Gž-436/2019-3 · Županijski sud u Slavonskom Brodu

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: 7 Gž-436/2019-2.

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Ireni Dikanović Terzić, u pravnoj stvari tužitelja I. K. (OIB:…) iz B. na M., zastupan po punomoćniku J. B. odvjetniku iz Z., protiv tuženice S. D. d.d. S. (OIB:…), sada H. M. d.o.o. (OIB:…) Z., zastupane po O. D. H. &. p. d.o.o. Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u Zadru od 13. ožujka 2019., poslovni broj: 26 Pn-71/2018-6., 10. rujna 2020.,

p r e s u d i o j e

I. Žalba tužitelja I. K. se odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženice S. D. d.d. S., sada H. M. d.o.o. Z. prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Zadru od 13. ožujka 2019., poslovni broj: 26 Pn-71/2018-6.:

a) potvrđuje u dijelu u kojem je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom (točka II. i IV. izreke);

b) preinačuje u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka I., III. i V. izreke) i sudi tako da se tužitelj I. K. odbija i sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva za nadoknadu štete u iznosu od 10.000,00 kn, te mu se nalaže da tuženici nadoknadi troškove prvostupanjskog parničnog postupka u iznosu od 5.450,00 kn, umjesto u iznosu od 1.910,00 kn, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju da tuženici nadoknadi trošak žalbe u iznosu od 2.362,50 kn, u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za nadoknadu troška žalbe.

Obrazloženje

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 10.000,00 kuna, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe pa dio isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana.

II. U preostalom dijelu za iznos od 40.000,00 kuna odbija se zahtjev tužitelja kao pod točkom I.

III. Dužan je tužitelj tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.910,00 kn.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška postupka u iznosu od 7.325,00 kn.

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog trošak u iznosu od 3.715,00 kn."

Protiv presude tužitelj i tuženica su pravovremeno podnijeli žalbe zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točka 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – dalje: ZPP).

Tužitelj je žalbu podnio protiv odbijajućeg dijela presude i odluke o troškovima parničnog postupka (točka II. III. i IV. izreke). U žalbi u bitnom navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ne sadrži dovoljno jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, budući u razlozima presude nije navedeno na koji način je prvostupanjski sud odredio visinu štete. Tvrdi da bi dosuđeni iznos predstavljao pravičnu novčanu naknadu u smislu članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 63/08, 134/09, 94/13, 78/15., 29/18. - dalje: ZOO) trebao bi mu biti dosuđen iznos štete u punom utuženom iznosu. Ističe da je prema njemu, kao javnoj osobi, interes javnosti veći, te da stoga i najmanja negativnost može teško utjecati na gubitak povjerenja. U žalbi također pobija i odluku o troškovima parničnog postupka jer prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude nije cijenio kvalitativni uspjeh parničnih stranaka u sporu, već samo kvantitativni uspjeh iako je tuženik pobijao i osnov. Predlaže da se pobijana presuda preinači u pobijanom odbijajućem dijelu na način da se u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev i da mu se u cijelosti nadoknade troškovi parničnog postupka ili da se ukine i predmet u pobijanom dijelu vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.

Tuženica pobija presudu u dosuđujućem dijelu i u odluci o troškovima parničnog postupka (točka I. i V. izreke). U žalbi ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje jer poklanja vjeru iskazu tužitelja pri čemu je u potpunosti zanemario navode tuženice i činjenicu da je objavljen ispravak, pa je mišljenja da tužitelju objavom spornog teksta nije nastala šteta. Također u žalbi navodi da prije objave spornog teksta nije postojala obveza kontaktirati tužitelja jer se u konkretnom slučaju ne radi o klasičnom novinarskom članku, već o prenošenju stavova tužiteljeve političke oporbe, koju činjenicu prvostupanjski sud da nije uzeo u obzir prilikom donošenja pobijane presude. Također navodi da je prvostupanjski sud propustio cijeniti činjenicu da na facebook stranici tužitelja, prije lokalnih izbora 2017. građani zahvaljuju tužitelju za poklanjanje tuka, te da se u razlozima presude uopće ne cijeni dokumentacija, odnosno poslovne knjige grada B. na M., a iz kojih je razvidno da je u razdoblju od 2013. do 2017. za intelektualne usluge potrošeno ukupno 7.585.859,11 kn , da se u istom periodu na reprezentaciju potrošio iznos od 2.003,127,54 kn, a na službena putovanja iznos od 620.038,72 kn, što da ukazuje da su navodi u predmetnom članku istiniti. Također ističe da tužitelj nije dokazao da iz gradskog proračuna nisu prekomjerno plaćane intelektualne usluge članovima HDZ-a, od kojih su neki članovi gradske uprave, te da su troškovi reprezentacije isplaćivani pretežno u korist tvrtki koje su u vlasništvu članova HDZ-a odnosno u korist "zna se firmi". Ističe da je svjedok A. F. podatke o troškovima reprezentacije, putovanja i intelektualnih usluga pribavio od vijeća grada B. na M., koje je javno upravno tijelo, te samim tim navedeni podaci imaju snagu javne isprave, pa tuženica kao ni svjedok A. F. nisu imali razloga sumnjati u njihovu točnost, pa je mišljenja da je trebala biti oslobođena odgovornosti za štetu prema članku 21. stavku 4. Zakona o medijima ("Narodne novine" broj 59/2004, 84/2011 i 81/2013 - dalje: ZM).

Odgovori na žalbe nisu podneseni.

Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženice osnovana.

Prvostupanjski sud u razlozima presude navodi da je među parničnim strankama nesporna činjenica da je na internetskom portalu Z. - S. D..hr., u rubrici T., objavljen članak pod naslovom: "Priopćenje M.; U B. se za "žderačinu" i zabavu dnevno trošilo 1.500,00 kn“, da je nakladnik tog portala tuženica, da je u tom članku sporna istinitost dijela u kojem se navodi da je gradska uprava na čelu s tužiteljem prije lokalnih izbora 2017. dijelila tuke biračima i da se novac biračima iz gradskog proračuna koristi za prekomjerno plaćanje intelektualnih usluga članovima HDZ-a, od kojih su neki zaposlenici gradske uprave, a da su troškovi reprezentacije pretežno išli u korist tvrtki koje se podrugljivo naziva "zna se firme“, te da su ove činjenice navedene u kontekstu politike gradonačelnika grada B. n/M I. K. tj. tužitelja, jer je u samom uvodu članka navedeno kako je nastavljena politika koja se provodila na čelu ove vlasti zajedno s gradonačelnikom K., da je tuženica objavila ispravak ovog članka na zahtjev tužitelja.

Prvostupanjski sud u razlozima presude također navodi da je svjedok A. F. koji je gradski vijećnik tuženika u svom iskazu naveo kako je podatke koje je iznio u priopćenju županijskog M.-a ima razloga smatrati istinitim, jer je D. B. smatrao zaposlenicom G. B. n/M jer je ona to objavila na svojoj facebook stranici, a da je ista iako je zaposlenica Grada B. na M., primila honorar od 11.300,00 kn, za intelektualne usluge 26. ožujka 2014., kao i zaposlenik Ž. N. kojem je 2016. isplaćen honorar od 39.000,00 kn, a da je zaključak da je Grad dijelio tuke kao nagradu za glasanje na izborima našao na facebook stranici gradonačelnika“, a da su troškovi reprezentacije pretežno išli u korist tvrtki koje se podrugljivo naziva "zna se firme", jer se radilo o tvrtkama čiji su vlasnici članovi ili simpatizeri HDZ-a, a to da su tvrtke poljoprivredna zadruga M. i vino, G. & F. d.o.o. B. d.o.o. i sl.

Prvostupanjski sud smatra da su neistiniti navodi svjedoka A. F. jer je objavljen demanti istih od strane tuženice, te je mišljenja da je prije objave ovih navoda svjedoka A. F. činjenice koje on iznosi trebalo provjeriti po uzancama novinarske profesije jer se popis zaposlenika G. B. na M. nalazi na internetskim stranicama G. B. na M., a činjenica da su tuke dijeljene da se ne može uzeti kao istinita jer ju je netko objavio na facebooku, budući da objava na facebooku ne može biti uvjerljiv izvor za seriozno novinarstvo i ne može se sigurno smatrati izvorom u koji se može bezrezervno pouzdati. Ta se činjenica mogla i morala provjeriti jer iste kompromitiraju tužitelja u kontekstu cijelog teksta.

Pravilno se u žalbama navodi da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ne sadrži jasne razloge o svim odlučnim činjenicama, a razlozi o odlučnim činjenicama koji su navedeni u suprotnosti su sa relevantnom procesno pravnom građom.

Naime, u razlozima presude nije naveden kontekst u kojem su objavljene sporne informacije, a iz isprava priloženih spisu, kao niti iz iskaza tužitelja ne proizlazi da Ž. N. i D. B. nisu zaposlenici u G. B. na M., te članovi HDZ-a, dok se na internetskim stranicama Grada B. na M., a na koje se u pobijanoj presudi poziva prvostupanjski sud, navodi da je D. B. privremena pročelnica jedinstvenog upravnog odjela, dakle zaposlenica Grada B. na M.. Nadalje, objava na facebooku se u suvremenom novinarstvu uzima kao izvor informacija, a čemu u prilog govore eminentne emisije i na HTV-u i na Nova TV. U konkretnom slučaju tužitelj u svom iskazu nije demantirao da se radi o njegovom faceebok profilu (list 253 spisa), kao ni sadržaj prepiske na tom profilu. Nadalje, okolnost što je tuženica objavila na zahtjev tužitelja ispravak spornih informacija koje je u priopćenju za javnost iznio gradski vijećnik A. F., nije samo po sebi dokaz iz kojega bi se moglo zaključiti da tuženica priznaje da su sporni navodi u tekstu evidentno neistiniti.

Naime, prema članku 40. stavku 4. ZM pod pojmom ispravak ne misli se samo na ispravak u užem smislu, odnosno ispravljanje pogrešnih tvrdnji ili netočnih navoda u objavljenoj informaciji, već i na iznošenje činjenica i okolnosti kojima povrijeđeni pobija ili s namjerom pobijanja bitno dopunjuje navode u objavljenom tekstu.

Dakle, objavom ispravka po zahtjevu tužitelja, tuženica je omogućila tužitelju da se izjasni o navodima, odnosno priopćenju gradskog vijećnika A. F., te mu je omogućila da pobija priopćenje gradskog vijećnika iz protivne političke opcije.

Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, ovaj sud cijeni da se sve bitne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu jer je prvostupanjski sud izveo sve predložene dokaze.

Među parničnim strankama nije sporno da je 9. ožujka 2018. na internetskom portalu Z. - S. D.. hr objavljen u rubrici T. članak pod naslovom

Priopćenje M.-a pod naslovom U. B. s. z. žderačinu" i zabavu dnevno trošilo 1.500,00 kn. Pa tako četiri godine."

Radi se o priopćenju za javnost kojeg je uputio gradski vijećnik i predsjednik županijskog M.-a A. F., a u kojem ovaj vijećnik ocjenjuje rezultate rada gradske vlasti na čelu sa gradonačelnikom I. K., odnosno tužiteljem. U sadržaju članka jasno je navedeno da se radi o izjavi gradskog vijećnika koja se prenosi u cijelosti.

Nesporno je među parničnim strankama da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio tuženoj sa zahtjevom za ispravak spornih informacija u predmetnom tekstu 6. travnja 2018., čime je postupio sukladno članku 40. i članku 22. stavku 2. ZM, te da je tužena 17. travnja 2017. objavila ispravak i reagiranje tužitelja na sporne informacije u predmetnom članku, čime je postupila u skladu s člankom 41. ZM.

U spornom članku je, između ostalog, navedeno:

- "Za usluge reprezentacije u 4 godine zadnjeg mandata potrošeno je ukupno 2.003.127,54 kn, pri čemu je bitno napomenuti da je 7 lokalnih ZNA SE firmi prednjačilo u tome i dobilo 1.112.969,19 kn."

- "Za intelektualne usluge možemo reći da su poprilično dobro plaćane jer je u 4 godine zadnjeg mandata potrošeno: na ugovore o djelu ukupno 3.269.116,82 kn, na odvjetničke usluge 1.784.464,65 kn, za autorske honorare 519.780,89 kn, + za usluge vještačenja 287.915,00 kn, za prijepise i prevoditeljske usluge 44.457,05 kn, za geodetske usluge 1.052.187,00 kn, za usluge javnog bilježnika 134.790,86 kn, za ostale intelektualne usluge dodatnih 493.146,25 kn, što ukupno daje cifru od 7.585.859,11 kn."

- "taj novac se koristi za intelektualne usluge kroz ugovore o djelu određenim osobama koje su, naravno, članovi HDZ-a, a pritom su neki od njih i djelatnici gradske uprave, pa je pravo pitanje u kojem vremenu su ti isti odrađivali poslove za koji su se sklapali ugovori o djelu i zašto to nisu obavljali kroz redovno radno vrijeme, ako je već postojala potreba za njihovom stručnošću."

-"Postavlja se pitanje zašto se ti novci nisu razumnije potrošili, jer ispada da se na "žderačinu" te za zabavu pojedincima trošilo dnevno preko 1.500 kn kroz 4 godine. Ne vjerujem da je to ono što žele građani B.. Jer ako je, ne zaboravite da je vreća iz koje se vadi sve manja i manja i da će i to jednom presušiti. A kad to shvatite bit će kasno."

- "nakon što sam pregledao kompletne troškove koji su mi predočeni kao službeni, mogu istaknuti da se u predizbornoj 2016. najviše trošilo u svim stavkama i u početku 2017., odnosno u godini pred izbore što je obrazac ponašanja ove vlasti, te nimalo ne iznenađuje. Trebalo je odobrovoljiti birače da zaokruže neučinkovitu vlast pa su pred Uskrs mjesec dana prije izbora dijelili čak i tuke, a sad se vidi i na čiji račun, naš naravno."

Iz navedenog proizlazi da se sporni članak odnosi na rad gradske uprave Grada B. na M. na čelu s gradonačelnikom I. K., dakle radi se o političkim pitanjima u javnom interesu, a članak je objavljen u obliku priopćenja za javnost gradskog vijećnika koji je iz protivne političke stranke od stranke kojoj pripada tužitelj. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o izvještavanju o javnom djelovanju tužitelja kao političara, što je svakako u javnom interesu.

Iz kartica računa po poziciji i datumu knjiženja proizlazi da su informacije gradskog vijećnika A. F. u pogledu visine utrošenih iznosa za intelektualne usluge, službena putovanja i reprezentaciju točni, kao i u pogledu činjenice da su kroz ugovore o djelu intelektualne usluge plaćane nekima od zaposlenika gradske uprave, konkretno D. B. i Ž. N., kao i da se troškovi reprezentacije odnose u većem dijelu na plaćanje usluga trgovačkim društvima koja obavljaju ugostiteljsku djelatnost a to su poljoprivredna zadruga M. i vino, G. & F.

d.o.o. , B. d.o.o., A. invest -inženjering d.o.o. UO T., za koja je gradski vijećnik A. F.

tvrdio da su u vlasništvu članova i simpatizera političke stranke HDZ-a, a što tužitelj u svom iskazu pred sudom nije osporio.

Obzirom da je na troškove reprezentacije u razdoblju od 2013. do 2017. doista potrošeno 2.003.127,54 kn proizlazi da je točna i informacija koju je u svom priopćenju naveo gradski vijećnik A. F. da je u te 4 godine dnevno trošeno na reprezentaciju oko 1.500,00 kn. Okolnost što gradski vijećnik trošak reprezentacije u članku naziva "žderačina" je njegov vrijednosni sud o troškovima reprezentacije, kao i njegovi zaključci da je tužitelj kao političar, odnosno gradonačelnik, neracionalno trošio novce i da ih je trebao drugačije utrošiti.

Po ocjeni ovoga suda spornim člankom je pripadnik jedne političke opcije uputio kritiku tužitelju kao pripadniku druge političke opcije, na što upućuje i izjava samog tužitelja prilikom saslušanja, u kojoj ističe da su ovakva priopćenja među političkim akterima uobičajena i da ih i on isto daje.

Okolnost što je objavljena izjava gradskog vijećnika A. F. da su za uspjeh na izborima glasačima dijeljene tuke za Uskrs, ne može se smatrati da tuženica,

kao nakladnik, nije postupala u dobroj vjeri, jer je tužitelj kao javna osoba, odnosno političar, otvorio faceebook stranicu na kojoj je objavio fotografiju kojom pozivao građane da glasaju za njega („tvoj glas za“), ispod koje fotografije se pojavio komentar kojim mu se zahvaljuje za tuku za Uskrs. Dakle, tužitelj je svojim prethodnim ponašanjem utjecao da tuženik kao nakladnik nije trebao dodatno provjeravati može li javno objaviti priopćenje protivne političke stranke o radu tužitelja.

Slijedom svega navedenog, po ocjeni ovoga suda tužbeni zahtjev tužitelja trebalo je odbiti u cijelosti, sukladno članku 21. stavku 4. ZM jer se dio informacija koje tužitelj smatra spornim temelji na činjenicama za koje je autor imao osnovan razlog povjerovati da su točne i poduzeo je potrebne mjere za provjeru njihove točnosti pribavljanjem podataka o trošenju proračunskih sredstava od Grada B. na M. i pribavljanjem informacija sa facebook stranica samog tužitelja, a dio teksta

koji se odnosi na mišljenje gradskog vijećnika A. F. na koji način su sredstva proračun trebala biti trošena, te da je previše trošeno i da su troškovi reprezentacije "žderačina" vrijednosni sudovi autora čije je objavljivanje bilo u javnom interesu, a tužitelj kao javna osoba, odnosno političar, mora prihvatitii takav način javnog izvještavanja.

Iz navedenih razloga žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana u pobijanom odbijajućem dijelu, a žalba tuženice je prihvaćena i prvostupanjska presuda je preinačena u pobijanom dosuđujućem dijelu, na način da je i u tom dijelu odbijen tužbeni zahtjev tužitelja, sve sukladno članku 373. a ZPP-a.

Budući je tužitelj u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom trebalo je preinačiti i odluku o troškovima parničnog postupka na način da se tuženici u cijelosti dosude troškovi parničnog postupka u visini u kojoj je osnovanim troškove postupka utvrdio prvostupanjski sud, odnosno u iznosu od 5.450,00 kn.

Tuženici su dosuđeni troškovi žalbe u zatraženom iznosu od 2.362,50 kn, sukladno članku 166. stavku 2. ZPP-a u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a i to trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.250,00 kn, prema Tbr. 10. točka. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), PDV u iznosu od 312,50 kn, prema Tbr. 42. Tarife, te trošak pristojbe za žalbu u iznosu od 800,00 kn.

Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio, sukladno članku 166. stavku 1. ZPP-a.

Slavonski Brod, 10. rujna 2020.

Sutkinja

Irena Dikanović Terzić

Broj zapisa: 17898-cacf6

Kontrolni broj: 09ace-a1697-12e46

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IRENA DIKANOVIĆ-TERZIĆ, L=SLAVONSKI BROD, O=ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Županijski sud u Slavonskom Brodu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.