žalbu u tom dijelu treba smatrati prijedlogom za donošenje dopunskog rješenja kojim će se odlučiti o prijedlogu za određivanje privremene mjere i o troškovima postupka, pa je prvostupanjski sud glede navedenog dužan postupiti sukladno odredbi članka 341. stavka 1. ZPP-a.

Prvostupanjskom je presudom razveden brak stranaka, te je odlučeno da će maloljetna djeca stranaka L. P. i J. P. stanovati s majkom M. P., time da će roditeljsku skrb roditelji ostvarivati zajednički i sporazumno. Ujedno je odlučeno o načinu održavanja osobnih odnosa tužitelja sa maloljetnom djecom, te o visini uzdržavanja kojega će tužitelj doprinositi za svoje maloljetne sinove. Pobijanom je presudom odbijen protutužbeni zahtjev tuženice na utvrđenje prava stanovanja na drugom katu obiteljske kuće izgrađene na čest. zem. 1573 k.o. T.

U ovom je stadiju prijeporan način održavanja osobnih odnosa između tužitelja i maloljetnog djeteta stranaka J. P. (točka IV. izreke presude), kao i osnovanost zahtjeva tuženice na utvrđenje prava stanovanja na drugom katu obiteljske kuće izgrađene na čest. zem. 1573 k.o. T. (točka VII. izreke presude).

Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku na temelju pribavljenog mišljenja Centra za socijalnu skrb B. na m., iskaza stranaka, te posebne skrbnice maloljetnog J. P. odredio da se će osobni odnosi tužitelja sa maloljetnim sinom J. P. ostvarivati susretima i druženjima u trajanju tri uzastopna dana počevši od 7,30 h prvog dana pa do 20,00 h trećeg dana, na način da će D. P. dijete preuzeti i vratiti M. P. na adresi njezinog stanovanja, s time da navedeni termin od tri uzastopna dana započinje nakon četiri radna dana D. P. i tako naizmjence, a u slučaju spora oko tužiteljevog radnog rasporeda isti će se dokazivati potvrdom poslodavca kod kojega je D. P. zaposlen.

Navedenu je odluku prvostupanjski sud donio uvažavajući tužiteljevu radnu dinamiku odnosno da radi četiri dana, a potom da je četiri dana slobodan, te dnevnu rutinu maloljetnog J. koji prema navodima tuženice ustaje u 7,00 h kada ima školsku nastavu koja započinje u 8,00 h, kao i činjenicu da na spavanje odlazi u 21,00 h.

Prema odredbi članka 119. stavka 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj, 103/15, dalje u tekstu: ObZ) dijete ima pravo ostvarivati osobne odnose s roditeljem s kojim ne stanuje, a roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, neovisno o njegovu pravu na ostvarivanje roditeljske skrbi. Sukladno odredbi stavka 2. ovoga članka roditelj i druge osobe koje stanuju s djetetom i skrbe se o djetetu dužne su omogućiti djetetu ostvarivanje osobnih odnosa s roditeljem s kojim ne stanuje te se suzdržavati od svakog ponašanja koje bi otežavalo ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s tim roditeljem.

Kod odlučivanja o susretima i druženju djeteta s roditeljem s kojim dijete ne živi vrhovno načelo koje sud mora imati u vidu je dobrobit djeteta. U interesu je, naime, djeteta da ima dobre i tijesne veze s oba roditelja i redovite kontakte s onim roditeljem s kojim ne živi. Svrha je susreta i druženja u tome da dijete sačuva osjećaj povezanosti, prihvaćenosti i pripadnosti s roditeljem s kojim ne živi i da roditelj koji ne živi s djetetom može utjecati na djetetov razvoj.

Kako to proizlazi iz odredbe članka 18. stavka 1. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine" - Međunarodni ugovor, broj, 12/93 i 20/97, dalje u tekstu: Konvencija) oba roditelja su zajednički odgovorna za odgoj i razvoj djeteta. Roditelji imaju najveću odgovornost za odgoj i razvoj djeteta. Dobrobit djeteta mora biti njihova temeljna skrb. Ta odgovornost znači da je onaj od roditelja kod kojega dijete živi dužan omogućiti drugom roditelju da ima redovite susrete i druženja s djetetom.

Stoga sud kod donošenja odluke o održavanju susreta i druženja zajedničkog malodobnog djeteta stranaka s roditeljem koji ne živi s djetetom nije vezan zahtjevima stranaka, već je ovlašten i dužan svoju odluku donijeti mimo i protiv prijedlog stranaka ako to zahtijeva dobrobit djeteta.

Prvostupanjski je sud dao valjane, argumentirane i prihvatljive razloge zbog kojih je odlučio da se osobni odnosi tužitelja i maloljetnog sina stranaka J. P. odvijaju na način određen pobijanom presudom, pa se u žalbi neosnovano prigovara da prilikom donošenja te odluke nije u dovoljnoj mjeri uzeta u obzir dob djeteta, potrebe djeteta za stabilnošću i rutinom u izvršavanju školskih obveza i sl.

Na žalbene navode prema kojima je tužitelj odselio iz obiteljske kuće u T., te da sada živi u Z., za odgovoriti je da se sukladno odredbi članka 352. stavka 1. ZPP-a u žalbi se ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi. Međutim, ukoliko ove okolnosti budu od utjecaja na način održavanja osobnih odnosa između tužitelja i maloljetnog J. P., tuženica je, radi zaštite dobrobiti djeteta, u svako doba ovlaštena zahtijevati izmjenu ove odluke.

Slijedom navedenog trebalo je djelomičnim odbijanjem žalbe tuženice na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom IV. izreke.

Pogrešno je prvostupanjski sud postupio kada je pobijanom presudom odlučio o protutužbenom zahtjevu kojim tuženica traži utvrđenje prava stanovanja na drugom katu obiteljske kuće izgrađene na čest. zem. 15/3 k.o. T.

Naime, tuženica je ovaj zahtjev postavila u smislu odredbe članka 46. stavka 2. ObZ-a prema kojoj sud može na zahtjev bračnog druga odrediti da pravo stanovanja u obiteljskom domu koji predstavlja bračnu stečevinu iz članka 32. ovoga Zakona ostvaruje samo jedan roditelj sa zajedničkom maloljetnom djecom nad kojom roditelji ostvaruju roditeljsku skrb. Odredbom članka 433. ObZ-a propisani su posebni izvanparnični postupci, među koje prema točki 8. tog članka spadaju i postupci zaštite obiteljskog doma.

Prema propisu iz odredbe članka 490. točke 3. ObZ-a u postupku radi zaštite obiteljskog doma odlučuje se o pravu stanovanja djece i jednog roditelja u stanu ili drugoj nekretnini koja predstavlja obiteljski dom sukladno članku 46. ovoga Zakona.

Slijedom naprijed iznesenog za odlučivanje o zahtjevu koji je tuženica M. P. postavila u protutužbi radi zaštite obiteljskog doma i prava stanovanja na drugom katu obiteljske kuće izgrađene na čest. zem. 15/3 k.o. T. nije ovlašten odlučivati parnični sud, već o tom zahtjevu treba odlučiti u izvanparničnom postupku.

Člankom 19. stavkom 1. ZPP-a propisano je da će sud do donošenja odluke o glavnoj stvari rješenjem obustaviti parnični postupak ako utvrdi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka, time da će se postupak nakon pravomoćnosti rješenja nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka pred nadležnim sudom.

Stoga je trebalo na temelju odredbe članka 366. stavka 1. ZPP-a u ukinuti prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom VII. izreke i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja kako bi postupio sukladno odredbi članka 19. ZPP-a.

U Splitu 22. veljače 2018.

Predsjednica vijeća:

Ankica Matić, v. r.