Rev-233/1997-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-233/1997-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Stanka Jesenkovića, kao predsjednika vijeća, te Vlatke Potočnjak-Radej, Damira Mratovića, dr. Ivana Kaladića i Davorke Lukanović-Ivanišević, kao članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. P. iz S., zastupane po punomoćniku M. P., odvjetniku iz V., protiv tuženice I. J. J. iz B., zastupane po punomoćniku S. V. odvjetniku iz V. i II. tužene S. C. iz S., zastupane po J. J., radi utvrđenja, rješavajući reviziju tuženica protiv pravomoćne presude Županijskog suda u Bjelovaru od 21. travnja 1995. godine, br. Gž-615/95., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slatini od 9. studenog 1994. godine, br. P-236/91., u sjednici održanoj dana 21. ožujka 2000. godine,

p r e s u d i o j e:

Odbija se revizija tuženica kao neosnovana.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja prihvaćenje tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je suvlasnica za 1/2 dijela pokretnina koje su pobliže navedene u izreci prvostupanjske presude.

Također je prihvaćen i tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje da je suvlasnica za 1/2 dijela nekretnina upisanih u zk. ul. br. 942 k.o. Slatina i to na kući sagrađenoj na kčbr. 3884 oranica u ulici od 214 m i dvor od 575 m , dvorišnoj šupi 10x5 metara, dva svinjca sa svim betonskim stazama, uličnoj željeznoj ogradi i željeznoj ogradi do bašće.

Ujedno je odlučeno da su tuženice dužne tužiteljici naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.893,00 kn.

Odlučujući o žalbi tuženica Županijski sud u Bjelovaru je žalbu kao neosnovanu odbio i potvrdio prvostupanjsku presudu.

Protiv pravomoćne presude suda drugog stupnja reviziju su izjavile tuženice zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu ukidanje pobijane presude, te da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Tužiteljica nije podnijela odgovor na reviziju, niti se nadležni državni odvjetnik izjasnio o izjavljenoj reviziji.

Revizija nije osnovana.

Postupak pred nižestupanjskim sudovima proveden je u skladu sa odredbama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92. i 112/99. - dalje ZPP), pa nije opravdan revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka.

Pobijana presuda nema takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 13. ZPP, koju revidentice ističu prema sadržaju revizije.

Naime, obrazloženje presude nije u suprotnosti s izvedenim dokazima, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima datim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

Nije se ostvario ni revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku je utvrđeno, a što među strankama nije ni sporno da je za vrijeme trajanja bračne zajednice između tužiteljice i sad pok. M. P., oca tuženica, kupljen teren na kojem je izgrađena kuća te dva svinjca i dvorišna šupa.

Sporno je radi li se o zajedničkoj imovini bračnih drugova ili pak o posebnoj imovini sad pok. M. P., odnosno koliki je udio bračnih drugova u stjecanju te imovine.

Sud prvog stupnja utvrđuje, a koja utvrđenja prihvaća i sud drugog stupnja, daje sad pok. M. P. novcem dobivenih prodajom svog imanja kupio građevinski teren, te da je i tužiteljica dio novca dobivenog prodajom svog imanja uložila za završne radove na kući, te da je udio posebne imovine sad M. P. i tužiteljice u izgradnji kuće približno podjednak. Također je utvrđeno da je sad pok. M. P. bio u radnom odnosu radeći kao vatrogasac, te dizao radne kredite, a tužiteljica pored vođenja domaćinstva i brige o djeci od kojih je jedna bila kćerka tužiteljice, a jedna kćerka sad pok. M. P., ostvarivala zaradu prodajom goblena koje je izrađivala, te od poljoprivrede posebno sadnje duhana.

Na temelju nalaza građevinskog vještaka utvrđeno je da bi sad pok. M. P. za svoje nekretnine - posebnu imovinu dobio protuvrijednost od 10.857,14 DEM i to za nekretnine u Novakima, te 512 DEM za nekretninu u Slatini, a tužiteljica 5.371,50 DEM za svoje nekretnine. Kao i da vrijednost sporne nekretnine iznosi 67.315,99 DEM, time da u tu vrijednost ulazi vrijednost gradilišta od 8.442,30 DEM.

Na tako utvrđeno činjenično stanje nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev na utvrđenje da je tužiteljica suvlasnica 1/2 spornih nekretnina (čl. 287. tada važećeg Zakona o braku i porodičnim odnosima "Narodne novine", br. 51/89. pročišćeni tekst i 59/90. - dalje ZBPO).

Naime, izgradnjom zajedničkih objekata na zemljištu koja je posebna imovina jednog bračnog druga, objekti sa zemljištem koje služi za njihovu redovnu upotrebu postaju zajedničkom imovinom bračnih drugova.

Krediti koje je dizao jedan bračni drug za vrijeme trajanja bračne zajednice, a koji su otplaćivani za vrijeme trajanja te zajednice sredstvima stečenim radom bračnih drugova ne utječu na povećanje udjela u zajedničkoj imovini onog bračnog druga koji je dizao kredite.

Kod utvrđivanja suvlasničkih dijelova sudovi su inače vodili računa ne samo o zaradi koje su bračni drugovi ostvarivali u vrijeme trajanja bračne zajednice, već i o radu u domaćinstvu, te podizanju djece, kao i o drugim oblicima rada koji su doprinijeli povećanju imovine (čl. 287. tada važećeg ZBPO).

Ostali revizijski razlozi svode se na pobijanje ocjene provedenih dokaza, te utvrđenog činjeničnog stanja.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP).

Revizija se pak ne može izjaviti zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (čl. 385. st. 3. ZPP).

Dakle, nisu se ostvarili revizijski razlozi, a nije ni učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 10. ZPP, na koju revizijski sud pazi po službenoj dužnosti.

Radi naprijed navedenog temeljem čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 21. ožujka 2000.

Predsjednik vijeća:

Stanko Jesenković, v.r.