Legislator Case Law & Legislation
Rev-2853/1991-2 AI generated

Croatian Supreme Court partially dismissed divorce property claim due to flawed contribution assessment of pre-marital land and materials.

Case Number Rev-2853/1991-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Partially Allowed

Legislator summary

AI generated

The Supreme Court of Croatia partially rejected the husband's appeal against a divorce property division ruling. While the court upheld the wife's 1/3 share in jointly acquired assets and her right to the bedroom she brought into the marriage, it found a procedural error regarding the valuation of the land and construction materials the husband contributed before the marriage. Consequently, the lower court judgments were set aside in the specific portion concerning the 2/3 share of the orchard and buildings, and the case was remanded for a new assessment of contributions.

Legislator headnote

AI generated

Articles 277, 287, 354 para 2 item 13, 394 para 1 of the Civil Procedure Act; A divorce property judgment is voidable if the court fails to adequately assess the value of pre-marital land and materials incorporated into marital property, thereby violating the right to a fair trial regarding contribution determination.

Keywords

AI generated
divorce property division marital community property pre-marital land contribution procedural error review remand for new valuation contribution assessment civil procedure appeal

Cited Legislation

AI generated
Article 277 of the Marriage and Family Act
Article 287 of the Marriage and Family Act
Article 354 paragraph 2 item 13 of the Civil Procedure Act
Article 394 paragraph 1 of the Civil Procedure Act

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2853/1991-2

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca dr. Ive Grbina kao predsjednika vijeća, te Stanka Hautza, Miroslave Vekić, Vesne Milošević i Jakoba Miletića kao članova vijeća, u gradjansko-pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz G. G., koju zastupa punomoćnik Z. L., odvjetnik u G., protiv tuženika M. K. iz G. G., koga zastupa punomoćnik Ž. P., odvjetnik u Z., radi utvrdjenja bračne imovine, rješavajući reviziju tuženika protiv pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 12. ožujka 1991. br. Gž-897/91-2, kojom je potvrdjena presuda Općinskog suda u Kutini od 28. svibnja 1990. br. P-487/89-10, u sjednici održanoj dana 25. ožujka 1992.,

presudio i riješio je :

Djelomično se odbija revizija kao neosnovana (u odnosu na dio drugostepene presude Okružnog suda u Zagrebu od 17. ožujka 1991. br. Gž-897/91-2 i prvostepene presude Općinskog suda u Kutini od 4. lipnja 1990. g. br. P-487/89- 10 kojim je utvrdjeno da je tužiteljica suvlasnik u 1/3 dijela, a tuženik u 2/3 dijela nekretnina upisanih u zk.ul. br. 1602 k.o. G. i na pokretnoj imovini koja je navedena u izreci prvostepene presude, te kojom je tuženik obvezan predati tužiteljici spavaću sobu u roku od 15 dana).

Djelomično se prihvaća revizija, te se ukidaju drugostepena i prvostepena presuda u dijelu kojim je utvrdjeno da su tužiteljica u 1/3 dijela a tuženik u 2/3 dijela suvlasnici na kč. 3822/3 oranice u Luki sa 262 čhv, upisane u zk.ul. br. 1478 k.o. G., zajedno sa kućom i gospodarskim zgradama sagradjenim na toj čestici, te u odluci o parničnom trošku, pa se predmet u ukinutom dijelu vraća prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje.

O b r a z l o ž e n j e

Presudom prvostepenog suda utvrdjeno je da su nekretnine upisane u ulošku br. 1478 i 8602 k.o. G., te pokretnina (gospodarski strojevi, kućni aparati, namještaj, posudje, 7 komada prasadi - sve detaljno navedeno u izreci) zajednička u braku stečena imovina stranaka, da je tužiteljica suvlasnik te imovine u 1/3 dijela, a tuženik u 2/3 dijela i da je tuženik dužan tu imovinu predati tužiteljici u suposjed, dozvoliti da se provede dioba i izdati joj tabularnu ispravu za uknjižbu prava suvlasništva nekretnina, predati joj u posjed spavaću sobu (kao njezinu posebnu imovinu) te joj naknaditi parnični trošak u iznosu od 2.326 CRD.

Žalbu tuženika odbio je drugostepeni sud, dok je žalba tužiteljice odbačena kao nepravodobna.

Protiv drugostepene presude pravovremeno je tuženik izjavio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se obje nižestepene presude ukinu i predmet vrati prvostepenom sudu na ponovno odlučivanje ili da se preinače i da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice.

Odgovor na reviziju nije izjavljen.

Javni tužitelj Hrvatske nije se izjasnio o reviziji.

Revizija je djelomično osnovana.

Nije sporno da su stranke bile u braku, da je bračna zajednica trajala od 1974. godine (kada su vjenčani) do 1989. godine (kad su se razdvojili), da nisu imali djece, da su sve pokretnine (osim spavaće sobe) stečene u toku bračne zajednice, a od nekretnina one upisane u zk.ul. br. 1602 k.o. G., te sagradjena kuća i gospodarske zgrade na čestici br. 3822/3 upisane u zk. ul. 1478 k.o. G. koja je bila vlasništvo oca tuženika i od njega ju je dobio, zatim da su stranke bile na privremenom radu u Njemačkoj i oboje tamo zaposleni (tuženik od 1969. a tužiteljica od 1973. godine) do 1983. godine kada su se vratili u domovinu.

Sporno je medju strankama koliko su pojedinačno pridonijeli stjecanju bračne imovine i da li je spavaća soba posebna imovina tužiteljice koju je unijela u brak - kako ona tvrdi - ili je i to stečeno u braku - kako tvrdi tuženik.

Tužiteljica je tražila da se utvrdi suvlasnicom u 1/2 dijela bračne imovine, dok tuženik osporava takav suvlasnički dio tužiteljici. Ne navodi koliko joj priznaje doprinos u stjecanju, smatra daje u mnogo manjoj mjeri od 1/3 dijela pridonijela stjecanju te imovine, a budući da predlaže da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, zaključuje se da joj ne priznaje ništa.

Sudovi su utvrdili da je zarada tuženika u Njemačkoj bila dvostruko veća od tužiteljičine, daje on prije zaključenja braka uzeo kredit te kupio i nabavio dio gradjevinskog materijala koji je korišten za izgradnju kuće na čestici koju je dobio od svoga oca, a da se on po povratku u domovinu bavio izradom krovišta i stolarije te postavljanjem limarije i radio traktorom i kombajnom, dok je tužiteljica radila u domaćinstvu, obradjivala vrt, krmila stoku te povremeno išla u nadnice, pa je zbog svega toga navedenog ocijenio doprinos tužiteljice u stjecanju bračne imovine u 1/3 dijela a tuženika u 2/3 dijela. Za spavaću sobu je utvrdjeno da ju je tužiteljica donijela u brak kao njezinu posebnu imovinu.

Nije u pravu tuženik kada u reviziji ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka jer da je sud preslušao svjedoka bez njihove prisutnosti, pa da mu je uskraćena mogućnost da im postavlja pitanja (čl. 354. st. 2. t. 7. Zakona o parničnom postupku koji je na temelju čl. 1. Zakona o preuzimanju Zakona o parničnom postupku preuzet kao zakon Republike Hrvatske - ZPP). On je uredno pozvan na sva ročišta, pa i na ono na kojem su preslušani svjedoci (ročište za glavnu raspravu od 15. III. 1990.) ali je napustio sudnicu rekavši da ne želi prisustvovati raspravama u ovom predmetu, jer brakorazvodna parnica nije okončana. Sud je ročište proveo u odsutnosti tuženika.

Po stanovištu ovoga suda nižestepeni su sudovi pravilno primijenili materijalno pravo, odredbe Zakona o braku i porodičnim odnosima ("NN" 51/89 - prečišćeni tekst) a posebno one iz čl. 277. i 287. toga zakona, u odnosu na nekretnine koje su kupljene u toku braka (uložak 1602 k.o. G.) te pokretnine koje su stečene u braku (osim spavaće sobe) kada su utvrdili da su one suvlasništvo tužiteljice u 1/3, a tuženika u 2/3 dijela. Tužiteljica je radila i zaradjivala u Njemačkoj, vodila domaćinstvo, radila u vrtu, krmila stoku, pa i radila u nadnici, te se tuženiku ne može priznati više od 2/3 dijela, iako je zaradjivao više u Njemačkoj od tužiteljice, a kod kuće radeći sa traktorom, kombajnom te obavljao stolarske i limarske radove.

Za svoja utvrdjenja u pogledu doprinosa oboje stranaka, za ove navedene nekretnine i pokretnine sudovi su dali valjano i prihvatljivo obrazloženje i ono se temelji na provedenim dokazima i utvrdjenim činjenicama.

Takodjer je valjano utvrdjenje sudova daje spavaću sobu donijela u brak tužiteljica, pa ona predstavlja njezinu posebnu imovinu i tuženik je dužan istu predati u posjed.

U obrazloženju prvostepenog suda koje prihvaća i drugostepeni sud, navedeno je, medju inim, kako je utvrdjeno "... da je kuća sagradjena na gradilištu koje je tuženiku dao otac, da je tuženik prije zaključenja braka imao nešto gradjevinskog materijala za prizemlje kuće".

Iako je tuženik predlagao da se utvrdi (vještačenjem) vrijednost gradilišta i gradjevinskog materijala koji je on kupio i pribavio prije zaključenja braka, sudovi taj prijedlog nisu prihvatili.

Sagradjena kuća i gospodarske zgrade predstavljaju veći dio vrijednosti bračne imovine stranaka. Toj vrijednosti doprinosi i vrijednost gradilišta na kojem su kuća i ostali objekti sagradjeni. Takodjer i ono stoje tuženik (nesporno) pribavio kupnjom gradjevinskog materijala prije braka (pa je taj dio njegova posebna imovina). Pri okolnostima da sudovi nisu procijenili vrijednost gradilišta i onog dijela gradjevnog materijala koji je dao tuženik, a koji je ugradjen u objekte, ne može se za sada pravilno ocijeniti koliki je doprinos stranaka u stjecanju tog (značajnog) dijela imovine bračnih drugova, pa tuženik u reviziji pravilno ukazuje daje time ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 13. ZPP (presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati jer u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama - za doprinos stranaka u stjecanju kuće i gospodarskih zgrada kao zajedničke imovine bračnih drugova).

U odnosu na taj dio odluke nižestepenih sudova, ostvaren je revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka pa su temeljem čl. 394. st. 1. ZPP djelomično ukinute drugostepena i prvostepena presuda te odluka o parničnom trošku, i u ukinutom dijelu predmet vraćen na ponovno odlučivanje prvostepenom sudu.

Sudovi će u nastavku postupka utvrditi vrijednost gradjevinskog zemljišta (parcele koju je tuženik dobio od svoga oca i na kojoj su sagradjeni kuća i gospodarski objekti) kao i vrijednost onog dijela gradjevinskog materijala koji je tuženik pribavio svojim sredstvima prije braka stranaka, a koji je ugradjen u kuću, pa će - uzimajući u obzir već utvrdjene doprinose stranaka u stjecanju bračne imovine - donijeti novu i zakonitu odluku o suvlasničkim dijelovima tih nekretnina i o parničnom trošku.

U Zagrebu, 25. ožujka 1992.

Predsjednik vijeća:

dr. Ivo Grbin v.r.