Legislator Case Law & Legislation
II Kž-422/2015-2 AI generated

II Kž-422/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

Case Number II Kž-422/2015-2
Court / Authority
Jurisdiction Croatia (HR)
Decision Date
Outcome Rješenje

Legislator summary

AI generated

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. studenoga 2015. broj K-44/15. o ukidanju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 11. prosinca 2015.,

Legislator headnote

AI generated

II Kž-422/2015-2 · Vrhovni sud Republike Hrvatske: Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv I. opt. S. M. i II opt. K. B. produlji“.

Need to analyze how this precedent applies to your matter?

Cross-reference this judgment against statutes, commentaries, and subsequent citing case law inside Legislator AI.

Open in Legislator →

Full text

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: II Kž 422/15.-4

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Miroslava Šovanja i dr. sc. Marina Mrčele kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. M. i drugih, zbog kaznenog djela iz članka 230. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 24. studenoga 2015. broj K-44/15. o ukidanju istražnog zatvora nakon izrečene nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 11. prosinca 2015.,

r i j e š i o j e:

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se pobijano rješenje te se protiv optuženog S. M. i optuženog K. B. produljuje istražni zatvor iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda, 143/12. 56/13., 145/13. i 152/14. - dalje u tekstu: ZKP/08.).

Obrazloženje

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, nakon izrečene nepravomoćne presude kojom je, nakon utvrđenih pojedinačnih kazni zatvora za tri kaznena djela razbojništava iz članka 230. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.) i jednog kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavka 1. KZ/11., optuženi S. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, a optuženi K. B., nakon opozvane dvije uvjetne osude iz ranijih pravomoćnih presuda, na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju tri godine i sedam mjeseci, na temelju članka 127. stavka 4. u vezi s člankom 125. stavkom 1. točkom 1. ZKP/08., ukinut je istražni zatvor protiv oba optuženika, a koji je protiv njih bio produljivan po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

II Kž 422/15.-4

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, ne navodeći izričito žalbene osnove, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor protiv I. opt. S. M. i II opt. K. B. produlji“.

Žalba je osnovana.

Suprotno navodima pobijanog rješenja, i po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao suda drugog stupnja, osnovano državni odvjetnik tvrdi da u konkretnoj situaciji i dalje postoje razlozi koji opravdavaju produljenje mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. M. i optuženog K. B. po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08.

Sud prvog stupnja donošenje pobijane odluke obrazlaže činjenicom da su optuženici S. M. i K. B. priznali počinjenje kaznenih djela te iskazali kajanje i žaljenje zbog počinjenog, kritičan stav spram svog postupanja, osjećaj odgovornosti zbog svega što se dogodilo i spremnost da odgovaraju zbog počinjenog. Nadalje se smatra da je do sada provedeno vrijeme u istražnom zatvoru u trajanju nešto duljem od devet mjeseci na optuženike u dostatnoj mjeri utjecalo da shvate pogibeljnost svog ponašanja i da ubuduće ne čine kaznena djela. Slijedom navedenog, sud prvog stupnja u pobijenom rješenju zaključuje da ne postoji opasnost od ponavljanja djela.

Međutim, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, okolnosti da se oba optuženika u ovom predmetu pojavljuju kao specijalni povratnici te da su sada osnovano sumnjivi da su u kratkom razdoblju počinili čak četiri kaznena djela imovinskog karaktera, od čega tri kvalificirana razbojništva, upućuju na zaključak o realno predvidivoj opasnosti da će optuženici boravkom na slobodi nastaviti s kriminalnim ponašanjem, čineći nova istovrsna ili slična kaznena djela, kao što to opravdano ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi. Pri tome njihovo priznanje počinjenja kaznenih djela za koja su nepravomoćno osuđeni može naći odraza u izrečenoj kazni (a što je, s obzirom na utvrđene kazne zatvora uz primijenjene odredbe o ublažavanju, očigledno i našlo), no, nije od utjecaja kod procjene postojanja opasnosti od ponavljanja djela na njihovoj strani.

Naime, iako iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženog S. M. proizlazi da je on neosuđivana osoba, iz podataka u spisu predmeta vidljivo je da njegov raniji život nije bio usklađen s pravnim poretkom. Naime, optuženi S. M. je kao maloljetnik u više navrata tretiran upravo zbog kaznenih djela protiv imovine, pri čemu su mu izricane i najstrože zavodske mjere. Osim toga, u više je navrata i prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Nadalje, iz izvatka iz kaznene evidencije za optuženog K. B. vidljivo je da je on višekratno osuđivan i to također zbog kaznenih djela protiv imovine (teških krađa te pokušaja teške krađe), s time da su djela za koja je sada nepravomoćno osuđen počinjena u vrijeme provjeravanja iz dvije ranije mu izrečene uvjetne osude, koje su sada opozvane. Navedeno upućuje na zaključak da optuženike njihova ranija tretiranost zbog činjenja kaznenih djela, odnosno osuđivanost, nije poučila o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela, kako to navodi prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, jer su obojica osnovano sumnjivi da su nastavili s protupravnim ponašanjem, čineći u vrlo kratkom razdoblju čak četiri kaznena djela, a što upućuje na postojanje znatne količine kriminalne volje kod njih, kako to opravdano tvrdi državni odvjetnik u svojoj žalbi. Osim toga, obojici optuženika je nepravomoćnom presudom izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, a optuženom S. M. i sigurnosna mjera obveznog liječenja na slobodi, što samo dodatno

II Kž 422/15.-4

potvrđuje činjenicu da kod oba optuženika postoji opasnost da će oni ponovno počiniti isto ili slično, odnosno teže djelo.

Stoga sve navedene okolnosti, po ocjeni Vrhovnog suda Republike Hrvatske, uz činjenicu da se radi o nezaposlenim osobama, bez imovine i stalnih značajnijih primanja (optuženi K. B. je korisnik socijalne pomoći u iznosu 350,00 kuna), u svojoj ukupnosti upućuju na neophodnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženog S. M. i optuženog K. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., radi otklanjanja postojeće opasnosti od ponavljanja djela.

Slijedom navedenog, a na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 11. prosinca 2015.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Martina Slunjski, v.r.

Damir Kos, v.r.