I Kž-713/1991-3 · Vrhovni sud Republike Hrvatske

REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 713/1991-3

P R E S U D A

U IME REPUBLIKE HRVATSKE!

Vrhovni sud Republike Hrvatske u Zagrebu u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda mr. Horvatinovic Ružice kao predsjednika vijeća, te Svedrović Marijana i Primorac Vladimira kao članova vijeća i stručnog suradnika Tomerlin- Almer Rajke kao zapisničara, u krivičnom predmetu protiv okr. F. R. zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 1. i 2. KZH i dr., odlučujući o žalbi osudjenika F. R. podnesenoj protiv presude Okružnog suda u Zagrebu od 20. lipnja 1991. br. K-221/89 (Kv- 247/91), u sjednici održanoj 10. listopada 1991., u prisutnosti zamjenika javnog tužioca Hrvatske Papac Balde,

p r e s u d i o j e :

Odbija se žalba os. F. R. kao neosnovana i potvrdjuje prvostepena presuda.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanom presudom od 20. lipnja 1991. godine, br. K-221/89 (Kv-247/91), Okružni sud u Zagrebu, temeljem čl. 401. st. 1. toč. 1. ZKP-a, preinačio je u odluci o kazni presude: Okružnog suda u Zagrebu od 20. rujna 1989. godine, broj K-221/89, kojom je F. R. oglašen krivim zbog krivičnog djela iz čl. 132. st. 2. KZH, a koja je u pogledu kazne preinačena presudom Vrhovnog suda Hrvatske od 19. travnja 1990. godine, broj Kž-918/89, na način da je F. R. osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) godine, i Osnovnog suda u Doboju od 19. srpnja 1989. godine, broj K 155/89, kojom je F. R. oglašen krivim zbog kriv. djela iz čl. 148. st.

1. toč. 1. i 2. KZ SR BiH osudjen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci, a koja presuda je potvrdjena presudom Višeg suda u Doboju od 13. studenog 1989. godine, br. Kž-417/89, na način da je F. R., po čl. 132. st. 2. KZH i čl. 148. st. 1. KZ SR BiH, uz primjenu odredbi čl. 48. st. 2. toč. 3. KZJ osudjen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) godina.

Po čl. 50. KZ SFRJ osudjeniku F. R. u izrečenu kaznu zatvora uračunato je vrijeme provedeno u pritvoru od 12. travnja 1989. godine pa nadalje, kao i vrijeme provedeno na izvršenju kazne zatvora.

Protiv ove presude podnio je žalbu osudjenik F. R., po svom branitelju P. I., odvjetniku iz Z., zbog povrede krivičnog zakona, i predlaže da drugostepeni sud pobijanu presudu preinači "u smislu žalbenih razloga".

I Kž 713/1991-3

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Javni tužilac Hrvatske, postupajući u skladu s odredbom iz čl. 370. st. 2. ZKP-a, stavio je prijedlog da se žalba osudjenika F. R. odbije kao neosnovana i potvrdi prvostepena presuda.

Žalba nije osnovana.

Nije u pravu žalitelj kada u žalbi ističe da je prvostepeni sud povrijedio krivični zakon na štetu osudjenika F. R..

Prema žalitelju, prvostepeni sud je, u postupku tzv. nepravog ponavljanja krivičnog postupka (čl. 401. st. 1. toč.

1. ZKP-a) propustio kod objedinjavanja kazni iz pravomoćnih presuda utvrditi "amnestirane kazne", te takve kazne podvrgnuti postupku odmjeravanja jedinstvene kazne za djela u stjecaju, a kako to nije učinio, povrijedio je krivični zakon na štetu osudjenika F. R..

Suprotno navodima žalitelja, prvostepeni sud nije povrijedio krivični zakon na štetu osudjenika, jer je prvostepeni sud bio dužan u postupku tzv. nepravog ponavljanja krivičnog postupka po čl. 401. st. 1. toč. 1. ZKP-a utvrditi kazne izrečene u pravomoćnim presudama, i takve kazne podvrgnuti postupku odmjeravanja jedinstvene kazne zatvora, kako je prvostepeni sud i učinio.

To što je prvostepeni sud, po čl. 50. KZ SFRJ, u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora "uračunao oslobodjenje koje je utvrdjeno po rješenjima o amnestiji" predstavlja povredu Krivičnog zakona, jer takvo "uračunavanje" amnestiranih kazni, odredba čl. 50. KZ SFRJ ne predvidja kao valjan pravni osnovno kako se ne radi o povredi Krivičnog zakona na štetu F. R. - ovdje je to samo konstatirano.

Kako razlog žalbe nije ostvaren i kako ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti, u smislu odredbe iz čl. 376. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP nisu nadjene ni bitne povrede odredaba krivičnog postupka, niti povrede Krivičnog zakona na štetu osudjenika, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 10. listopada 1991.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Tomerlin-Almer Rajka, v.r.

Mr. Horvatinović Ružica, v.r.