I Kž-195/2019-4 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 195/2019-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Žarka Dundovića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Damire Delost kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv opt. V. C. i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u vezi sa st. 1. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97., 27/98. – ispravak, 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 84/05. – ispravak, 71/06., 110/07., 152/08., 57/11. i 77/11. - dalje: KZ/97), odlučujući o žalbi opt. V. C. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola od 18. siječnja 2019. br. Kv I-7/2019 (K-8/2014-1555), u sjednici održanoj 24. travnja 2019.,

r i j e š i o j e :

Odbija se žalba opt. V. C. kao neosnovana.

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Puli – Pola, na temelju čl. 557.e st. 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17. - dalje: ZKP/08), produljena je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom u odnosu na opt. V. C., određena rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola od 2. rujna 2013. br. Kio-60/2011 te produljena rješenjem toga suda od 13. veljače 2018. br. Kv I-46/2018 (K-8/2014) koje je potvrđeno rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 11. rujna 2018. br. I Kž-314/2018, i to zabranom otuđenja i opterećenja nekretnine opisane u izreci, uz zabilježbu zabrane u zemljišnu knjigu Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju.

Protiv tog rješenja žalbu je podnijela opt. V. C. po branitelju G. M., ne navodeći izrijekom žalbene osnove, s prijedlogom da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se ukine određena privremena mjera zabrane otuđenja i opterećenja nekretnine opt. V. C., podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet uputi na ponovno odlučivanje.

I Kž 195/2019-4

Optužena V. C. žali se i po branitelju D. V. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i "ostalih razloga navedenih u čl. 467. ZKP", s prijedlogom drugostupanjskom sudu da "prihvati žalbu i povodom žalbe rješenjem preinači ili ukine pobijano rješenje". Budući da se obje žalbe sadržajno poklapaju i međusobno nadopunjuju, bit će razmatrane kao jedna žalba opt. V. C.

Spis je, sukladno čl. 495. u vezi sa čl. 474. st. 1. ZKP/08, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu optuženica kada u žalbi tvrdi da pobijano rješenje ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, a oni koji su izneseni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni, čime je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08.

Protivno žalbenim navodima optuženice da je stupanjem na snagu Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem ("Narodne novine" broj 70/17.), u konkretnom slučaju prestalo ovlaštenje državnog odvjetnika da predlaže osiguranje oduzimanja imovinske koristi, ono se temelji na čl. 557.a st. 1. ZKP/08, ali kad je jednom privremena mjera određena, ona se, sukladno čl. 557.e st. 3. ZKP/08, koji se pozivom na odredbu čl. 2. Zakona o prestanku važenja Zakona o postupku oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom i prekršajem primjenjuje, preispituje od strane suda svaka tri mjeseca, kao što je to u konkretnom slučaju. Stoga nije osnovan prigovor optuženice da iz pobijanog rješenja nije vidljivo da bi se državni odvjetnik očitovao prije sjednice vijeća predlaže li produljenje trajanja ranije predložene privremene mjere budući da to nije ni morao.

Također nije osnovana tvrdnja optuženice da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja trebao procjenjivati postojanje zakonskih uvjeta za daljnju primjenu privremene mjere prema odredbama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 73/17 – dalje: OZ), u smislu Direktive 2014/42/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o zamrzavanju i oduzimanju predmeta i imovinske koristi ostvarene kaznenim djelima u Europskoj uniji (SL L 127, 29.4.2014. – dalje: Direktiva) koja je čl. 1.a toč. 8. ZKP/08 prenesena u pravni poredak Republike Hrvatske, jer takvo što Direktivom nije predviđeno.

Jednako tako, u smislu odredbe čl. 557.b st. 1. ZKP/08, u postupku osiguranja privremenom mjerom pretpostavlja se postojanje opasnosti da tražbina Republike Hrvatske glede oduzimanja imovinske koristi ostvarene protupravnom radnjom neće moći biti ostvarena ili da će njezino ostvarenje biti otežano ako privremena mjera ne bude određena, dok primjena odredbi Ovršnog zakona u postupcima oduzimanja imovinske koristi, sukladno čl. 563. st. 1. ZKP/08, dolazi u obzir tek podredno, ako u odredbama Glave XXVIII. ZKP/08 (Postupak za oduzimanje predmeta i imovinske koristi), kao ni u ostalim odredbama ZKP/08 nije što drugo propisano.

I Kž 195/2019-4

Stoga su neutemeljeni žalbeni prigovori da pobijano rješenje ne sadrži dostatno obrazloženje o postojanju opasnosti iz odredbe čl. 344. st. 1. OZ-a, koju prvostupanjski sud s obzirom na odredbu čl. 557.b st. 1. ZKP/08 nije bio dužan obrazlagati.

Neosnovani su i žalbeni navodi optuženice da se postojanje opasnosti, u smislu odredbe čl. 557.b st. 1. ZKP/08, pretpostavlja samo u odnosu na tražbinu Republike Hrvatske, a da u konkretnom slučaju takve pretpostavke opasnosti nema jer je oštećenik privatna pravna osoba pa se pobijanim mjerama faktički daje zaštita oštećeniku kako bi osigurao naplatu imovinskopravnog zahtjeva. Naime, s obzirom na to da se u predmetnom slučaju ne radi o osiguranju imovinskopravnog zahtjeva, već o situaciji kada se produljenom privremenom mjerom osigurava oduzimanje imovinske koristi koja se oduzima u korist Republike Hrvatske, nije osnovan niti ovaj postupovni prigovor opt. V. C.

Upirući na postojanje postupovne povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 žaliteljica također navodi da prvostupanjski sud u pobijanom rješenju nije dao razloge o razmjeru između protupravne imovinske koristi i predmeta čije se raspolaganje ograničava u svrhu osiguranja oduzimanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom što je protivno čl. 4. ZKP/08, pa da se ono ne može ispitati jer je nejasno kako je prvostupanjski sud ocijenio razmjer između blokirane nekretnine i visine protupravne imovinske koristi.

Međutim, protivno takvim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama o kojima ovisi daljnja primjena privremene mjere.

Obrazlažući zašto produljuje privremenu mjeru, prvostupanjski sud navodi da iz potvrđene optužnice proizlazi osnovana sumnja da je opt. V. C. počinila optužena kaznena djela i na taj način pribavila izuzetno visoku imovinsku korist, a da je nekretninu nad kojom je produljena privremena mjera stekla u inkriminirano vrijeme te da je osnovano za očekivati da bi se ukidanjem privremene mjere osujetilo oduzimanje imovinske koristi.

Stoga, a kada se ima u vidu da je nekretninu nad kojom je produljena privremena mjera, prema pravomoćnoj optužnici, kupila 28. kolovoza 2007. za kupoprodajnu cijenu od 80.000,00 kn i da se radi o kući površine 29 m2 te s tim u svezi visinu protupravne imovinske koristi u iznosu od oko 23 milijuna kuna za koju se u ovom postupku osnovano sumnjiči da ju je stekla počinjenjem kaznenog djela iz čl. 337. st. 4. u vezi sa st. 1. i 3. KZ/97, neosnovan je žalbeni navod optuženice o izostanku razloga o postojanju nerazmjera između navodno pribavljene protupravne imovinske koristi i vrijednosti blokirane imovine.

Neosnovano žaliteljica dovodi u pitanje postojanje osnovane sumnje da je počinila predmetna kaznena djela pozivajući se na nepravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Pazinu od 11. siječnja 2017. br. P-1461/2015, jer osnovana sumnja da su počinjena kaznena djela kojima je ostvarena imovinska korist radi čijeg eventualnog oduzimanja je privremena mjera produljena, proizlazi iz potvrđene optužnice br. K-DO-66/10 od 11. ožujka 2014. Županijskog državnog odvjetništva u Puli - Pola.

Nije osnovana ni žalbena tvrdnja optuženice da je prvostupanjski sud odlukom o oduzimanju imovinske koristi ili predmeta prekoračio ovlast koju ima po zakonu i time ostvario povredu kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 5. ZKP/08 jer da se, u situaciji kada još nije

I Kž 195/2019-4

donijeta odluka kojom se utvrđuje da je ostvarena protupravna radnja, imovina za koju se sumnja da izravno ili neizravno potječe od kaznenog djela, može samo "zamrznuti", odnosno privremeno oduzeti.

Međutim, optuženica zanemaruje da definicija "zamrzavanje", u smislu čl. 2. toč. 5. Direktive podrazumijeva privremenu zabranu prijenosa, uništenja, konverzije, raspolaganja ili premještanja imovine odnosno privremeno čuvanje i nadzor imovine, što svakako uključuje i produljenu privremenu mjeru kojom je optuženici zabranjeno otuđenje i opterećenje nekretnine iz izreke pobijanog rješenja pa je neosnovan i taj žalbeni navod.

Slijedom navedenog, a kako žalbom nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno čl. 494. st. 4. ZKP/08, pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 24. travnja 2019.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Damira Delost, v.r.

Vesna Vrbetić, v.r.