I Kž-264/2001-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž-264/01-3

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Ante Potrebice, kao predsjednika vijeća, te Milana Gudelja, mr. sc. Branka Zmajevića, Josipa Budinskog i Katice Jelić, kao članova vijeća i više sudske savjetnice Snježane Mrkoci, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. D. M., zbog kaznenog djela iz čl. 173. st. 2. KZ, odlučujući o žalbi opt. D. M., podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu od 12. veljače 2001. godine br. K-3/01, u sjednici održanoj dana 30. srpnja 2002. godine, saslušavši zamjenika Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske Radovana Šanteka,

p r e s u d i o j e :

I. Prihvaća se djelomično žalba optuženika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i odluci o kazni, te se izriče da je opt. D.M. djelom opisanim u izreci te presude počinio kazneno djelo zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. Kaznenog zakona u svezi s čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne novine” od 22. prosinca 2000. br. 129/00), pa se na temelju tog propisa, uz primjenu čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) Kaznenog zakona osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 30 (trideset) dana.

II. U ostalom dijelu žalba opt. D.M. odbija se kao neosnovana, te se u preostalom, pobijanom a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

Pobijanom presudom proglašen je krivim opt. D.M. zbog kaznenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. st. 2. KZ, opisanog u izreci te presude, te je po istom zakonskom propisu, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri mjeseca.

Ujedno su optuženiku na temelju čl. 173. st. 7. ZKP oduzete dvije stabljike indijske konoplje veličine 50 cm.

Protiv te presude optuženik je podnio žalbu zbog povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se "donese odluka u smislu žalbenih navoda".

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Nakon razgledanja spisa u smislu čl. 373. st. 1. ZKP, zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske je predložio, da se žalba optuženika odbije kao neosnovana.

Žalba je djelomično osnovana.

Nije u pravu žalitelj kad smatra da je za optuženika blaži zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno (početkom 2000. do mjeseca travnja iste godine), jer da je u vrijeme počinjenja za to djelo bila predviđena kazna zatvora u trajanju od jedne do 10 godina, dok je u vrijeme suđenja za isto djelo predviđena kazna zatvora od jedne do 12 godina.

Žalitelj je očito ispustio iz vida da je za kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ (“Narodne novine” br. 110 od 21. listopada 1997) bila propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do 10 godina ili kazna dugotrajnog zatvora, dok je tek člankom 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (“Narodne novine” br. 129 od 22. prosinca 2000., koji je stupio na snagu osmoga dana nakon objavljivanja u Narodnim novinama) za to kazneno djelo propisana kazna zatvora u trajanju od jedne do 12 godina, dok kazna dugotrajnog zatvora za to kazneno djelo više nije predviđena.

Prema tome, suprotno shvaćanju žalitelja, za optuženika je blaži kazneni zakon koji je bio na snazi u vrijeme suđenja (12. veljače 2001.), nego zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno (zaključno sa travnjem 2000.), pa je stoga u skladu s odredbom čl. 3. st. 2. KZ i obaveznom primjenom blažeg zakona, prema optuženiku trebalo primijeniti zakon koji je bio na snazi u vrijeme suđenja, kao blaži zakon. Upravo zbog tih razloga ovaj Vrhovni sud, kao drugostupanjski sud, po službenoj dužnosti, u povodu žalbe optuženika, pravno je označio djelo optuženika kao kazneno djelo iz čl. 173. st. 2. KZ u svezi sa čl. 25. Zakona o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona i po tom propisu, uz primjenu propisa o ublažavanju kazne, izrekao mu kaznu kao pod točkom I izreke ove presude.

Naime, osim što je prema optuženiku primijenjen blaži zakon, s obzirom na opseg kriminalne djelatnosti i značaj počinjenog kaznenog djela ostvarenog uzgojem samo dvije stabljike indijske konoplje, a uzimajući u obzir brojne olakotne okolnosti koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud (neosuđivanost, iskreno priznanje, izraženo kajanje, zdravstveno stanje, sudjelovanje u Domovinskom ratu, teške socijalne i imovinske prilike), ovaj Vrhovni sud je prihvatio žalbu optuženika u dijelu zbog odluke o kazni i uz primjenu propisa o ublažavanju kazne iz čl. 57. st. 1. i 2. toč. b) KZ izrekao mu kaznu zatvora u trajanju od 30 dana, kao primjerenu stupnju krivnje optuženika, a u okolnostima uz koje je kazneno djelo počinjeno i svrsi kažnjavanja.

Zbog navedenih razloga, trebalo je na temelju čl. 387. i čl. 390. st. 1. ZKP/97 presuditi kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 30. srpnja 2002.

Predsjednik vijeća:

Zapisničar:

Ante Potrebica, v. r. Snježana Mrkoci, v. r.